Povišena temperatura kod beba i djece

Povišena tjelesna temperatura ili vrućica najčešći je razlog kontakta roditelja i liječnika. Označava vrijednosti iznad normalne razine, odnosno nečijih normalnih dnevnih vrijednosti, a rezultat je promjena u termoregulacijskom centru mozga. Zbog djelovanja specifičnih kemijskih spojeva dolazi do podražaja termoregulacijskog centra koji reagira pojačavanjem metaboličkih procesa, a to rezultira "podešavanjem“ tijela na višu temperaturu i upućuje na neko zbivanje u tijelu.

Vrućica je jedan od karakterističnih simptoma infektivnih bolesti i ima veliko dijagnostičko značenje. U specifičnim slučajevima vrućica može biti uzrokovana i vanjskim čimbenicima, koji uzrokuju otežano oslobađanje topline iz organizma (npr. toplinski udar).

Većina zdravo rođene djece ostaje zdrava u prvim mjesecima života, osobito ako su dodatno zaštićena majčinim mlijekom. Nadamo se da je tako i s vašim mališanom. Ako niste te sreće, upamtite da procjenu o težini bolesti i liječenje svakako treba prepustiti liječniku. No, važno je da roditelj zna prepoznati kad je njegovo dijete bolesno, što nije uvijek jednostavno.

Dijete ne govori, ne može vam reći što ga muči, gdje ga boli, nagađate što bi moglo biti posrijedi. Lako možete pogriješiti, jer što vrijedi za vas, ne može se preslikati u njegovu životnu dob. Što je dijete mlađe, to je način na koji se bolest iskazuje manje tipična i očigledna. Zbog nezrelosti organizma, bolest se brzo može proširiti. Zato, primijetite li neobično ponašanje svojeg novorođenčeta ili djeteta mlađeg od četiri mjeseca, ne oklijevajte odvesti ga liječniku.



Znaci kod djeteta koji trebaju zabrinuti roditelja:

• očigledna promjena ponašanja (bilo da je dijete neobično mirno i pospano ili je postalo razdražljivo)
• promjena tjelesne temperature (pothlađenost ili vrućica)
• odbijanje hrane
• ubrzano disanje
• učestale stolice sa ili bez povraćanja
• promjene na koži - osip, napadno bljedilo ili plavljenje
• neobjašnjiv i uporan plač.

Zapravo, sve što se ne uklapa u dotadašnju normalnu sliku djeteta može upućivati na bolest. Bolest se u tom razdoblju može razbuktati vrlo naglo, a mlad i nezreo djetetov organizam teško podnosi promjene i još se ne umije dobro obraniti. Može biti riječ o banalnosti, no prepustite stručnjacima da to procijene i neka vas liječnik uvjeri da je s djetetom sve u redu. 

Primijetite li neobično ponašanje svojeg novorođenčeta ili djeteta mlađeg od četiri mjeseca, ne oklijevajte odvesti ga liječniku

Čak ako i ne znate opisati točno što vas zabrinjava, nemojte se osjećati nelagodno što tražite pomoć. Osjećaj majke "da s djetetom nešto nije u redu" iskusan liječnik nikad neće podcijeniti: saslušat će vas, pomno pregledati dijete i razmotriti njegovo stanje. Budite suradljivi i iskreni u odgovorima, prepustite se s povjerenjem i prihvatite liječnikovo mišljenje.

Do četvrtog mjeseca djetetova života uvijek potražite stručnu pomoć primijetite li neku neobičnost u ponašanju ili izgledu vašeg djeteta.

Čini vam se da je dijete vruće. Povišena tjelesna temperatura (vrućica) jedan je od najčešćih znakova (simptoma) koji prate vrlo različita stanja i posve je sigurno da će kad-tad i vaše dijete imati povišenu temperaturu. Valja istaknuti da vrućica nije nužan simptom svake bolesti. Štoviše, čak i u vrlo teško oboljelog novorođenčeta ili dojenčeta temperatura može biti u normalnim granicama. 

Mjerenje temperature

Temperaturu treba točno izmjeriti, jer procjena "koliko je dijete vruće" može i te kako zavarati.

Preporuka je da se djeci do godine dana starosti tjelesna temperatura mjeri rektalno, a starijoj aksilarno (u pazuhu). Ta dva načina mjerenja su standardi, a svi ostali načini (termosenzitivne trakice za čelo, infracrveni termometri za mjerenje temperature u uhu) smatraju se orijentacijskim. U slučaju da jedna od tih metoda ukaže na povišenu tjelesnu temperaturu, djetetu treba izmjeriti temperaturu jednim od dva standardna načina - aksilarno ili rektalno.

Tradicionalan način mjerenja temperature malom djetetu je u guzi i  trebalo bi ga primjenjivati sve dok dijete ne bude dovoljno staro da surađuje pri aksilarnom mjerenju. Vrh toplomjera namaže se kremom za guzu, djetetu se podignu nožice prema trbuhu, vrh toplomjera gurne u analni otvor (čmar) i prati porast vrijednosti dok digitalni toplomjer ne očita temperaturu. Normalna tjelesna temperatura djeteta izmjerena na taj način obično je za 0,5 °C do 1 °C viša nego ona mjerene pod pazuhom te iznosi između 37 °C i 37,5 °C.

