(Termalnom) vodom do zdravlja

Voda je toliko vezana uz čovjekov život da katkad zaboravljamo koliko je važna. Čini do 60 posto tjelesne mase odrasle osobe, s tim da svakodnevno kroz kožu gubimo minimalno 300 do 400 mL vode.

Vodom do zdravlja (Sanus per aquam) uzrečica je kojom su tijekom povijesti nastajale brojne spa oaze. I zaista, voda se oduvijek smatrala izvorom života, zdravlja i blagostanja. Još u doba antike termalne kupke smatrale su se središtem važnih zbivanja i mjestom za obnavljanje izgubljene snage i zdravlja. Babilonski liječnici prakticirali su toplo-hladne kupke, Homer je u svojim djelima opisao liječenje nekih bolesti pomoću vodenih kupki, a i Galen je nekim pacijentima preporučivao hladne kupke.

Uz ublažavanje brojnih reumatskih tegoba, kupka pomaže u osnaživanju imunosnog sustava i rješavanju mnogih tegoba, no posljednjih nekoliko desetljeća obilježeno je naglim razvojem istraživanja i primjenom vode (hidroterapija) u dermatologiji. To se osobito odnosi na termalne i neke vrste mineralnih voda. Hidroterapija je terapeutska primjena vode u svrhu liječenja ili pomoći pri liječenju, a njezin najpoznatiji i najsnažniji segment danas su upravo termalne vode.

Ljekovite mineralne vode obuhvaćaju podzemne vode koje, zahvaljujući općoj mineralizaciji, ionskom sastavu i sadržaju nekih plinova, uz prisutnost terapijski aktivnih komponenata (mineralnih i organskih), alkalnosti ili kiselosti te povišenoj temperaturi, imaju blagotvorna fiziološka svojstva na ljudski organizam. U liječenju se "ljekovite" mineralne vode koriste peroralno (na usta) ili topički (kupke, lokalni pripravci i sl.).

Mineralne vode mogu se podijeliti u nekoliko kategorija, s obzirom na fizikalno-kemijska svojstva (temperatura, molekularna koncentracija, kemijski sastav, mehanizam terapeutskog djelovanja). Tako razlikujemo sumporne, bikarbonatne, sulfatne, karbonatne, arsenatne, feruginozne i dr. vode. Uz to, mogu biti hipotonične, izotonične ili hipertonične otopine, a s obzirom na temperaturu, mogu biti hladne (manje od 20 ˚C), hipotermalne (20-30 ˚C), termalne (30-40 ˚C) ili hipertermalne (više od 40 ˚C).

Termalne izvorske vode nalaze se duboko ispod tla, u specifičnim geološkim uvjetima. Imaju definirane fizikalno-kemijske osobine i specifičan sastav bogat mineralima, elementima u tragovima i još nekim sastojcima, uz temperaturu od 35 do 42 ˚C (visokotermalne vode dosežu temperature veće od 42 ˚C).

Za termalne vode, kakve se posljednjih nekoliko godina mogu pronaći u ljekarnama, karakteristično je i da se brojnim istraživanjima potvrđuje njihov farmakološki učinak, uz fascinantnu bakteriološku čistoću na samom izvoru. Na izvorima takvih termalnih voda nastali su najpoznatiji spa centri i termalna lječilišta.

Postoji mnogo načina primjene termalnih voda, uključujući parne kupke, tople i hladne kupke, obloge, komprese, parcijalna ili generalizirana uranjanja. U medicinskom kontekstu, hidroterapija termalnim vodama postala je iznimno zanimljiva zbog blagotvornih učinaka, kao što su: poboljšanje cirkulacije u organizmu, pozitivan utjecaj na elastičnost i čvrstoću vezivnog tkiva, poboljšanje dermatoloških bolesti, ublažavanje bolova koštano-mišićnog sustava, protuupalno i antiiritabilno djelovanje, ublažavanje mišićnih spazama, stimulacija eliminacije toksina iz organizma, osnaživanje imunosnog sustava i dr.

