Lijek je kod pacijenta - 1. dio

Svaki lijek mora biti kvalitetan, siguran i učinkovit, što jamči proizvođač, koji je dužan provoditi različite kontrole od ulaza sirovina, procesa proizvodnje, gotovog proizvoda, pa i kontrole, kad je lijek već na tržištu. Veletrgovine lijekovima odgovorne su za pravilno skladištenje i transport, a farmaceuti u ljekarnama za pravilno čuvanje i izdavanje, kao i savjetovanje o lijekovima. Kad lijek konačno dođe u ruke korisnika/pacijenta, na njemu je odgovornost za pravilnu primjenu i čuvanje, kako bi lijek poslužio svojoj namjeni, a opasnosti bile svedene na najmanju moguću mjeru.

Koliko puta ste se zapitali zašto liječenje određenim lijekom nije dalo očekivane rezultate? Možda ste odgovornost za neuspjelo liječenje prenijeli na liječnika, ne upitavši se pritom jeste li mu pružili sve informacije o postojećem stanju, simptomima bolesti i njihovu trajanju, prethodnim bolestima, lijekovima koje uzimate i, što je posebno važno, jeste li lijek uzimali u količini i trajanju koje je odredio liječnik, odnosno prema uputama koje vam je dao liječnik ili farmaceut u ljekarni.

Dragi roditelji, znamo da vam je teško probuditi dijete usred noći kako biste mu dali lijek, no ako je riječ o antibiotiku, treba ga davati u redovitim vremenskim razmacima. Zato pokušajte započeti terapiju tako da uzimanje redovite doze što manje remeti vaše životne navike ili san. Danas farmaceutska industrija proizvodi novije antibiotike prikladnijeg doziranja (uzimaju se jednom do dva puta na dan), tako da nepraktično doziranje (svakih šest sati) postaje sve rjeđe. Bolesnik će se svakako lakše pridržavati upute za uzimanje lijeka jednom do dva puta dnevno, nego svakih šest sati.

Neki se lijekovi trebaju uzimati samo tijekom ograničenog razdoblja (npr. antibiotici), neki samo po potrebi (npr. protiv bolova), dok se neki moraju uzimati redovito dulje vrijeme, katkad i doživotno (npr. za snižavanje krvnog tlaka, liječenje šećerne bolesti, protiv depresije), a nagli prekid terapije i neredovito uzimanje mogu biti vrlo opasni.

Trajanje terapije posebno je važne. Predugo uzimanje lijeka nepotrebno je i štetno, a prekratko neučinkovito. Valja upozoriti da bolesnici često prerano odustaju od terapije, primjerice antibiotik prestaju uzimati već nakon nekoliko dana jer se subjektivno bolje osjećaju. Rezultat može biti recidiv, tj. ponovno javljanje bolesti.

Kako lijek djeluje, tj. čemu služi, kako, kada i koliko dugo ga treba uzimati, koji su mogući rizici ili nuspojave, kada se lijek ne smije uzimati, smije li se upravljati vozilom ili konzumirati alkohol za vrijeme primjene - pitanja su na čijim se odgovorima temelji pravilna farmakoterapija. Prema tome, svaki bi bolesnik trebao znati odgovore na ova pitanja prije nego što počne uzimati novi lijek.

Iako se informacije o lijekovima nalaze na listićima s uputama u ambalaži, mnogim su pacijentima potrebni dodatni savjeti prilagođeni upravo njihovim potrebama. Takve savjete možete dobiti od liječnika i ljekarnika, no u svakom slučaju važno je znati:

• ime lijeka koji uzimate;
• svrhu uzimanja;
• način uzimanja (kako, kada);
• pojedinačnu i ukupnu dnevnu dozu;
• trajanje terapije;
  (povremeno, određeno vrijeme, trajno);
• treba li izbjegavati određenu hranu ili druge lijekove;
• kako pravilno čuvati lijek (na tamnome mjestu, u hladnjaku…).

Doza je količina lijeka koja se propisuje bolesniku. Osim o svojstvima lijeka, ovisna je i o pojedinom bolesniku, njegovoj dobi, spolu, tjelesnoj težini te prirodi bolesti. Cilj određivanja optimalne doze lijeka je postizanje najvećeg učinka, a istodobno se neželjeni učinci pokušavaju svesti na najmanju moguću mjeru. Premala doza lijeka je neučinkovita, a prevelika potencijalno opasna.

