Aktivno protiv zimskih napasnika

Najčešće bolesti u ranom djetinjstvu su infekcije gornjeg i donjeg dišnog sustava, slijede proljevi i s njima povezane bolesti, a na kraju tog popisa su infekcije mokraćnog sustava i kože. U posljednje vrijeme sve češće su i različite alergije.

Infekcije dišnog sustava možemo podijeliti prema različitim kriterijima:

• prema mjestu infekcije - razlikujemo infekcije gornjih i donjih dišnih putova. Valja istaknuti da upale donjih dišnih putova (upale dušnika, bronha i pluća) obuhvaćaju samo pet posto svih infekcija dišnog sustava. Djeca najčešće obolijevaju od infekcija gornjih dišnih putova (uha, nosa, ždrijela i tonzila), koje u pravilu nisu ozbiljne i ne prate ih posebne komplikacije. Međutim, ako se ponavljaju i ako su dugotrajne, mogu poremetiti djetetov ritam i kvalitetu života;
• prema vrsti uzročnika - infekcije se dijele na virusne, bakterijske, netipične, gljivične infekcije i parazitske infekcije. Najveći dio (90-95 posto) akutnih infekcija dišnog sustava primarno uzrokuju virusi. Drugi po redu uzročnici su "atipične" bakterije (mikroplazme i klamidije), te različite gljive i paraziti koji uglavnom napadaju djecu s već oslabljenim imunosnim sustavom. Postoji oko 200 vrsta virusa koji mogu uzrokovati prehladu, a najčešći su rinovirusi. Bolest obično nastupa 18 do 22 sata nakon što virus uđe u organizam. Prehlada je najčešće karakterizirana upalom gornjeg dijela dišnog sustava. Razlog njihove češće pojave u zimskim mjesecima je najveća aktivnost virusa koji je uzrokuju upravo pri niskim temperaturama i niskoj vlažnosti zraka. Kad nastupi infekcija, mijenja se fiziologija sluznice nosa i grla, pa se javljaju karakteristični simptomi, koji većinom nestaje otprilike nakon tjedan dana. Katkad se prehlada može zakomplicirati, uz razvoj ozbiljnijih problema poput bronhitisa, infekcije srednjeg uha ili sinusa. To se najčešće događa zbog oslabljenosti organizma;
• prema tijeku bolesti - s obzirom na trajanje infekcije dišnog sustava, dijelimo na akutne infekcije koje se mogu ponavljati i na kronične infekcije koje traju više od tri mjeseca.

Ovisno o lokalizaciji infekcije, razlikuju se i lokalni prateći simptomi:

• akutni rinitis (upala nosne sluznice) - svrbež nosa, kihanje, vodenast, sluzav ili gnojan iscjedak iz nosa, začepljen nos uz disanje na usta, isušenost respiratorne sluznice, povremeno podražajni kašalj;
• akutni sinuitis (upala paranazalnih sinusa) - sluzav ili gnojan iscjedak iz nosa, začepljenost nosa, glavobolja, jak i podražajni kašalj, te cijeđenje sluzi iz nosa u ždrijelo, češće noću i prilikom ležanja;
• akutni faringitis/tonzilitis (upala ždrijela i tonzila) - bol i grebanje u ždrijelu, otežano gutanje, nadražaj na kašalj, crvena i otečena sluznica ždrijela i tonzila, naslage na tonzilama, podražaj na povraćanje;
• akutni laringitis (upala grkljana) - promuklost, katkad gubitak glasa, kašalj poput laveža, zadihanost i hroptanje pri disanju, osjećaj gušenja;
• akutni epiglotitis (upala epiglotisa) - nemogućnost gutanja, bolno ždrijelo, pojačano izlučivanje sline, promuklost, zadihanost i hroptanje pri udisanju, osjećaj gušenja;
• akutni otitis (upala uha) - bol u uhu, moguć iscjedak iz uha, lošiji sluh.

U slučaju infekcije dišnog sustava razvijaju i opći simptomi, kao što su malo povišena temperatura, moguće i tresavica, umor, slabost, pospanost, nemir, razdražljivost, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima te gubitak teka.

