Miogeloze - najčešća forma izvanzglobnog reumatizma

Bolesti i stanja / Kosti - mišići - zglobovi Slađana Divković dr. med.

Nepravilno držanje i postojeći deformiteti kralježnice te kontinuirano preopterećenje određene grupe mišića, uz stalnu psihičku napetost, mogu pridonijeti ponavljanju bolnog sindroma koji prati fibrozitis

Kod izvanzglobnog reumatizma promjene se zbivaju u okolini zgloba, dok je sama unutarnja struktura zgloba pošteđena. Najčešće su zahvaćeni mišići, vezivno tkivo i mekane strukture kao što su mišićne ovojnice, zglobne kapsule, burze (sluzne vrećaste tvorbe sa sinovijalnom tekućinom koje olakšavaju gibanje i smanjuju trenje), tetive i slično, što zajednički označavamo kao reumatizam mekih tkiva ili fibrozitis.

Ovdje također ubrajamo i neodređenu skupinu simptoma kao što su bol, ukrućenost i osjetljivost na dodir u strukturama vezivnog tkiva koje objektivno izgledaju normalno, a poznate su kao sindrom fibrozitisa. Možemo reći da su bolesti izvanzglobnog reumatizma česte jer se računa da ih oko 37 posto otpada na sindrome fibrozitisa. Najčešća forma je fibrozitis mišića koji nazivamo i miogeloze, koji je ujedno najčešći oblik mišićnog izvanzglobnog reumatizma.

Kako nastaje fibrozitis?

Postanak fibrozitisa još nije posve objašnjen. Postoji nekoliko hipoteza koje govore o dubokoj refleksnoj preosjetljivosti na bol (hiperalgeziji), dok se u novije vrijeme posebna pozornost posvećuje psihogenim i emocionalnim čimbenicima koji pacijenta dovode u položaj trajne napetosti, pri čemu se aktivira os hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda i povećava razina stresnih hormona (nadbubrežna žlijezda naziva se i „organ stresa”). 

Razlikujemo dva oblika fibrozitisa:
  • primarni – javlja se bez jasnog razloga,
  • sekundarni – razvija se tijekom drugih bolesti, primjerice, kroničnih sistemskih bolesti, bolesti upalnog reumatizma, kolagenoza i slično.

Fibrozitis mišića javlja se kao lokalna reakcija mišićnog tkiva na neodgovarajuće opterećenje, traumu, naglo rashlađenje, pretjeranu toplinu/vlagu, virusnu ili drugu infekciju, kao i na cijeli niz drugih provocirajućih čimbenika. Ponovljene mikrotraume i prenaprezanje mišića, psihogeni i emocionalni čimbenici dovode do napetosti i pojačanog mišićnog tonusa pa se fibrozitis mišića često označava i kao psihogeni reumatizam. Infektivni agens nije dokazan, iako se fibrozitis javlja tijekom nekih zaraznih bolesti (gripa, malarija, shigeloze). Somatski čimbenici koji mogu pridonijeti nastanku fibrozitisa su endokrini, statički i cirkulacijski poremećaji.

Kako se manifestira fibrozitis?

Bolovi u mišićima (mialgije) uzrokovani su upalnim promjenama fibroznog veziva, bez općih upalnih simptoma u organizmu, a laboratorijske pretrage na reumatske bolesti su uredne. Bol je dominantan simptom, javlja se lokalno u potkožnom tkivu, na hvatištu mišića za kost (mjestu spajanja tetiva) ili u samom mišiću, a pojačava se pri pokretu. Bol prati osjećaj ukrućenosti, kretnje u obližnjem zglobu često su otežane, a tonus pripadnih mišića je povišen. Tegobe pogoršavaju umor, anksiozna stanja, nepovoljni vanjski uvjeti ili dulja nepokretnost. Bolesnici često lokaliziraju bol na određene „bolne točke” koje su osjetljive i na dodir. Ukrućenost je jače izražena ujutro, a relativno brzo popušta poslije malo vježbi ili masaže.

Na samome mjestu upale dolazi do lokalnih smetnji cirkulacije zbog kontrakcije krvnih žila i smanjene opskrbe tkiva kisikom, biokemijskih promjena (povećanja pH u zahvaćenom području i podražaja lokalnih receptora) te refleksnog mišićnog spazma, odnosno boli i ograničenih bolnih točaka.

U samom upalno-promijenjenom tkivu dolazi do stvaranja upalnog eksudata, slabi kapilarna cirkulacija, bjelančevine mišićnih vlakana mijenjaju viskoznost (prelaze iz stanja sola u stanje gela), dolazi do bujanja stanica vezivnog tkiva koje sudjeluju u metaboličkim procesima (fibroblasta), mišići mijenjaju elasticitet i kvalitetu vlakana (fibroziraju) te se javlja lokalno zadebljanje tkiva i otvrdnuće u obliku potkožnih čvorića koje je zbog podražaja lokalnih receptora senzitivnih živaca izrazito bolno. Ako je prisutan pritisak na senzibilni živčani ogranak, bol je konstantna. Otvrdnuća u formi potkožnih čvorića vretenastog su oblika, najčešće veličine zrna graha, pretežno u mišićima ramenog obruča i među lopaticama, no potkožni čvorići ne moraju uvijek biti prisutni. 

