I najmlađi moraju prati zube

Odrasli su svjesni odgovornosti za zdravlje zuba i tu činjenicu obično navode kad dolaze u zubnu ordinaciju. Iskustva liječnika dentalne medicine pokazuju, pak, da mnogi zaboravljaju kako zdravlje zuba njihove djece, osobito u prvim godinama života, ovisi ponajviše o njima.

Karijes je bolest koja se a priori ne nasljeđuje, nego se nasljeđuje sklonost njegovu razvoju, kojoj dodatno pogoduju nedostatna higijena usne šupljine i loše prehrambene navike. Nastanak zubnog karijesa rezultat je djelovanja bakterija koje se hrane zubnim naslagama nastalim taloženjem ostataka hrane, koja nije otklonjena pranjem zuba. Želimo li da i naša djeca imaju zdrave zube i lijep osmijeh, mi odrasli moramo se brinuti o njima prvih nekoliko godina.

U usnoj šupljini djeteta oko šestog mjeseca starosti najprije se pojavljuju mliječni zubi, a nakon šeste godine i trajni. Potpunu mliječnu denticiju, koja bi trebala završiti do trećeg rođendana, čini dvadeset zuba: najprije niknu donji srednji sjekutići; od osmog do desetog mjeseca gornji srednji sjekutići; od desetog do 14. mjeseca donji, pa gornji postranični sjekutići; nakon 12. mjeseca gornji i donji prvi kutnjaci; između 16. i 18. mjeseca očnjaci, i na kraju, između druge i treće godine, drugi kutnjaci.

Ako do kraja prve godine zubi ne počnu nicati ili ako svi mliječni zubi ne niknu do kraja druge godine, dijete svakako treba pregledati liječnik dentalne medicine kako bi utvrdio razlog zbog kojeg mliječni zubi nisu iznikli. Katkad se može dogoditi da se dijete rodi s izniklim zubom. Takav prerano iznikli zub često stvara smetnje prilikom dojenja, pa je potrebno potražiti savjet liječnika dentalne medicine, koji će taj zub izvaditi, ako je riječ o predmliječnom zubu bez korijena, ili će ga, ako je riječ o pravome mliječnom zubu, zaobliti kako bi se olakšalo dojenje.

Prilikom nicanja zub iz čeljusne kosti putuje prema površini sluznice usne šupljine, pritišćući pritom završetke živaca, što kod djece izaziva osjećaj svrbeža i tjera ih da u usta stavljaju prste, igračke i druge predmete. Osjećaj svrbeža mogu umanjiti posebno oblikovane gumene igračke koje beba samostalno stavlja u usta, a koje pritom nježno masiraju desni. Za ublažavanje nelagode može se primijeniti i biljni preparat koji sadrži lokalni anestetik, a dostupan je u našim ljekarnama.

Nicanje zuba često prate i neki opći simptomi, kao što su razdražljivost, plačljivost, poremećaj spavanja, gubitak teka ili pojačano slinjenje. Ne tako davno smatralo se da nicanje zuba kod djece uzrokuje i povišenu tjelesnu temperaturu, proljev i osip. Međutim, danas se liječnici slažu da nicanje zuba nije primarni uzrok tim stanjima, nego je ipak najčešće riječ o posljedicama nekih drugih razvojnih faza koje se vremenski podudaraju.

Tako je pojačano slinjenje posljedica rada žlijezda slinovnica koje počinju s izlučivanjem sline. Kako je u toj dobi dno usne šupljine još plitko, a refleks gutanja nije razvijen, kao i zbog prelaska iz ležećeg položaja u sjedeći, višak sline prelijeva se preko rubova usana, pa slina curi iz usta. Sljedeća razvojna faza je usvajanje vještine puzanja po podu i sakupljanja predmeta koje dijete potom stavlja u usta. Kako ti predmeti redovito nose različite mikroorganizme, može doći do infekcije, a posljedično i do povišene temperature. A uvođenje nadomjestaka u prehranu može, pak, izazvati proljev i druge probavne tegobe, zbog čega se često neopravdano povezuju s nicanjem zuba.

Prije nicanja mliječnih zuba

Higijenu usne šupljine treba započeti i prije nicanja zuba. Nakon svakog hranjenja potrebno je otkloniti naslage zaostale hrane, što možemo učiniti brisanjem usne šupljine vlažnom gazom. Redovitim čišćenjem sprječava se mogućnost nastanka karijesa na samom početku nicanja zuba i, što je još važnije, kod djeteta se razvija navika provođenja higijene usne šupljine i osjećaj čistih zuba i desni.

Nakon nicanja mliječnih zuba

Već prilikom nicanja mliječnih zuba treba započeti s njihovim čišćenjem. Nekad su se za tu svrhu preporučivali vatirani štapići ili gaza namotana na prst i umočena u mlaku vodu. Danas postoji silikonska četkica za zube u obliku navlake za prst (kažiprst), koja je zbog vrlo jednostavne i učinkovite upotrebe pravo otkriće za roditelje. Izrađena je od mekanog silikona koji nježno čisti zube i masira desni. Prilikom pranja zuba glava djeteta treba biti tako položena da roditelj u svakom trenutku može jednostavno pratiti svoje kretnje u unutrašnjosti usne šupljine, kao i učinkovitost čišćenja.

S vremenom, dijete bi trebalo početi samostalno koristiti klasičnu četkicu za zube, pri čemu je važno da je mekana i veličinom prilagođena dobi djeteta, kako bi se izbjegle nepotrebne ozljede u usnoj šupljini. Kao i svaku drugu zubnu četkicu, i dječju je potrebno zamijeniti svakih dva do tri mjeseca. Jedan od razloga je taj što se tijekom vremena na njoj nakupljaju bakterije, a zbog nepravilne upotrebe i griženja vlakana, četkice prilikom pranja (što djeca vole činiti) mogu promijeniti prvobitni oblik i tako ozlijediti sluznicu.

Pranje zuba treba započeti običnom vodom te postupno prijeći na upotrebu zubne paste. Prilikom kupnje zubne paste nužno je pomno pročitati deklaraciju i utvrditi njezin sastav, kao i najnižu dopuštenu dob primjene. Naime, neke dječje zubne paste zbog svog sastava nisu preporučljive za malu djecu, osobito one koje sadrže flour, jer ih nije poželjno gutati, a kako mala djeca nemaju u potpunosti razvijen refleks gutanja, prilikom pranja mogu ih slučajno progutati.

Nakon što niknu svi mliječni zubi, dobro je započeti s upotrebom zubne svile za čišćenje međuzubnih prostora, i to uz pomoć posebnih držača zubne svile za djecu. Njezina upotreba uvijek je korisna, a u ovom slučaju dobar je trening za usvajanje rutine u higijeni nadolazećih trajnih zuba.

U početku je pranje zuba samo i isključivo igra, prilikom koje dijete oponaša nas starije. Zato, ako nakon obroka mi peremo zube, vlastitim primjerom potičemo dijete da i ono to čini. Naravno, nakon ove "igre" roditelj treba i stvarno oprati djetetu zube. Važno je napomenuti da djeca mogu samostalno početi prati zube tek u dobi od šest ili sedam godina. Ipak, poželjno je da roditelj nadzire kvalitetu pranja još nekoliko sljedećih godina, to jest dok nisu u potpunosti sigurni da je dijete usvojilo način koji jamči da će zubi doista biti dobro oprani.