Endovenozno liječenje varikoziteta

Čovjek se kao vrsta nije u potpunosti evolucijski prilagodio usponu na stražnje noge, pa je cijeli niz bolesti i tegoba od kojih pati posljedica upravo uspravna stava. Jedno od najčešćih oboljenja je insuficijencija površinskih vena nogu, odnosno oštećenje zalistaka, što rezultira nedovoljnim cirkuliranjem površinske venske krvi u nogama prema srcu i zadržavanjem krvi u mlohavim i širokim (varikoznim) venama nogu.
Od toga boluje oko 25 posto žena i 15 posto muškaraca. Tegobe mogu varirati od blagih površinskih kapilara, koje nisu više od estetskog problema, preko natečenih nogu, nogu s evidentnim vrećasto proširenim venama, pa sve do onih s kožnim promjenama u vidu kroničnog ekcema ili rana na nogama koje u najtežim slučajevima ne zacjeljuju.

Budući da je riječ o velikom estetskom i funkcionalnom, ali i javnozdravstvenom problemu, koji rezultira i brojnim izgubljenim radnim danima i materijalnim troškovima, varikozne vene svakako treba liječiti.

Dosadašnji terapijski pristupi varikoznim venama sastojali su se od ublažavanja tegoba davanjem određenih protuupalnih lijekova, zatim mazanja heparinskom mašću izvana te propisivanja elastičnih čarapa ili zavoja, čime se problem ne rješava, nego se samo smanjuju smetnje.

U liječenju varikoznih vena dosad su se koristile isključivo kirurške metode, koje se uglavnom sastoje od podvezivanja ili čupanja magistralnih varikoznih vena nogu, odnosno čupkanja manjih vena, njihovih pritoka (flebektomija). Iako navedene metode kod većine pacijenata postižu početni uspjeh, imaju i niz nedostataka. Najčešće se obavljaju u općoj anesteziji, a nakon operacije zaostaju veliki podljevi krvi uz izraženu bolnost, što uzrokuje produljeni boravak u bolnici i radnu nesposobnost oko dva do tri tjedna. Uz to, bolesnik treba proći odgovarajuću preoperativnu obradu te doći na postoperativno vađenje šavova i slično. Zbog velikih podljeva krvi, ti se zahvati izbjegavaju u vrućim proljetnim i ljetnim mjesecima, jer je tada njihova resorpcija otežana i produljena.

S obzirom na navedeno, kao i na činjenicu da je opći trend klasične kirurške zahvate nadomjestiti manje invazivnim pod endoskopskom kontrolom ili pod kontrolom različitih radioloških (imaging) metoda, i u slučaju varikoznih vena došlo je do razvoja novih, endovenoznih metoda liječenja.

Radiofrekventna ablacija

Među endovenoznim metodama najmanje invazivna, razmjerno jednostavna i sigurna metoda je radiofrekventna ablacija varikoznih vena nogu. Glavna prednost ove metode u odnosu na klasično kirurško liječenje je ta što se zahvat može izvesti u lokalnoj anesteziji i traje razmjerno kratko (do dva sata), pa se može izvesti kod ambulantnih bolesnika. Dakle, nije potreban boravak u bolnici i bolesnik je odmah poslije zahvata radno i socijalno sposoban. Nadalje, prilikom zahvata se ne izvode klasični kirurški rezovi, niti je potrebno stavljanje šavova i njihovo naknadno vađenje, a ne zaostaju ni podljevi krvi, ili su minimalni, pa se zahvat može izvoditi i u toplim mjesecima u godini. Kratkoročni i dugoročni rezultati praćenja bolesnika nakon zahvata pokazali su bolje rezultate od kirurškog liječenja: unutar godine dana nakon zahvata uspjeh je veći od 90 posto, a nakon petogodišnjeg praćenja, povratak tegoba javlja se u samo oko 15 - 17 posto oboljelih, što je znatno manje nego nakon kirurškog zahvata, nakon kojeg se tegobe ponovno pojavljuju u više od 60 posto bolesnika nakon deset godina.

