Vitaminima do boljih mentalnih sposobnosti

I u nas se u zadnje vrijeme sve više govori o vitaminima. Dok su liječnici ponekad skeptični u vezi njihove koristi za ljudsko zdravlje, dotle ih različite tvrtke koje ih proizvode ili distribuiraju stalno promoviraju i pripisuju im mnoge koristi. Istina je, međutim, da se s vitaminima puno može postići ukoliko ih se primjenjuje u pravilnim dozama. Mnogi su se vitamini pokazali izuzetno učinkoviti u prevenciji i liječenju mnogih teških degenerativnih bolesti. Iz tog razloga se i mnogi inozemni liječnici, doktori znanosti, u liječenju takvih bolesti koriste isključivo nutricionističkim metodama, postižući fantastične rezultate.

Neobično je važno znati da vitamini nisu tvari samo "korisne za lijepu kosu i protiv prehlade" kako se to obično misli, nego i za sve drugo što se u tijelu događa. Razvoju stavova da su korisni samo za lijepu kosu i protiv prehlade pridonijelo je zapravo neznanje. O vitaminima se jednostavno premalo uči.

Ako znamo da je tijelo skup kemijskih procesa koji se u njemu neprestano odvijaju, a koji ne bi bili mogući bez dovoljne količine vitamina, onda nam mora biti jasno da manjak vitamina može biti povezan s gotovo svim poremećajima koji u organizmu mogu nastati. Skoro da i nema niti jednog kemijskog procesa u tijelu koji na ovaj ili onaj način nije povezan s nekim od vitamina. Manjak, dakle, može prouzročiti različite poremećaje; od mentalno-emotivnih do vrlo "organskih" kao što su razna virusna oboljenja, povišene razine masti i kolesterola u krvi, unutarnja krvarenja, deformacije kostiju i zuba i mnoga druga.

Osim toga, istraživanja su jasno pokazala da se većom količinom nekih vitamina mogu riješiti i mnogi poremećaji koji nisu nastupili izričito zbog njihovog manjka u tijelu. To je zato što vitamini pospješuju mnoge biokemijske procese i u većoj količini mogu te iste kemijske procese pogurati da se ipak odvijaju čak i ako postoji neka zapreka za njihovo odvijanje. Dakle, u oba slučaja vitamini su lijek, no za razliku od većine lijekova (lijekovi nam, za razliku od vitamina, uopće ne trebaju kada smo zdravi) vitamini većinom nisu toksični čak niti kada se uzimaju u većim dozama.

Mnoga su istraživanja provedena da bi se ispitalo da li i u kojoj mjeri elementi prehrane utječu na naše raspoloženje i ponašanje. Rezultati istraživanja pokazali su da utječu i to u velikoj mjeri. Rezultat jednog istraživanja provedenog na miševima, navedenog u knjizi 'Vitamini: priručnik za svakog liječnika i svaku obitelj', pokazao je da izbor hrane sam za sebe može uvjetovati velike promjene u osjećajima i ponašanju. Miševima koji su bili hranjeni zdravom hranom, kao što je cijela pšenica i druge žitarice, prehrana je bila promijenjena u bijelo brašno i šećer, hranu tzv. praznih kalorija, koja ne sadrži nutritivne sastojke kao što su vitamini i minerali. Miševi su nakon kratkog vremena postali razdražljivi i agresivni te su čak počeli jedni druge ubijati i jesti. Među životinjama koje su do tada bile mirne i složne razvili su se agresivnost i kanibalizam.

U jednom pak drugom istraživanju, zatvorenicima jednog popravnog doma je dotadašnja prehrana, koja se pretežno sastojala od bijelog šećera i brašna, bila zamijenjena zdravom koja se sastojala od integralnog brašna i povrća. Agresivnost i prekršaji u toj instituciji smanjili su se čak 80 posto.

Znači, hrana utječe na naše raspoloženje i ponašanje i to jako puno. Sastojci hrane koji imaju veliki utjecaj nisu samo ugljikohidrati nego upravo i vitamini i minerali koji u vidu enzima i koenzima sudjeluju u mnogim kemijskim procesima koji reguliraju proizvodnju mnogih neuroprijenosnika i hormona.