Temperaturu možete mjeriti i u uhu, digitalnim toplomjerom s nastavkom koji se prisloni djetetu u uho. Tako izmjerena temperatura odgovara vrijednostima one izmjerene u guzi.

Uobičajeni način mjerenja tjelesne temperature kod odraslih i starije djece je termometrom pod pazuhom (aksilarno mjerenje), pri čemu koža pazuha treba biti suha, jer vlažna i oznojena koža zbog isparavanja snižava temperaturu pa izmjerena vrijednost neće biti realna. Termometar se užim dijelom stavlja u pazušnu jamu, pri čemu treba držati nadlakticu prislonjenu uz tijelo. Kod djece, u ovom načinu mjerenja preporučuje se držati termometar deset minuta, jer se on često pomakne, zbog čega se dobiju pogrešni rezultati, najčešće vrijednost niža od realne.



Normalna tjelesna temperatura djeteta je od 36 °C do do 37 °C. Ako naraste do 38 °C, to može biti znak bolesti.

Povišena tjelesna temperatura (vrućica) jedan je od najčešćih znakova (simptoma) koji prate vrlo različita stanja i posve je sigurno da će kad-tad i vaše dijete imati povišenu temperaturu

Postupak nakon mjerenja

Ako temperatura ne prelazi 38 °C, odnosno 38,5 °C, ne treba je posebno snižavati. Uzroci umjerenog povišenja temperature mogu biti posve banalni. Dijete je u prvih nekoliko mjeseci života termolabilno, što znači da je osjetljivije na promjene temperature u okolini od odraslih. Možda ste ga previše utoplili. Kad ga raskomotite i skinete odjeću temperatura će pasti na normalu. Do povišenja temperature može doći i nakon jakoga i dugotrajnog plača ili ljutnje.

Ako je temperatura doista znak bolesti, valja znati da je vlastita obrana organizma učinkovitija kad je tjelesna temperatura malo povišena, a i mjere za suzbijanje vrućice slabo djeluju pri temperaturi nižoj od 38 °C.

Prijeđe li temperatura 38 °C, bez obzira na uzrok, uvijek treba primijeniti mjere za suzbijanje vrućice. Naime, dječji mozak je u razvoju i osobito je osjetljiv na visoku temperaturu. Ona može izazvati grčeve i gubitak svijesti (tzv. konvulzije, "fraz"...). Obično nakratko, djeca izgube svijest, pomodre oko usana, ukoči im se pogled ili očima trzaju u jednu stranu, katkad se ručice i nožice ukoče ili se ritmički "tresu" u grčevima.

Napad grčeva nešto je sasvim drugo od zimice ili tresavice, koja je također popratna i posve bezopasna pojava kod vrućice. Prilikom tresavice dijete je pri punoj svijesti, a zbog osjećaja zime cijelo tijelo drhti, katkad uz cvokotanje zubima.

Koliko god grčevi u temperaturi izgledali dramatično, važno je ostati pribran. Ako je dijete u nesvijesti, treba ga položiti potrbuške i okrenuti mu glavu u stranu: u tom će položaju moći neometano disati iako je bez svijesti. Potom započnite snižavati temperaturu, tj. razodjenite dijete, dajte mu lijek (u ovom slučaju čepić), primijenite obloge, a zatim odmah potražite liječnika (vidi sljedeće poglavlje 'Kako sniziti povišenu temperaturu kod djeteta').

Izravnajte zvukovod na sljedeći način:

• djeca mlađa od godinu dana - povucite uho ravno prema natrag

• djeca starija od godinu dana i odrasli - povucite uho prema natrag i prema gore

Normalni raspon temperature na različitim dijelovima tijela

Normalni raspon temperature za različite dobne skupine

Povišenu tjelesnu temperaturu možemo snižavati fizikalnim i farmakološkim mjerama (lijekovima). Fizikalnim postupcima ćemo relativno brzo sniziti temperaturu, no samo nakratko. Učinak lijekova traje nekoliko sati, no treba pričekati oko pola sata da počnu djelovati. Zato je najbolje kombinirati obje metode.

Fizikalne metode

Najučinkovitija fizikalna metoda je kupanje djeteta u mlačnoj vodenoj kupki ili tuširanje mlakom vodom (mlaka voda - temperatura otprilike 20 °C niža od djetetove tjelesne temperature). Neka je pod vodom desetak i više minuta. Možete početi kupanje u vodi koja mu je ugodna, a zatim polagano dodavati hladniju vodu. Kupanje pod temperaturom nije zabranjeno, nego je, naprotiv, preporučljivo.

Dijete s povišenom temperaturom, suprotno nekim narodnim vjerovanjima, treba biti laganije odjeveno, a ne dodatno utopljeno. Prvo pravilo: razodjenite dijete, kako bi se preko kože oslobodilo viška topline.