Objašnjenje termina:

• pojedinačna doza - količina lijeka koja se uzima odjednom:
• dnevna doza - ukupna količina lijeka uzeta u jednom danu:
• maksimalna doza (pojedinačna ili dnevna) - najveća količina lijeka koja još ne izaziva toksične pojave:
• toksična doza - količina lijeka iznad maksimalne dopuštene doze, koja može izazvati trovanje:
• letalna doza - količina lijeka koja može izazvati smrt.

Pacijenti katkad, a pogotovo u starijoj dobi, boluju od više, obično kroničnih bolesti (uglavnom srčane smetnje, povišen krvni tlak, reumatske bolesti...) koje zahtijevaju liječenje, pa se nerijetko događa da trebaju istodobno uzimati više lijekova. Uz stalnu terapiju kroničnih bolesti, može se javiti i potreba za dodatnim lijekom u slučaju nekog akutnog oboljenja (primjerice, prehlade ili gripe, glavobolje, zubobolje ili neke ozljede). Uz to, lijekove propisuju liječnici različitih specijalnosti, a nerijetko ih bolesnici uzimaju i samoinicijativno, koristeći zalihe iz svojih „kućnih ljekarni”.

Sve to u našem organizmu može izazvati neočekivane učinke, jer lijekovi utječu jedan na drugi tako što dolazi do promjene učinka jednog lijeka u prisutnosti drugoga, odnosno djelovanje se može smanjiti ili pojačati. Ta se pojava naziva interakcijom (međudjelovanje) lijekova. Takve pojave nisu nužno nepoželjne. Naime, katkad su čak i korisne, pa se baš u tu svrhu neki lijekovi kombiniraju, jer kombinacija djeluje bolje nego kad se daje samo jedan lijek (npr. za liječenje povišena krvnog tlaka kombinacija diuretika s ACE-inhibitorom, ili kombinacija više lijekova za liječenje tuberkuloze).

No, kad govorimo o interakcijama, obično mislimo na neželjene pojave koje mogu naškoditi bolesniku. Srećom, klinički značajne interakcije vrlo su rijetke, iako pri propisivanju lijekova treba misliti i na tu mogućnost.

Skupine lijekova među kojima može doći do ozbiljnih interakcija su oralni antikoagulansi (lijekovi protiv zgrušavanja krvi), citostatici (antitumorski lijekovi), antihipertenzivi (lijekovi za snižavanje povišena krvnog tlaka), antiepileptici, antidijabetici te neki hormonalni lijekovi (kontraceptivi). Kad vam liječnik propisuje takve lijekove, važno je upozoriti ga na ostale lijekove koje istodobno uzimate zbog nekih drugih zdravstvenih tegoba.

Katkad se djelovanje lijeka smanjuje, pa čak i poništava ako se uzima istodobno s drugim lijekom. Primjerice, ako se antibiotik tetraciklin uzima zajedno s antacidima (lijekovi koji smanjuju kiselost želučanog sadržaja), djelovanje mu se smanjuje. Naime, kalcij i aluminij iz antacida stupaju u reakciju s tetraciklinom i onemogućuju njegovo djelovanje. Isto se događa kad se tetraciklin uzima s mlijekom ili preparatima željeza. Oralna kontraceptivna sredstva mogu biti nedjelotvorna uz istodobno uzimanje nekih antiepileptika.

Najčešće korišteni lijekovi protiv bolova, acetilsalicilna kiselina (ASK) i nesteroidni antireumatici, mogu stupiti u interakciju s antikoagulansima. Pritom se djelovanje antikoagulansa pojačava, pa može doći do krvarenja.

Ukratko, možemo reći da mogućnost interakcija raste s povećanjem broja istodobno uzetih lijekova. Velik broj istodobno primijenjenih lijekova može zbuniti bolesnika, pa se može dogoditi da sam napravi pogrešnu podjelu na „važne” i „manje važne” lijekove. Ništa nemojte sami mijenjati u svojoj terapiji bez savjetovanja s liječnikom ili ljekarnikom.