Hormoni su tvari koje neposredno kontroliraju i upravljaju našim tijelom. Tako se, npr., hormon adrenalin luči kada se organizam želi pripremiti za bilo kakvu akciju i to na način da ubrzava otkucaje srca, sužava krvne žile, potiče znojenje i dr. Tako i drugi hormoni služe za određene potrebe našeg tijela. Neuroprijenosnici su pak tvari kojima se prenose živčani impulsi s jednog živca na drugi. Bez njih ne bismo mogli razmišljati, osjećati dodirno ili emotivno niti bilo što drugo.

Jasno je, dakle, da su i hormoni i neuroprijenosnici veoma važne tvari u tijelu. Neki vitamini, osobito vitamini B skupine, potrebni su u njihovoj proizvodnji i radu, tako da bez dovoljne količine tih vitamina nastupaju poremećaji u proizvodnji neuroprijenosnika i hormona pa tako i poremećaji u raspoloženju, osjećajima i mentalnim sposobnostima.

Tablica 1 - Najniže preventivne i terapijske preporučene dnevne doze za odrasle i najbogatiji izvori

Legenda
*       označava najniži potrebni dnevni unos koji uključuje vitamine koje dobijemo hranom
**     označava dodatni unos potreban za prevenciju poremećaja ili bolesti
***    označava dozu potrebnu za liječenje nekog poremećaja ili bolesti koju možemo sami primijeniti
****  po redu od najbogatijeg
^A     označava da se taj vitamin obično daje putem intramuskularne injekcije

Vitamin B1 (tiamin) je tipičan vitamin koji jako utječe na osjećaje, raspoloženje i mentalne sposobnosti. Neka su istraživanja pokazala da je u slučaju njegova manjka većina hormona i neuroprijenosnika smanjena čak za više od 50 posto. Tako su smanjeni: acetilholin - neuroprijenosnik koji utječe na sposobnost koncentracije i učenja; kateholamini - adrenalin, noradrenalin i dopamin te serotonin koji je potreban za dobar san i dr. To se svakako mora odraziti i na naše raspoloženje, emocije i mentalne sposobnosti. Dakle, manjak tiamina može proizvesti ne samo fizički raspad živaca nego i mnoge mentalne poremećaje kao što su depresija, razdražljivost, noćne more, nedostatak koncentracije, slabo pamćenje, što se u osoba starije životne dobi pripisuje starosti, zatim halucinacije i sl. U kombinaciji s pretjeranim konzumiranjem alkohola, manjak ovog vitamina može proizvesti takozvani Wernicke-Korsakofljev sindrom, kojeg, među ostalim, karakteriziraju i nesposobnost usmjeravanja pažnje, konfuznost i delirij. Ako se na vrijeme ne liječi, ovaj sindrom može uzrokovati i smrt, a u oko 30 posto slučajeva trajno ostaje bez obzira na liječenje.

Nedostatak drugih vitamina B skupine također uvjetuje takve ili slične poremećaje: nedostatak niacina (oblik vitamina B3) može uzrokovati tešku demenciju, kao i nedostatak vitamina B12, koji još može uzrokovati teške depresije, gubitak pamćenja i koncentracije pa čak i prave psihoze, uključujući i shizofreniju.

Neki vitamini, osobito vitamini B skupine, potrebni su u proizvodnji i radu hormona i neuroprijenosnika, tako da bez dovoljne količine tih vitamina nastupaju poremećaji u njihovoj proizvodnji, ali i u raspoloženju, osjećajima i mentalnim sposobnostima.

U jednom istraživanju se pokazalo da samo 2 mg vitamina B1 na dan u djece može pospješiti njihovu sposobnost koncentracije i učenja. U tom su istraživanju bile nasumice izabrane dvije grupe djece. Jednoj grupi davano je 2 mg vitamina B1 na dan, a drugoj grupi placebo tablete koje nisu ništa sadržavale. Nakon nekog vremena testirali su djecu. Testovi su pokazali da prva grupa djece, koja je dobivala vitamin B1, mnogo bolje napreduje u svim predmetima i testovima nego druga grupa koja je dobivala placebo tablete.

Zbog svega navedenog, ako primijetimo nekakve poremećaje ili promjene u raspoloženju ili osjećajima koje malo duže traju ili su učestalije, jako je važno provjeriti jesu li prisutni i neki drugi simptomi manjka vitamina B skupine ili nekog drugog vitamina.

Kako bismo to što lakše učinili, u tablici 2 navodimo koji poremećaji nastaju uslijed manjka pojedinih B vitamina, koje bolesti se mogu povezati s manjkom te simptome deficita.

Tablica 2 - Poremećaji uslijed manjka vitamina B skupine - bolesti s kojima se povezuje - simptomi