Cijepljenjem protiv invazije pneumokoka

Invazivna pneumokokna bolest (IPB) skupni je naziv za najteže i najčešće bolesti u dječjoj dobi koje uzrokuje bakterija Streptococcus pneumoniae, skraćeno nazvana pneumokok. Pneumokok se nalazi u nosnom dijelu ždrijela (nazofarinks) u ljudi i ne postoji drugi spremnik ove bakterije izvan ljudskog organizma. Najčešći nositelji pneumokoka su djeca koja pohađaju jaslice i vrtić, zatim djeca školske dobi. I do 70 posto djece u predškolskim ustanovama može biti nositelj pneumokoka, a slične stope mogu se utvrditi i među njihovim roditeljima i braćom.

Ta djeca najčešće obolijevaju od gnojne upale gornjih dišnih puteva i upale srednjeg uha, koje nazivamo i neinvazivnim pneumokoknim bolestima, a zbog njih se najčešće propisuje antibiotsko liječenje. Invazivna pneumokokna bolest nastaje kad pneumokok prodre sa sluznice dišnog sustava u krvni optok. Najčešći oblik IPB-a je tzv. okultna bakterijemija - sepsa, koju karakteriziraju vrućica viša od 39° C, zimica, tresavica i teško opće stanje djeteta, uz najčešće prisutne simptome infekcije gornjih dišnih puteva. Slijedi pneumokokna upala pluća, gnojni meningitis, gnojna upala zglobova, potrbušnice i oka.

Najugroženija populacija su djeca do dvije godine jer dječji imunosni sustav nema pravi odgovor na polisaharidnu pneumokoknu kapsulu, ovojnicu pneumokoka, koja se smatra osnovnim patogenim čimbenikom jer odbija obrambene mehanizme koji inače uništavaju druge bakterije u našem organizmu.

Učestalost IPB-a u Hrvatskoj je 44 slučaja na 100.000 djece mlađe od pet godina, pri čemu je najveći broj oboljelih mlađi od dvije godine (80/100.000). Radi usporedbe, treba reći da se u istoj dobnoj skupini zabilježi manje od pet slučajeva tuberkuloze godišnje, a to je bolest protiv koje se djeca obvezno cijepe već u rodilištu.

Danas se razlikuje više od 90 različitih serotipova pneumokoka, od kojih su 23 serotipa globalno uzročnici 88 posto svih invazivnih pneumokoknih bolesti. Među njima je sedam serotipova osobito učestalo u dječjoj dobi, to jest samo tih sedam sojeva uzročnici su do 89 posto svih invazivnih pneumokoknih bolesti u dojenčadi i djece mlađe od pet godina.

Djecu možemo zaštititi pravodobnim cijepljenjem protiv IPB-a. Treba istaknuti da se procjepljivanjem djece ujedno smanjuje potreba za antibiotskim liječenjem. Cijepiti treba svu djecu, sve koji s njima žive u kući te osobe koje čuvaju djecu (tete u vrtiću, tete "čuvalice"). Djeca se cijepe već s navršena dva mjeseca života kako bi se što prije postigao odgovarajući imunitet i smanjila mogućnost obolijevanja od teških i po život opasnih oblika invazivne pneumokokne bolesti. Cjepivo protiv IPB-a može se primijeniti istodobno s drugim cjepivima u dječjoj dobi.

Raspored cijepljenja i vrsta cjepiva ovise o životnoj dobi djeteta u kojoj se počinje s cijepljenjem. Postoje dvije vrsta cjepiva: polisaharidno konjugirano cjepivo koje štiti od 13 serotipova pneumokoka i polisaharidno cjepivo koje štiti od 23 serotipa pneumokoka, no djelotvorno je samo u djece starije od dvije godine.

Polisaharidno konjugirano cjepivo primjenjuje se od navršena dva mjeseca života do pete godine prema sljedećem rasporedu: 

• dojenčad od dva do šest mjeseci: tri doze - prva doza obično s dva mjeseca starosti. Razmak između doza je najmanje mjesec dana. Četvrta doza preporučuje se u drugoj godini života.
• prethodno necijepljena starija dojenčad i djeca
  • dojenčad u dobi od sedam do 11 mjeseci: dvije doze - vremenski razmak između doza najmanje mjesec dana. Treća doza preporučuje se u drugoj godini života.
  • djeca u dobi od 12 do 23 mjeseca: dvije doze - razmak između doza je najmanje dva mjeseca
  • djeca u dobi od 24 mjeseca do pet godina: jedna doza.

Polisaharidno cjepivo

• djeca u dobi od 24 mjeseca do pet godina: jedna doza dva do šest mjeseci nakon prve doze polisaharidnoga konjugiranog cjepiva
• djeca starija od pet godina: jedna doza.

Moguće neželjene reakcije na cijepljenje

Istovjetne su reakcijama koje se očekuju i kod drugih, obveznih cjepiva. Otprilike polovica cijepljenih osoba ima blage reakcije, poput crvenila ili boli na mjestu uboda. Te reakcije su prolazne i ne ostavljaju posljedice. Manje od jedan posto cijepljenih ima visoku tjelesnu temperaturu, bolove u mišićima ili teže lokalne reakcije. Na ovo cjepivo, kao i na lijekove, može se razviti i alergijska reakcija.