Inkontinencija se uspješno liječi

Zbog inkontinencije u svijetu trpi oko 200 milijuna ljudi, od kojih je oko 65 milijuna žena sa stresnom urinskom inkontinencijom. Prema svjetskim statistikama, pogađa svaku sedmu ženu, a u Hrvatskoj svaku četvrtu u aktivnoj dobi, između 35. i 45. godine

O problemu inkontinencije razgovarali smo s doktoricom Jelenom Schwenner-Radovniković, urologinjom u splitskoj bolnici Salus, u kojoj se inkontinencija liječi najnovijom TVT metodom, odnosno ugradnjom polimerskog implantata.

Inkontinencija je socijalni i higijenski problem koji se nikako ne smije zanemariti - jer više od trideset posto žena starijih od 65 godina i deset posto žena u dobi prije menopauze žali se na nekontrolirano ispuštanje mokraće. Iako pogađa i muškarce, mnogo se češće javlja kod žena.
Upravo tako, i to zbog nekoliko razloga, prije svega zbog anatomske razlike, odnosno kraće mokraćne cijevi i šire zdjelice, poroda i hormonalnih promjena. No, nije nepoznata ni u dječjoj i muškoj populaciji. Kod muškaraca je česta u obliku poslijemikcijskog kapanja, odnosno bježanja manje količine mokraće nakon mokrenja. Javlja se i tzv. paradoksna inkontinencija, ili inkontinencija zbog prelijevanja, kao posljedica zapreke u otjecanju mokraće. Rijetko se može javiti nakon operacijskog liječenja bolesti prostate. Iako kod muškaraca nije učestala, i češće je simptom primarne bolesti nego bolest po sebi, ozbiljnija je i teže se liječi. Kod djece vrlo često predstavlja simptom neke od prirođenih anomalija mokraćnog sustava

Postoje li kod žena neki rizični čimbenici za inkontinenciju?
To je ponajprije dob jer s godinama učestalost raste. Nasljedna je sklonost također bitna i inkontinencija se češće pojavljuje kod osoba čiji su članovi obitelji imali taj problem. Rizični su čimbenici i debljina, smanjena tjelesna aktivnost te pušenje. U razvoju inkontinencije važni su i hormonalni utjecaji - češća je kod žena nakon ulaska u menopauzu s obzirom na to da se tada stanjuje sluznica mokraćne cijevi, smanjuje se ÒplastičnostÓ mokraćne cijevi, a postupno slabe i mišići koji održavaju mokraćnu cijev u normalnu položaju. Upravo zbog toga početno liječenje inkontinencije i jest liječenje ženskim spolnim hormonima - estrogenima. Nadalje, inkontinencija može biti provocirana uzimanjem nekih lijekova (primjerice diuretika). Važno je istaknuti da u brojnim slučajevima inkontinencija nije bolest sama po sebi nego je simptom drugih bolesti - infekcija mokraćnog sustava, kamenca mokraćnog mjehura te rijetko tumora mokraćnog mjehura. Češće je simptom neuroloških bolesti, npr. kod uznapredovalog oblika multiple skleroze gotovo je u pravilu prisutna, zatim Parkinsonove bolesti, Alzheimerove bolesti...

Je li točno da se liječi samo tridesetak posto oboljelih?
Taj je podatak vjerojatno točan, jer inkontinencija se prihvaća kao normalna pojava, posljedica starenja, o tome se ne govori, ljudi se srame i nose s tim problemom šutke. Takav je pristup potpuno neprihvatljiv budući da se, nakon što se odredi točan uzrok, inkontinencija danas vrlo uspješno liječi, i to u više od 80 posto slučajeva.

Zašto se bolest javlja?
Dva su glavna tipa inkontinencije: stresna, koja je posljedica slabljenja mišića dna zdjelice ili promjena u mokraćnoj cijevi, i kod koje dolazi do nevoljnog bježanja mokraće za vrijeme neke tjelesne aktivnosti (kašljanja, kihanja), i urgentna inkontinencija, kod koje bolesnik ima naglu neodgodivu potrebu za mokrenjem, a što je posljedica nekontrolirana grčenja mišića mokraćnog mjehura. Uzrok tome najčešće je nepoznat, ali može biti posljedica neurološke bolesti, starenja, degeneracije živčanih niti, karcinoma ili kamenaca u mokraćnom mjehuru... Stoga je uvijek kod pacijenta s inkontinencijom potrebno isključiti navedena stanja kao moguće uzroke.

Treći tip inkontinencije je kombinacija prvih dvaju tipova do određenog stupnja, tzv. miješana inkontinencija. Zbog različita pristupa u liječenju veoma je važno odrediti o kojem je tipu inkontinencije riječ.
Urgentna inkontinencija se, za razliku od stresne, ne liječi operacijski. Kod nje je osnovno razlučiti je li posljedica nekoga drugoga patološkog zbivanja u mokraćnom sustavu, pa se treba liječiti otklanjanjem uzroka, ili je bolest sama za sebe.

Stresna inkontinencija u velikom se postotku liječi neoperacijski, hormonalnom terapijom, vježbama za jačanje mišića dna zdjelice, elektrostimulacijom... Tim se mjerama može postići poboljšanje, ali ne i izlječenje. Definitivno izlječenje postiže se operacijskim zahvatom koji je u visokom postotku uspješan, čak u 90 posto slučajeva.

Iako se inkontinencija klasičnim operacijama liječi već godinama, u novije vrijeme koristi se i TVT (Tension free vaginal tape) metoda. U čemu su njezine prednosti?
Cilj je operacije napraviti podr-šku mokraćnoj cijevi i kreirati novi mehanizam kontinencije, odnosno zadržavanja mokraće. To se na klasičan način postizalo otvorenim operacijskim zahvatima, tako da se mokraćna cijev fiksirala iza stidne kosti. Danas se ugrađuje polimerski implantat tako da se trakica implantata postavlja oko mokraćne cijevi koju podržava. Implantati se u Europi već masovno ugrađuju, a odnedavno i u nas. Prednost je metode u tome što je materijal izvanredno prilagodljiv tkivu, zbog čega je bitno smanjena učestalost infekcije. Operativni se zahvat sada može napraviti ambulantno i u spinalnoj anesteziji, a traje oko trideset minuta. Oporavak je kratak, tako da pacijent može već sutradan ići kući.