Istraživanje objavljeno u časopisu Personality and Individual Differences temelji se na BBC-evoj (British Broadcasting Corporation) globalnoj bazi podataka prikupljenoj prilikom provedbe istraživanja o usamljenosti.
 
Tijekom prethodnih godina fokus brojnih istraživanja je na osjećaju usamljenosti, prvenstveno zbog rasta broja dokaza o utjecaju takvog stanja na pojedince i društvo u cjelini. Usamljenost negativno utječe na blagostanje i ekonomiju, a povećava vjerojatnost da će osoba imati potrebu za medicinskom skrbi.
 
Autori novoobjavljene studije usamljenost objašnjavaju kao razliku između stvarnih i željenih oblika društvenih odnosa. Prema toj definiciji, dvije osobe koje imaju jednak broj društvenih odnosa mogu doživjeti osjećaj usamljenosti na drugačiji način - ukoliko jedna od te dvije osobe priželjkuje veći broj društvenih odnosa, vjerojatnije je da će se ona prije osjećati usamljenom. Isto tako, ukoliko dvije osobe priželjkuju jednak broj društvenih veza, vjerojatnost usamljenosti veća je kod one osobe koja ima manje stvarnih društvenih odnosa.
 
Brojni su čimbenici koji mogu doprinijeti razvoju osjećaja usamljenosti. Provedeno je nekoliko studija na velikom broju ispitanika koje daju uvid u cjelokupnu sliku tog sve češćeg stanja te otkrivaju koji bi čimbenici bili najviše zastupljeni kod razvoja usamljenosti te kako međusobno stupaju u interakciju.
 
Autore novoobjavljene studije interesirao je utjecaj kulturnih obrazaca, dobi i spola. Provedena studija crpila je podatke iz BBC-eve baze podataka koja objedinjuje informacije od oko 55.000 ljudi, starosti 16 do 99 godina iz 237 različitih država.
 
Autori studije uzimali su u obzir podatke ljudi koji su naveli vlastitu dob te specificirali svoj spol. Nepotpuni podaci nisu se uzimali u obzir, tako da je sveukupno u studiji sudjelovalo 46.054 osobe. Kako bi mogli odrediti razinu individualizma ili kolektivizma kod ispitanika, autori studije iskoristili su podatke iz druge studije koja je dodijelila relativnu razinu individualizma ili kolektivizma za društvo 101 različite države. Stoga su se u obzir uzimali podaci upravo onih pristupnika koji su bili iz 101 spomenute države.
 
Znanstvenici su otkrili kako je osjećaj usamljenost proporcionalan razini individualnosti pojedine osobe te kako postoji trend njegova smanjenja što je osoba starija. Također, otkriveno je kako su muškarci skloniji osjećati se usamljenima od žena. Ovakvi rezultati nameću zaključak kako su dob, spol i kulturološki obrasci važni čimbenici u predviđanju razine usamljenosti među članovima pojedinog društva.
 
Razlog zašto je to tako još uvijek nije jasan. Pretpostavlja se kako bi razvojni procesi mogli biti odgovor na pitanje zašto se stariji ljudi osjećaju manje usamljeno, ali jednako tako i povijesne okolnosti - nekada je bila zastupljena stigma vezana uz razgovor o usamljenosti.
 
Autori studije smatraju kako je individualizam tek čimbenik koji ubrzava razvoj usamljenosti, posebno u slučaju kada su zastupljeni i ostali čimbenici koji pridonose njezinu razvoju. Činjenica da muškarci imaju veću tendenciju osjećati se usamljenima od žena vjerojatno se ne temelji samo na spolu. Moguće je da jerazgovor o usamljenosti u okviru provedene studije dodatno ohrabrio muškarce da iznesu svoje stavove po tom pitanju, što im u svakodnevnom životu rodni stereotipi „zabranjuju“. Online vid prikupljanja podataka vjerojatno je skupini pružio uvjete da se osjećaju sigurnima prilikom razgovora o vlastitim emocijama.
 
I sami autori složili su se kako je uzorak ljudi na kojima je provedena studija nereprezentativan. No, unatoč tome prednost studije je veliki broj ljudi koji su sudjelovali te dokaz kako je osjećaj usamljenosti globalno zastupljen problem, bez obzira na demografsku priliku.