Hidroterapija obuhvaća primjenu termalne mineralne vode, a primjenjuje se u kupkama i bazenima. Već godinama predmet je istraživanja vodećih svjetskih dermatoloških centara, jer je zapaženo da takav oblik terapije znatno smanjuje simptome mnogih dermatoloških bolesti. Danas su najpoznatiji svjetski centri balneoterapije u Izraelu (Mrtvo more), Turskoj (Kangal), na Islandu (Plava laguna) i u Francuskoj, gdje se intenzivno popularizirala primjena termalnih voda ne samo u lječilištima nego i u obliku gotovih pripravaka kakve danas imamo na policama ljekarni.

Zbog svog sastava bogatog mineralima i elementima u tragovima, termalne vode u dermatološkoj primjeni smatraju se sigurnom, učinkovitom i ugodnom metodom za poboljšanje neugodnih dermatoloških bolesti. Njihovu primjenu u dermatologiji ne prate neželjene reakcije niti nuspojave, a rizik po opće zdravlje pacijenta je zanemariv. Kad je riječ o koncentriranim kupkama, eventualno je potrebno malo ih razrijediti vodom kako ne bi došlo do blage iritacije kože i kako bi se regulirala temperatura. To je redovita praksa u termalnim lječilištima.

Hidroterapija se pokazala posebno korisnom kod ublažavanja progresivnih dermatoza, redukcije edema i eksudata, kao pomoć kod atopijskog dermatitisa, psorijaze, opeklina, pruritusa, seboroičkog dermatitisa i ihtioza. U praksi se može naći i primjena termalnih voda u liječenju vitiliga, akni, alopecije, kontaktnog i alergijskog dermatitisa, lichen planusa, raznih dermatomikoza, keratoza, rozaceje, sklerodermije, urtikarije, kroničnih rana i dr.

Zbog svog sastava bogatog mineralima i elementima u tragovima, termalne vode u dermatološkoj primjeni smatraju se sigurnom, učinkovitom i ugodnom metodom za poboljšanje neugodnih dermatoloških bolesti

Smatra se da je za terapeutski učinak termalnih voda odgovorna interakcija minerala i elemenata u tragovima sa strukturnim elementima kože. Premda točni mehanizmi djelovanja termalnih voda nisu u potpunosti razjašnjeni, sigurno je da su u postizanje učinka uključeni kemijski, termalni, mehanički i imunomodulatorni mehanizmi. U primjeni termalnih voda u kozmetologiji najvažniji su kemijski i imunomodulatorni učinci, a termalni i mehanički učinci bitni su za tretmane u lječilištima.

Kemijski sastav varira od jedne termalne vode do druge, tako da još uvijek nema konsenzusa oko toga zašto je neka termalna voda bolja ili djelotvornija od druge. Svaka od njih ima specifični sastav, pa se tako za pozitivne dermatološke učinke kod jednih ističe prisutnost manjih koncentracija selena, kod drugih omjer iona kalcija i magnezija 2:1, a neke termalne vode navode izotoničnost i najvišu koncentraciju minerala ili, pak, sinergizam 15 minerala i antioksidansa. Važno je naglasiti da čak trećina svih poznatih enzima u ljudskom organizmu zahtijeva prisutnost metalnih iona, da im se ne naruši katalitička aktivnost (takozvani metaloenzimi), a mnogi od njih nalaze se upravo u termalnim vodama (selen, magnezij, kalcij, željezo, kalij, natrij, cink, bakar…). Sumpor je iznimno važan element u balneoterapiji, no komercijalne termalne vode nisu toliko bogate sumporom, premda se sumporne termalne vode smatraju najvrjednijima u liječenju akni, gljivičnih i bakterijskih infekcija kože, ulceracija i sl.

Vrlo je važno naglasiti i da voda općenito ima izrazito važnu ulogu u metabolizmu i homeostazi kože. Stoga svako odstupanje u sadržaju vode može uvelike utjecati na pogoršanje mnogih dermatoza.

Bazalni slojevi epidermisa sadrže i do 60 posto vode, a površinski rožnati sloj u najboljem slučaju 15 posto vode. Kod raznih dermatoloških bolesti, uključujući atopijski dermatitis, ihtiozu i psorijazu, zamjetan je velik gubitak vode iz dubljih slojeva (povećanje transepidermalnog gubitka vode). Kada koža, uz istodobni gubitak vode, izgubi i mogućnost da samostalno sintetizira integralne barijerne lipide (atopija, ihtioza…), simptomi se znatno pogoršavaju i povećava se rizik od sekundarnih infekcija.

