Pravilo za njegu bebe: što manje, to bolje

Roditelji su sve donedavno imali potrebu njegovati bebe različitim preparatima, jer ideal je bio čista i mirišljava beba. No, ako uzmemo u obzir osjetljivost i nezrelost kože, novorođenčad je potencijalno ugrožena velikom količinom sredstava za higijenu i njegu, koja mogu uzrokovati povećanje učestalosti ekcema, astme i druge alergijske bolesti. Stoga je za higijenu tijela novorođenčeta preporučljivo koristiti samo vodu.

Vernix caseosa (nakupine odumrlih stanica i sluzi na koži bebe)

Prirodna je zaštita kože djeteta tijekom trudnoće. To je ujedno najbolji mogući losion, pa ga je preporučljivo umasirati u kožu novorođenčadi odmah nakon poroda. Novorođenčad se najčešće odmah kupa antibakterijskim sapunom, čime se uklanja prirodni kiseli zaštitni sloj s kože i remeti osjetljiva ravnoteža bakterijske flore. Zdravo, dijete rođeno na termin, nije potrebno prati sapunom, nego samo trljačicom i toplom vodom ukloniti tragove krvi, ako ih ima. Uklanjanje verniksa nije preporučljivo. Majka ga može jagodicama prstiju nježno umasirati u kožu novorođenčeta dok dijete leži pokraj nje.

Prve kupke

Prije početka njege, osobito prije njege pupčanog bataljka, treba temeljito oprati ruke. Prve kupke treba obavljati samo vodom i pamukom (tupferi ili eventualno trljačica). Time se štiti nježna koža još osjetljiva na infekcije, kemijska sredstva i isušivanje. Tijekom pranja posebnu pozornost treba obratiti području iza ušiju, ispod brade, pazuha, pelenskom dijelu te između prstiju na rukama i nogama. Dijete treba utopliti, uz otkrivanje samo onog dijela tijela koje se pere.

Vlasište

Naslage na vlasištu treba nježno ukloniti češljem (ponijeti češalj u bolnicu).

Oči

Pranje kože oko očiju nije poželjno. Javi li se iscjedak, treba ga oprati prokuhanom vodom ili sterilnom fiziološkom otopinom.

Nosne šupljine i zvukovod

Ne treba ih čistiti i treba izbjegavati štapiće s vatom.

Prijevremeno rođene bebe

Kod njih je još važnije ne koristiti kemijska sredstva za njegu, barem do termina kad su se trebale roditi. Posebnu pozornost tijekom pranja treba obratiti području iza ušiju, ispod brade, pazuha, pelenskom dijelu te između prstiju na rukama i nogama. Kosu ne treba prati prilikom svakog kupanja. Ako se kosa čini nečistom, može se uzeti kap blagog šampona i nježno utrljati u vlasište.

Njega pupka

Područje pupčanog bataljka treba održavati čistim i suhim te ga izložiti zraku, i to tako da se gornji rub pelene previne prema unutra. Područje pupka prati samo u slučaju ako je onečišćeno stolicom, i to vlažnim pamučnim tupferom. Nekad su se savjetovali alkohol i antibiotski prašak kod svake promjene pelena. Istraživanja su pokazala da bataljak prije otpadne ako se ne dira. U slučaju crvenila, gnojnog iscjetka ili neugodna mirisa iz pupčanog bataljka, treba potražiti savjet liječnika.

Što nakon defekacije?

Najbolje je što prije oprati onečišćene dijelove tijela pod mlazom tekuće mlake vode, a nakon toga posušiti kožu perianalne i perigenitalne regije. Vlažne maramice, bez dodatka alkohola i jakih mirisa, koristiti kao alternativu tek nakon prvog mjeseca života.

Njega spolovila

U muškog dojenčeta potezati prepucij samo do mjere do koje se može, bez primjene bilo kakve sile. Eventualnu nečistoću oprati u vodi namočenom vatom. Nakon navršene godine dana, ako se prepucij može lako prevući, mogu se koristiti sapun i voda. Prevlačenje prepucija u cijelosti postaje moguće do pete godine. Eventualne ostatke stolice u ženskog dojenčeta ukloniti vaticom namočenom u mlačnoj vodi, potezom odozgo prema dolje. Za svaki idući potez uzeti novu vatu.

Kupanje u kadici

Kupanje u kadici može započeti tek nakon što zaraste pupčana ranica. Preporučujemo veće kadica ravnog dna jer pružaju više slobode i užitka "plivanja". Sve potrebno za njegu djeteta treba biti nadohvat ruke. Ne udaljavajte se od djeteta i uvijek jednom rukom budite u kontaktu s njim. Temperatura prostorije neka bude oko 24 °C, a temperatura vode 37 °C. Većini dojenčadi tijekom prve godine života nije potrebno šamponiranje kose, jer se šamponi teže ispiru s kože, te je potrebno tuširanje. U slučaju da dijete ima puno kose, treba koristiti blage šampone koji ne smiju sadržavati sintetske mirise, boje, niti jako alergene i iritirajuće konzervanse. 

Sapun za njegu dojenčadi (ali i kože odraslih) mora biti neutralan ili blago kiseo (pH oko 5,5), što je naznačeno na ambalaži proizvoda. Sindeti (sintetički deterdženti) su moderna alternativa sapunima - peru jednako dobro kao i sapuni, ali su u prednosti zbog postojanosti prema tvrdoj vodi, imaju nižu pH vrijednost i podnošljiviji su za kožu, posebno onu s kroničnim ekcemom. U najranijoj dobi treba izbjegavati pjenušave kupke, jer većina kupki sadrži deterdžente koji uništavaju fiziološku bakterijsku floru kože i uklanjaju zaštitni kiseli sloj. Smatraju se čestim uzrokom vaginitisa i upala mokraćnog sustava dojenčadi. Zimi je koža sklonija jačem isušivanju, tako da se u razdoblju jačih hladnoća ne preporučuje često kupanje dojenčadi.

Ako dijete plače za vrijeme kupanja u kadici, treba nastojati zadržati smirenost i oprati ga koliko je moguće u tom trenutku, izvaditi ga iz vode, umotati u ručnik i priviti uza se. Potom se preporučuje nekoliko dana dijete prati mokrom trljačicom na prematalici, a zatim ponovno pokušati kupanje u kadici.

Pelenski osip

Pelenski osip čest je oblik upale kože (dermatitis), koju većina dojenčadi dobije najčešće u dobi od osmog do desetog mjeseca života. Češće se javlja u novorođenčadi s gljivičnom infekcijom usne šupljine koju obilježavaju bijele naslage na jeziku i sluznici usne šupljine (mlječac ili soor), u dojenčadi koja uzimaju antibiotik ili nakon uvođenja nadohrane. Pogoduju mu i uvođenje novih sredstava za pranje odjeće, tijesne pelene zbog mehaničkog trenja, rijetko mijenjanje pelena, proljev i uporaba plastičnih gaćica. Zbog slabije imunosti i narušena integriteta kože, česte su i superinfekcije gljivicama, a katkad i bakterijama. U suzbijanju pelenskog osipa potrebna je češća promjena pelena i sušenje kože. Kod jače izraženih oblika valja potražiti savjet patronažne sestre ili liječnika koji će procijeniti treba li primijeniti kremu protiv gljivica ili bakterija.