Stavite obloge od ustajale vode na noge, ruke i tijelo. Obloge promijenite kad se zagriju (nakon desetak minuta).

Još nešto treba znati - kod povišene temperature dijete brže diše, znoji se i pojačano gubi tekućinu, pa mu treba dati piti. Dojenom djetetu ponudite majčino mlijeko.

Farmakološke mjere

Lijek protiv povišene temperature je paracetamol, koji je dostupan u dva oblika prikladna za djecu - sirup i čepići. Koji oblik ćete odabrati ovisi o vašoj spretnosti davanja lijeka i o tome što dijete bolje prihvaća. Uza svaki lijek postoje upute u kojima je navedena točna doza lijeka ovisno o djetetovoj dobi. Uvijek slijedite uputu o lijeku!

U pravilu, sirup je pripremljen tako da u jednoj čajnoj žličici (5 ml) ima 120 mg paracetamola. U tom slučaju djetetu do 5 kg težine treba najednom dati četvrt do pola čajne žličice sirupa, a većem djetetu, teškom od 5 do 10 kg, pola do cijelu čajnu žličicu. Uz sirup uvijek je priložena i žlica ili brizgalica za odmjeravanje točne doze lijeka. 

Čepići su obično od 120 mg, što je doza za dijete teško 8 i više kilograma. Stoga biste manjem dojenčetu morali dati pola čepića, ali pritom ne možete biti osobito precizni. Na tržištu su dostupni i čepići druge jačine, i s većom i s manjom količinom paracetamola, zato je nužno da prije davanja lijeka provjeriti kakav pripravak imate. Doza paracetamola manja od 10 mg po kilogramu težine djeteta obično nije djelotvorna.

Drugi lijek koji možete odabrati za sniženje temperature je ibuprofen. Prikladan oblik lijeka je sirup, a uobičajena koncentracija sirupa je 100 mg lijeka u svakih 5 ml (čajna žličica) sirupa. Slijedite priloženu uputu o doziranju lijeka. Okvirno, djetetu od 5 kg propisujemo četvrt čajne žličice lijeka, tj. 1.25 ml.

Doza istog lijeka za snižavanje povišene temperaturu može se ponoviti nakon šest sati, odnosno dati četiri puta tijekom jednog dana. Lijekovi za snižavanje povišene protiv temperature mogu se i kombinirati, odnosno davati naizmjence, no učinite to prema savjetu liječnika. U svakom slučaju, važno je obratiti pozornost na ispravno doziranje i redovitu primjenu odabranog antipiretika.

Djeci nije dobro davati acetilsalicilatnu kiselinu za snižavanje povišene temperature jer može izazvati Reyeov sindrom (rijetka bolest koja dovodi do oštećenja mozga i jetre).
 

​POSTUPCI KOD VRUĆICE

- izmjeriti temperaturu
- provjeriti temperaturu nakon razgrtanja djeteta
- poduzeti korake za sniženje povišene temperature
- dati djetetu tekućinu (neka je piće hladno ili sobne temperature)
- ponovno provjeriti temperaturu za pola do jednog sata

Ako je temperatura jedini simptom, nije bila visoka i spustila se do normalne vrijednosti nakon primjene jednostavnih mjera (poput razodijevanja, davanja tekućine ili kupanja) i niste morali dati lijekove, ne morate žuriti liječniku. Možda je dijete bilo samo previše utopljeno ili žedno.

Ako je rektalno izmjerena temperatura viša od 38,5 °C u djeteta mlađeg od tri mjeseca, odnosno viša od 41 °C u sve ostale djece, liječniku se treba obratiti bez odgode. Nužno je registrirati i pratiti ostale simptome, poput proljeva, povraćanja, glavobolje, osipa i slično, kao i opće stanje djeteta te ovisno o uočenom procijeniti potrebu žurnog obraćanja liječniku. Međutim, liječnika potražite čak ako temperatura i nije visoka, ali ste uočili dodatne promjene na djetetu i ponaša se drukčije.



Prije nego što krenete liječniku, uvijek dajte djetetu lijek za snižavanje temperature i primijenite druge postupke za kontrolu vrućice. Liječnik ne mora provjeravati kolika je najviša izmjerena temperatura, on će vam vjerovati na riječ.

U najčešćem broju slučajeva povišene tjelesne temperature, ostali simptomi i opće stanje djeteta dopuštaju liječenje u kućnim uvjetima, bez liječničke intervencije. Takvo liječenje provodi se primjenom fizikalnih i farmakoloških metoda snižavanja temperature tijekom tri do četiri dana. Ako i nakon tog vremena povišena tjelesna temperatura, kao i ostali simptomi bolesti, ne pokazuju znakove slabljenja i smirivanja, preporučuje se posjetiti nadležnog liječnika, koji će obaviti pregled i eventualnu obradu kako bi se razjasnio uzrok bolesti i po potrebi ordinirati uzročno liječenje.