Male zdrave bakterije

Koncept probiotika kao bakterija koje se unose hranom i djeluju na dobrobit domaćina razvijen je početkom 20. stoljeća, kad je ruski istraživač Ilja Mečnikof dokazao da povećano konzumiranje fermentiranih mliječnih proizvoda produljuje i povećava kvalitetu života (Sanders i sur., 2007). Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (Food and Agriculture Organisation, FAO) i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (World Health Organisation, WHO) iz 2002., probiotici su živi bakterijski mikroorganizmi koji, ako se uzmu u odgovarajućoj količini, blagotvorno utječu na zdravlje domaćina poboljšavajući njegovu crijevnu mikrobnu ravnotežu.

Probiotici mogu biti uklopljeni u različite proizvode, uključujući hranu (jogurt, žitarice...), lijekove i dodatke prehrani, te se kao takvi koriste u prevenciji i terapiji različitih stanja i bolesti. Najčešće bakterijske vrste koje se uzimaju kao probiotici su vrste Lactobacillus i Bifidobacterium, a mogu se koristiti i Saccharomyces cerevisiae i neke vrste Bacillus spp. Gastrointestinalni sustav primarno je mjesto interakcije između domaćina i probiotika. Istraživanja su, međutim, dodatno pokazala važnost međudjelovanja bakterija i imunosnog sustava u održavanju zdravlja.

Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu UN-a i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, na tržištu prisutni probiotici moraju biti proizvedeni u skladu s "dobrom proizvođačkom praksom" i jasno definiranim parametrima kvalitete i rokom valjanosti. Da bi probiotik zadovoljio te zahtjeve, proizvođač mora zadovoljiti opće, tehnološke i funkcionalne kriterije.

Probiotik zadovoljava opće kriterije ako je otporan na nizak pH želučanog soka, sok gušterače i žučne soli, a mora imati i točnu taksonomsku identifikaciju te biti netoksičan i nepatogen. Svaki probiotik koji se nalazi na tržištu mora imati dokazanu i zadovoljenu zdravstvenu sigurnost.

Tehnološki kriteriji koje proizvođač mora zadovoljiti u proizvodnji je da probiotik preživi i da uz to tijekom priprave i čuvanja zadrži stabilnost. Da bi zadovoljio sve tehnološke kriterije, preparat probiotika mora imati velik broj živih bakterija i željena organoleptička svojstva.

U funkcionalni kriterij ubrajamo sposobnost probiotika da se veže na epitel i kolonizira ga, sposobnost produkcije antimikrobnih supstancija, antagonističku aktivnost prema patogenim bakterijama, mogućnost kompeticije sa sudionicima normalne mikroflore, poticanje imunološkog odgovora te iskazivanje jednog ili više klinički dokumentiranih učinaka na zdravlje. Soj probiotika mora biti točno određen, primijenjen u odgovarajućoj dozi i siguran za upotrebu.

Razvoj i napredak probiotika, od sastojka iz fermentirane hrane pa sve do njihove terapijske primjene, dokazuje se u brojnim istraživanjima, koja su trenutačno u trećoj fazi kliničkih ispitivanja i proučavaju učinak probiotika u terapiji atopijskog dermatitisa, infekcije Helicobacter pylori, astme, Crohnove bolesti, pretilosti, nutritivnih i drugih alergija, kardiovaskularnih oboljenja, metaboličkog sindroma, konstipacije, intolerancije laktoze, kolesterolemije, poboljšanja imunološke funkcije, infekcija mokraćnih putova, hepatičke encefalopatije i karcinoma debelog crijeva. Dosadašnja istraživanja doprinijela su razumijevanju uloge probiotika u probavnom sustavu. Znanje o probioticima se, međutim, i dalje širi.

Raznolikost i ravnoteža bakterija u probavnom sustavu od neprocjenjive su vrijednosti za zdravlje. Kod primjene probiotičkih preparata moramo se pridržavati pravilna načina uzimanja. S obzirom na to da je ovdje riječ o preparatima koji sadrže žive mikroorganizme, ne smijemo ih piti s vrućim napitcima ili alkoholom jer u protivnom probiotički preparat gubi svojstva. Uz to, kad se probiotik uzima paralelno s antibiotskom terapijom, mora ga se uzeti najmanje tri sata nakon uzimanja antibiotika, i to s hladnom vodom.