Prikladna hidratacija kože termalnom vodom i hidratantno-emolijentni pripravci na bazi termalnih voda znatno poboljšavaju zdravlje i izgled kože. Smanjuje se propusnost epidermisa, osnažuje barijera kože, uz istodobne protuupalne i antipruritske (protiv svrbeža) učinke, te smanjenje crvenila. Osjećaj subjektivne ugode i hlađenja prilikom raspršivanje termalne vode također ima pozitivan učinak na psihofizičko stanje pacijenta, jer je potvrđeno da termalne vode potiču otpuštanje beta-endorfina kao endogenih opioida koji imaju antistresni i relaksirajući učinak.

Atopijski dermatitis može imati oscilacije u fazama, no kad je posrijedi vrlo suha i nelagodna faza, topička primjena termalnih voda može znatno olakšati nelagodne simptome, svrbež i crvenilo, jer se poboljšava hidratacija barijere i zaštita od vanjskih agresivnih čimbenika. Pacijenti koji imaju jako narušenu hidrolipidnu barijeru skloni su sekundarnim infekcijama bakterijom Staphyloccocus aureus. Stoga je kontinuirana hidratacija mineralnim sastojcima, uz prikladno nanošenje humektansa i emolijensa odmah na vlažnu kožu, metoda koja može ubrzati cijeljenje kože i regeneraciju barijere.

Pruritus ili svrbež može se olakšati primjenom termalnih voda i pripravaka na bazi termalne vode, i to zbog kontinuirane rehidracije i imunomodulatornog djelovanja na citokine i ostale proupalne medijatore koji sudjeluju u izazivanju lokalne upalne reakcije koja rezultira neugodnim svrbežom. Ujedno, nije naodmet uvažiti i antiseptički učinak nekih minerala prisutnih u termalnim vodama.

Simptomi rozaceje i edematozne promjene na koži mogu se ublažiti primjenom termalnih voda zbog posredovanja u vazodilataciji i imunomodulatornim mehanizmima.

Seboroični dermatitis zahtijeva olakšavanje upalnih promjena, smanjenje kolonizacije patogenih bakterija na površini kože, kao i optimizaciju kožne barijere koja se ljuska. Hipertonične otopine termalnih voda mogu biti iznimno korisne, jer će olakšati uklanjanje suvišnih odumrlih stanica i spriječiti razvoj prisutnih patogena.

Ihtioza može biti vrlo nelagodna za pacijente, te je potreban režim koji će konstantno osigurati rehidrataciju i relipidaciju kože. To se vrlo lako postiže topičkim pripravcima baziranim na termalnim vodama, kao i stalnim raspršivanjem termalnih voda prije lokalne terapije da bi se zadržala vlažnost u površinskim slojevima kože.

Opekline i ubrzavanje cijeljenja kože, kao što je već spomenuto, dugi niz godina liječili su se i balneoterapijom. Termalne vode, zahvaljujući sadržaju bakra i cinka te još nekih elemenata, potiču obnavljanje vezivnog tkiva, uz istodobnu hidrataciju i smanjenje transepidermalnog gubitka vode, što je kod opeklina vrlo važno. Iz istog razloga termalne vode danas se sve više preporučuju i nakon tretmana ili agresivnijih dermatoloških zahvata (laser, IPL, pilinzi, dermoabrazije, fototerapija), jer smanjuju iritacije, peckanje, svrbež, ljuštenje i crvenilo.

Svjetsko dermokozmetičko tržište nudi nekoliko komercijalnih pripravaka čija se filozofija i sastav baziraju na termalnim izvorskim vodama. Svaki od tih pripravaka ima specifičan sastav. S obzirom na sve značajnije spoznaje o kliničkoj primjeni termalnih voda, posebice na području dermatologije, uvjereni smo da će termalne vode još snažnije i znanstveno pouzdanije biti povezane sa suvremenom medicinom i farmacijom.