Infekcije dišnog sustava spadaju u najčešće bolesti u djetinjstvu, čemu svjedoči podatak da od učestalih infekcija dišnog sustava obolijeva čak šest do deset posto djece do šeste godine života. To su prije svega infekcije gornjih dišnih putova (nazalnih i paranazalnih sinusa, srednjeg uha, ždrijela i tonzila). Učestale, ali ipak blage infekcije tipa obične prehlade, u djetinjstvu, ali i u odrasloj dobi, kod većine oboljelih ne zahtijevaju dodatni liječnički pregled.

Najčešće bolesti u ranom djetinjstvu su infekcije gornjeg i donjeg dišnog sustava, slijede proljevi i s njima povezane bolesti, a na kraju tog popisa su infekcije mokraćnog sustava i kože

Postoje dva razdoblja tijekom rasta i razvoja djeteta u kojem se respiratorne infekcije najčešće javljaju:

• u dobi od šest do 12 mjeseci - to posebno vrijedi za djecu koja nisu dojena jer su "potrošila" svoja zaštitna protutijela dobivena od majke prije rođenja, a vlastita još nisu stigla u potpunosti razviti
• pri prvom kontaktu s drugom djecom - prilikom polaska u jaslice ili vrtić, djeca prvi put dulje borave u zatvorenom prostoru s drugom djecom, zbog čega su više izložena infekciji u odnosu na djecu koja ostaju kod kuće.

Djeca do pete godine života obolijevaju prije svega od virusnih infekcija, a nakon polaska u školu prevladavaju bakterijske infekcije.

S obzirom na to da je dulji boravak u zatvorenim prostorijama uobičajen u hladno doba godine, potrebno je redovito prozračivati prostorije, prilagoditi temperaturu i osigurati dovoljnu vlažnost zraka. Ako je moguće, nije naodmet i izbjegavati prostorije u kojima se zadržava puno ljudi. Kad je u pitanju gripa, zaštititi se može cijepljenjem, svake godine iznova.

Kad govorimo o prevenciji infekcija, nikako ne treba smetnuti s uma važnost pravilne i uravnotežene prehrane, odnosno unosa namirnica bogatih vitaminima i mineralima, prije svega voća i povrća, a izbjegavanja onih s visokim udjelom masti ili šećera. Dakako, bitan je i unos dovoljne količine tekućine, na što često zaboravljamo u zimskim mjesecima.

Za poticanje tjelesne otpornosti djece i odraslih koji često obolijevaju od infekcija dišnog sustava mogu pomoći i kvalitetni dodaci prehrani iz prirodnih izvora, koji sadrže djelatne tvari koje aktiviraju imunosni sustav na različitim razinama i putem različitih mehanizma. Neki od njih imaju i dokazan utjecaj na infekcije dišnog sustava.

Biološki aktivni polisaharidi (beta-glukani) skupina su vrlo učinkovitih prirodnih tvari koje su strukturni elementi stanične stijenke gljiva i nekih biljaka. U crijevima djeluju lokalno, aktiviraju stanice imunosnog sustava i potiču njegov rad. Iznimno su djelotvorni ako se uzimaju već kod prvih znakova infekcije.

Dok su probiotici živi mikroorganizmi koji stvaraju odgovarajuću mikrofloru u crijevima, prebiotici su neprobavljive tvari koje potiču razmnožavanje korisnih bakterija uobičajeno prisutnih u crijevima. Na imunosni sustav djeluju posredno i neposredno.

Proizvodi na osnovi ehinaceje uzimaju se prije svega kod akutne infekcije jer je njihov preventivni učinak na učestale infekcije ograničen. Dugotrajna uporaba se ne preporučuje.

Budući da ima raznolik i dragocjen sastav, kolostrum je nezamjenjiv životni suputnik za rast, vitalnost i zdravlje. Sadrži imunološke faktore i faktore rasta, aminokiseline, minerale i vitamine.

Sadržaj minerala, osobito cinka i selena u namirnicama dokazano utječe na optimalan rad imunosnog sustava.

Važnu ulogu imaju i vitamini, posebno vitamini A, C i E. Poznato je da vitamin C potiče rad imunosnog sustava i ima važnu ulogu u liječenju akutnih i učestalih infekcija dišnog sustava, kao i da pojačan napor i stres oslabljuju imunosni sustav. Zanimljivo je da trkači maratona jednim gramom vitamina C dnevno mogu izbjeći infekcije gornjih dišnih putova, koje se obično razvijaju nakon natjecanja.