Rozaceja - bolest iskrivljenih predodžbi

Bolesti i stanja / Kožne bolesti Dinko Kaliterna dr. med., spec. dermatolog

Zapaženo je da se bolest češće javlja kod osoba svjetlije puti, krvne grupe A Rh+ te kod onih koji boluju od migrene

Rozaceja (Rosacea) je učestala kronična kožna bolest koja zahvaća lice, često i oči, a u rjeđim slučajevima i druge dijelove tijela. Katkad mogu biti zahvaćene samo oči, bez kožnih promjena.

Pravi uzrok bolesti još nije pronađen, no ipak se može reći kako je posrijedi utjecaj naslijeđa i mnogih čimbenika iz okoliša. Zapažena je učestalija pojava bolesti kod osoba svjetlije puti, krvne grupe A Rh+ i kod onih koji boluju od migrene. Najčešće se javlja između 40. i 50. godine, više u žena. Bolest ima tipične razvojne faze koje se međusobno nadopunjuju. Iako promjene katkad izgledaju slično kao akne, bolest nema nikakve veze s njima.

Zbog djelovanja provocirajućih čimbenika kod predisponiranih pojedinaca nastaje prolazno crvenilo lica koje vremenom postaje trajno.

  • faza I - napadi crvenila u središnjem dijelu lica koji postaju sve učestaliji i trajniji uz osjećaj peckanja i svrbeža lica;
  • faza II - opisani znaci iz prethodne faze postaju jače izraženi uz sve vidljivije krvne žilice;
  • faza III - razvijaju se upalne promjene koje podsjećaju na akne, uz pojavu širokih pora. Stječe se dojam da je koža postala gruba. Samo kod muškaraca bujaju vezivno tkivo i žlijezde lojnice, zbog čega nastaje groteskni izgled, najčešće nosa. Takvi su ljudi u društvu obilježeni kao alkoholičari. Neovisno o navedenim fazama, oči mogu biti češće zahvaćene, a bolesnici se žale na crvenilo očiju i nelagodu tipa pečenja i osjećaja stranog tijela u oku.

Krivci i provokatori

  • Helicobacter pylori - dosad nije dokazana izravna povezanost. Poboljšanje rozaceje nakon izlječenja H. pylori tumači se protuupalnim učinkom antibiotika. U obzir dolazi još niz bakterija čiji bi produkti mogli imati utjecaj na razvoj bolesti;
  • Demodex folliculorum - zapažena je povećana učestalost navedenog uzročnika kod rozaceje, odnosno poboljšanje rozaceje kod nekih bolesnika nakon što se iskorijeni D. folliculorum;
  • naslijeđe - nisu pronađeni HLA markeri, ali činjenica je da 30-40 posto članova obitelji dobije rozaceju ako je od nje bolovao netko od njihovih roditelja;
  • sunce - u razvoju bolesti sunce ima bitnu ulogu jer se rozaceja često javlja na suncem oštećenoj koži. Sunce oštećuje vezivo i time slabi stijenku krvnih žila što pridonosi širenju krvnih žila i razvoju bolesti;
  • poremećaj krvnih žila - ovoj se teoriji nastanka pridaje najveća pozornost jer ljudi koji boluju od rozaceje skloni su razvoju crvenila, tj. širenju krvnih žila na mnoge podražaje. Zapravo, najvažniju ulogu u razvoju bolesti ima poremećaj mikrocirkulacije vena lica, a s obzirom na to da se vene lica dreniraju kroz bjeloočnicu, time se objašnjava i zahvaćenost očiju. Teoriji ide u prilog učestala pojava migrene kod ljudi s rozacejom;
  • hormonalni poremećaji - češća pojava rozaceje zapažena je u trudnoći, za menstrualnog ciklusa i u postmenopauzi;
  • lijekovi - pojedini lijekovi, poput nitroglicerina, provociraju crvenilo lica.

Najvažnije je prepoznati provocirajuće čimbenike koje treba izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri jer u suprotnom, unatoč liječenju, bolest se nastavi razvijati. Provocirajući čimbenici kod svih bolesnika ne moraju biti isti, a u njih ubrajamo vruću hranu i tekućinu, jake začine, izvore topline, hladnoću, sunce i alkohol.

Uz timski rad rezultati neće izostati

Od općih mjera, treba izbjegavati alkoholne losione i slična agresivna sredstva za njegu lica jer većina bolesnika ima osjetljivu kožu. Lice treba što nježnije umivati mlakom vodom i sušiti mekim ručnikom. Muškarcima se savjetuje brijanje električnim aparatom. Valja izbjegavati sunce i koristiti sredstva sa zaštitnim faktorom. Kod nelagode lice i crvenila mogu se koristiti oblozi hladne vode. Peeling i slične agresivne metode bolje je izbjegavati. Kod izraženog crvenila lica preporučuje se koristiti kamuflažu koja mora biti zelene boje.

Učinak lokalne terapije temelji se uglavnom na protuupalnom učinku. Pojedina sredstva, uz to što imaju protuupalni učinak, još smanjuju i crvenilo lica. U tu svrhu koriste se antibiotici i azelaična kiselina. Od antibiotika se najčešće koriste metronidazol, eritromicin i klindamicin. Pojedini autori navode i antimikotike, tj. sredstva protiv gljiva (npr. ekonazol). U obzir dolaze i retinoidi, derivati vitamina A (npr. adapalen i tretionin). Retinoidi uz protuupalni učinak izazivaju i zadebljanje površinskog sloja kože, tj. Epidermisa, čime se smanjuje crvenilo lica. Zamjena za retinoide je retinaldehid koji zadržava njihova svojstva, ali ne izaziva iritaciju (npr. Diroseal). Kod uporabe antimikotika i retinoda potreban je oprez jer ta sredstva lako izazivaju iritaciju lica. I danas se koriste pripravci na bazi katrana i sumpora koji su se upotrebljavali u prošlosti. Akaricidi tj. sredstva protiv D. Folliculoruma (npr. lindan i permetin) gube na važnosti. Od najnovijih lijekova navode se tacrolimus i askomicin.

Temelj sistemske terapije čine antibiotici čiji se učinak temelji na protuupalnom djelovanju. Najčešće se koriste tetraciklin, minociklin i doksiciklin, u posljednje vrijeme i klaritromicin, a kod težih slučajeva metronidazol. Kod najtežih oblika primjenjuju se isotretionin i sistemski kortikosteroidi. Protiv napadaja crvenila lica koriste se klonidin i beta-blokatori.

Ne treba zaboraviti niti estetski pristup. Kod proširenih krvnih žilica primjenjuje se spaljivanje strujom, laser i IPL uređaj. U novije vrijeme protiv crvenila lica uspješno se koristi IPL uređaj koji ujedno smanjuje i proširene pore. Kod bujanja vezivnog tkiva i žlijezda lojnica, što je najčešće izraženo na nosu, rabi se čitav niz metoda i sredstava koje se temelje na uništavanju tkiva.

Iako je rozaceja vrlo učestala bolest, ne predstavlja nikakvu opasnost po zdravlje nego možemo reći da je više riječ o estetskom poremećaju. Iako se s dostupnim sredstvima i metodama za liječenje postižu odlični rezultati, konačan ishod najviše ovisi o pacijentu i njegovu ponašanju. Uz to, ne smije se zanemariti suradnja s oftalmologom jer katkad može doći do težih ostećenja očiju ako se bolest ne prepozna na vrijeme i ne liječi.

Ukrako, nema više razloga za društvenu izolaciju oboljelih pojedinica niti obilježavanja stigmom alkoholizma.

Datum objave članka: 1. 10. 2004.