Najčešća lokalizacija fibrozitisa mišića je rameni obruč i područje među lopaticama. Druge najčešće lokacije su: područje vrata (bolna zakočenost vrata), šaka (vezano za neka zanimanja), slabinska regija i leđa.

Što pridonosi razvoju fibrozitisa?

Nepravilno držanje i postojeći deformiteti u području kralježnice, primjerice, skolioza vratne ili torakalne kralježnice, te kontinuirano preopterećenje određene grupe mišića, kao što je slučaj kod nekih zanimanja (zidari, mesari, klesari), koje, uz stalnu psihičku napetost, može pridonijeti ponavljanju kliničke slike funkcionalnog bolnog sindroma koji prati fibrozitis. Stoga u dijagnostičkom smislu treba isključiti sve potencijalne čimbenike koji mogu „provocirati” promjene unutar mišića.

Zašto su neki mišići više opterećeni?

Poznato je da oko 40 posto tjelesne težine otpada na skeletnu muskulaturu. Svi skeletni mišići u tijelu građeni su od velikog broja mišićnih vlakana. Unutar mišićnog vlakna pojedine mišićne niti nalaze se u tekućem proteinskom matriksu koji zovemo sarkoplazma, u kojoj ima mnogo kalija, magnezija, fosfora i proteinskih enzima te velik broj mitohondrija u kojima se stvara energija za mišićni rad.

Mišići vrata, stražnjeg dijela ramena i oni među lopaticama imaju potpornu ulogu, to jest stalno su napeti kako bi održali glavu i ramena u stabilnom položaju pri sjedenju. Vratna kralježnica i vratni mišići dodatno su opterećeni jer „nose” težinu glave, a pognut položaj glave pri sjedenju pridonosi većem opterećenju i slabijoj cirkulaciji u tom području.

Dok se ostali mišići u tijelu tijekom sjedenja i stajanja odmaraju, mišići vratnog i ramenog pojasa stalno su napeti. Zbog napetosti koja traje dulje vrijeme mišići su slabije opskrbljeni hranjivim tvarima i kisikom zbog otežane kapilarne cirkulacije, što rezultira smanjenim metaboličkim procesima (stvara se manje stanične energije unutar mišića), u samom mišiću nakuplja se mliječna kiselina i sl. U konačnici, fibroza mišića može dovesti do smanjenja, odnosno ograničenja gibljivosti zgloba, što nazivamo kontraktura.

Terapijski odabir prema fazi bolesti i intenzitetu bolova

U akutnoj fazi koja je praćena jačim bolovima savjetuje se hlađenje, mirovanje i izbjegavanje svih pokreta koji izazivaju bol, uz lokalnu primjenu nesteroidnih antireumatika i anestetika. Ponekad se primjenjuju dugodjelujući kortikosteroidi lokalno u sam mišić (npr. m. trapezius).

Nakon otprilike dva do tri tjedna, savjetuju se fizikalni tretmani (koji obuhvaćaju vježbe istezanja, opuštanja i snaženja zahvaćenog područja), masaže „gelotripsija” (posebna tehnika ručne masaže kojom se ukočenim, ispruženim prstima prodire u dubinu mišića kako bi se omekšalo ili uklonilo miogelozu; osim rukama, masaža se može izvoditi i pomoću različitih uređaja, a s ciljem omekšavanja lokalnih promjena u mišićima, poboljšanja cirkulacije i smanjenja mišićne kontrakcije), zatim termoterapija, ultrazvuk i laser te akupunktura i njezine modifikacije (laser i bioelektrostimulacija). Kod sekundarnog fibrozitisa primjenjuje se terapija za osnovnu bolest

Iako tegobe mogu trajati dulje vrijeme i ponovno se vraćati nakon smirenja, prognoza mišićnog fibrozitisa je dobra. No, pri postavljanju dijagnoze svakako treba isključiti druge bolesti koje mogu dovesti do njegova razvoja. 

Vježbanjem i kretanjem protiv mišićnog fibrozitisa

Nakon što analizirate svoj dnevni ritam i koliko su vam angažirani i opterećeni pojedini mišići te koliko vremena provodite u sjedećem položaju, poželjno je mijenjati životni stil jer to je najbolji put trajne sanacije bolnog stanja kod mišićnog fibrozitisa. 

Preventivno se savjetuju statičke vježbe kralježnice te vježbe razgibavanja i istezanja, posebno one za vrat i rameni obruč. Jednostavnim gimnastičkim vježbama (kod kuće ili organizirano pod nadzorom stručne osobe) moguće je znatno ojačati mišiće i ublažiti napetost. Savjetuje se vježbati barem jednom dnevno, najmanje pola sata, u kontinuitetu od mjesec dana i dulje.

Kretanje i umjerena, ali kontinuirana fizička aktivnost kroz rekreativne sportove koji nas relaksiraju dovest će do ravnomjernijeg opterećenja svih mišića u našem tijelu, a ne samo onih koji imaju potpornu ulogu. Osim toga, pomoći će nam i da lakše kontroliramo stres i stalnu napetost, što u konačnici pridonosi boljem fizikalnom statusu mišića, jačanju potpornog stupa i poboljšanju opće tjelesne kondicije.
Datum objave članka: 15. 7. 2019.
izdvojeni proizvodi