C reaktivni protein

Bolesti i stanja / Dijagnostika Anka Dorić dr. med., spec. transfuzijske medicine

Osim za otkriće akutnih upalnih reakcija, C reaktivni protein je koristan i u procjeni napredovanja bolesti i učinkovitosti terapije

Upalni marker i imunosni protein

C reaktivni protein (CRP) poznat je u laboratorijskoj dijagnostici kao najviše ispitivan protein plazme, koji služi kao upalni marker, zbog čega je važan indikator kod upale, nekroze tkiva ili traume. Ima visoku osjetljivost i malu specifičnost. Uz njega, u krvi postoje i drugi tzv. upalni proteini, poput fibrinogena, amiloida A i interleukina 6. Kod zdravih osoba CRP je prisutan u vrlo niskim koncentracijama.

CRP pripada pentraksinskoj proteinskoj porodici, a proizvode ga jetra i masne stanice (adipociti). Po sastavu je glikoprotein molekularne mase 110 kD, prema obliku prstenasti pentamer, a prema svojstvima je član skupine proteina poznatih kao reaktanti akutne faze upale. Naime, njegove vrijednosti strelovito rastu u slučaju akutne upale, pa tako mogu porasti i stotinu puta u roku samo 24 sata. Stoga se posljednjih godina CRP u dijagnostici često koristi kao zamjenski test za sedimentaciju eritrocita (SE), koja se u dijagnostičke svrhe koristi više od 50 godina.

U fazi nespecifičnoga imunosnog odgovora organizma na neku infekciju, CRP je važan imunosni protein. Povećanje njegove koncentracije u krvi nastaje već šest do devet sati nakon početka infekcije, a maksimum doseže za jedan do tri dana, nakon prethodnog porasta koncentracije interleukina 6, kojeg izlučuju različite imunološke stanice. Njegovi imunosni učinci su brojni: aktivacija komplementa, supresija ili aktivacija određenih tipova T-limfocita i prozvodnje nekih citokina, mogućnost vezanja bakterijskih polisaharida i fosfolipida iz tkiva oštećenih upalom, traumom ili infekcijom.

Višestruka dijagnostička uloga CRP-a

Najčešće se koristi za potvrdu postojanja akutnih upala, zatim organskih bolesti, poput infarkta srčanog mišića, infekcije ili tromboze, te raznih kroničnih bolesnih stanja, kao što su kronične upale, reumatske bolesti i maligni tumori.

Važan je za razlikovanje virusne od bakterijske upale. Naime, kod virusnih infekcija koje prate povišena sedimentacija i povišen broj leukocita, CRP ostaje u nižim granicama vrijednosti nego ako je posrijedi bakterijska infekcija, u slučaju koje je njegov porast puno viši.

Uspješno se primjenjuje i u razlikovnoj dijagnostici upala zglobova i mišića, kod ranog otkrića upale zglobnih ovojnica, kao pomoć u dijagnostici simptoma i bolesti probavnog sustava, osobito za razlikovanje iritabilnog kolona od neke organske bolesti crijeva, kao i razlikovanje ulceroznog kolitisa od Crohnove bolesti.

Osim za otkriće akutnih upalnih reakcija, procjene koncentracije CRP-a korisne su i u procjeni napredovanja bolesti, odnosno učinkovitosti terapije. Tako će npr. uspješnom primjenom antibiotske terapije CRP koncentracija u serumu pasti brže od sedimentacije eritrocita, pa se praćenjem njegove koncentracije može spriječiti nepotrebno uzimanje manje djelotvornog ili nedjelotvornog antibiotika, odnosno na vrijeme ga zamijeniti djelotvornijim. U tom smislu određivanje vrijednosti CRP-a od iznimne je važnosti i u dijagnostici i praćenju terapije infekcija u nedonoščadi i novorođenčadi.