Kod najvećeg broja bolesnika s varikoznim venama riječ je o oštećenju zalistaka vene safene magne, površinske vene koja ima brojne pritoke i formira se u području potkoljenice te proteže prema preponi, gdje se venska krv ulijeva u duboki venski sustav, odakle cirkulira dalje prema srcu. Ako su zalisci oštećeni, krv zaostaje u veni safeni magni i njezinim potkoljeničnim pritocima, što se očituje u obliku „kvrga” na nogama s unutarnje strane lista i natkoljenice. Druge magistralne površinske vene koje mogu stvarati slične probleme najčešće su vena na prednjoj strani natkoljenice (akcesorna vena safena) i vena na stražnjoj strani potkoljenice (vena safena parva).

Kod primjene radiofrekventne ablacije ne čupaju se navedene vene, nego se u donji dio vene uđe tankim kataterom, nalik uskom prutu, na vrhu kojeg se nalazi sustav za emitiranje radiovalova, dok je drugi dio katetera prikopčan za aparaturu koja proizvodi rediofrekventnu energiju. Kateter se pod kontrolom ultrazvuka kroz kožu postavi od dna do vrha vene, nakon čega se uključi navedena aparatura, pri čemu dolazi do razvoja topline u veni od oko 80 °C, koja dovodi do skvrčavanja (koagulacije) vene. Pažljivim povlačenjem katetera prema dolje skvrči se čitava vena, a kateter naposljetku izvuče. Da bi zahvat što bolje uspio, tijekom izvođenja se duž vene na nekoliko mjesta injicira lokalni anestetik pomiješan s fiziološkom otopinom radi sprječavanja boli i kompresije vene. Rezultat postupka je izostanak protoka krvi kroz navedenu venu, čime se postiže isti rezultat kad kod kirurškog čupanja. Tretirana vena s vremenom se resorbira, pa od nje ostane samo tračak sastavljen od vezivnog tkiva.

Kad se radiofrekventnom ablacijom iz krvotoka isključe magistralne vene koje su insuficijentne, površinska krv nogu nastavi cirkulirati brojnim manjim kolateralnim venama koje nisu oštećene, ili sustavom tzv. perforantnih vena kojim krv odlazi direktno u duboki venski sustav nogu i dalje prema srcu. Ako nakon zahvata zaostanu neke potkoljenične pritoke magistralnih vena koje su i dalje proširene, one će se u većini slučajeva spontano smanjiti i nestati za nekoliko mjeseci. Ako se to ne dogodi u potpunosti, može ih se kirurški odstraniti jednostavnim i brzim zahvatom u lokalnoj anesteziji (flebektomija potkoljeničnih venula), koji ne iziskuje boravak u bolnici.

Endovenozni laserski tretman

Uz spomenutu radiofrekventnu ablaciju, varikozne vene moguće je liječiti i endovenoznim laserskim tretmanom, koji se izvodi na tehnički istovjetan način, s tom razlikom da se na vrhu katetera aktivira laser, koji proizvede vrlo veliku toplinu, zbog čega se mora brzo povući, a rezultat je također skvrčavanje (koagulacija) vene.

Navedeni zahvati može izvoditi stručnjak, ili samo kontrolirati, u ultrazvučnom prikazivanju vena, budući da se u venu ulazi pod kontrolom ultrazvuka. Kad se kateter jednom plasira u venu, valja paziti da se vrh katetera stavi niže od mjesta utoka površinske vene u duboki venski sustav, koji mora ostati netaknut radi normalne venske drenaže nogu. Prilikom ablacije vene safene magne treba paziti i na to da se zahvat izvede ispod njezine zadnje pritoke (vena epigastrika), koja je potrebna radi drenaže venske krvi iz područja donjeg dijela trbušne stijenke.