Nakon kirurških operacija, koncentracija CRP-a raste za dva do šest sati, a pada do trećeg dana nakon operacije. Ne dođe li do pada vrijednosti CRP-a nakon tog vremena, to upućuje na infekciju kao komplikaciju operativnog zahvata.

Referentne i ostale vrijednosti CRP-a

Prije vađenja krvi u medicinskom laboratoriju nisu potrebne posebne pripreme. Koncentracija CRP-a određuje se iz uzorka tekućeg dijela krvi (seruma ili plazme) biokemijskim testiranjem raznim metodama (ELISA test, brza imunodifuzija, aglutinacija...), a posljednjih nekoliko godina najčešće metodom imunoturbidimetrije.

Referentna vrijednost ne razlikuje se kod muškaraca i žena, a varira od laboratorija do laboratorija - od 0 do 1,0 mg/dL ili manje od 10 mg/L. Uz to, nema statistički značajnih razlika s obzirom na razinu CRP-a u odnosu na dob.

Pozitivan CRP test daje informaciju o postojanju upalnih zbivanja u organizmu, među kojima su najčešća karcinom, bolesti vezivnog tkiva, infarkt srca, infekcije, upalne bolesti crijeva, lupus eritematodes, pneumokokna upala pluća, reumatoidni artritis, reumatska groznica, tuberkuloza, itd.

Normalna razina ovog proteina u krvi ipak ne isključuje mogućnost blažih lokaliziranih upala ili kroničnih bolesti, kao što su ulcerozni kolitis ili sistemski lupus eritematodes.

Čimbenici koji mogu promijeniti vrijednosti CRP-a u serumu mogu biti biološki i analitički. Od bioloških čimbenika to su pojačan fizički napor, visoka kronološka dob, trudnoća (osobito posljednjih nekoliko mjeseci), uzimanje oralnih kontraceptiva, pušenje i visoka nadmorska visina. Najčešća dva analitička čimbenika koja mogu utjecati na vrijednost CRP-a su povišene masnoće u serumu (lipemija) i postojanje tzv. reumatoidnih faktora.

Pušači imaju i statistički značajno više serumske vrijednosti CRP-a od nepušača, dok u serumu osoba s normalnim i povišenim vrijednostima kolesterola i triglicerida nema statistički značajne razlike u vrijednostima ovog proteina. Osim kod kardiovaskularnih bolesti, povišena razina CRP-a česta je kod šećerne bolesti i arterijske hipertenzije.

CRP u procjeni kardiovaskularnog rizika

Prema vrijednostima visoko osjetljivog CRP-a (tzv. high sensitivity - hs-CRP) može se procijeniti rizik od kardiovaskularnih bolesti:

  • hs-CRP manji od 1 mg/L - nizak rizik
  • hs-CRP od 1-3 mg/L - umjeren rizik
  • hs-CRP veći od 3 mg/L - visok rizik.

Nerealno snižene vrijednosti CRP-a može se naći u osoba koje su na terapiji lijekovima za smanjenje masnoća u krvi (statinima) ili na terapiji acetilsalicilatnom kiselinom.

Mjerenje koncentracija CRP-a u serumu pokazalo se vrlo važnim i dobrim pokazateljem rizika za nastanak infarkta srčanog mišića u osoba kod kojih istodobno postoji nekoliko čimbenika rizika za tu bolest, ali i kod onih koji imaju niske vrijednosti LDL kolesterola u krvi. Naime, budući da je dokazano da CRP potiče aterosklerozu, njegove povišene vrijednosti mogu pomoći u objašnjenju razloga zbog kojih neke osobe dožive akutni infarkt srčanog mišića ili moždani udar iako su im koncentracije lipida u krvi normalne.

Prema brojnim istraživanjima, ovaj protein pokazao se i kao visoko prediktivan u smislu najave mogućega sljedećeg infarkta, moždanog udara ili bolesti perifernih arterija, a koristan je i za praćenje učinkovitosti liječenja kardiovaskularnih bolesti.

Datum objave članka: 1. 4. 2008.
izdvojeni proizvodi