POPLAVA LAŽNIH VIJESTI: kako im se oduprijeti i suprotstaviti?

Svakodnevno bombardiranje novostima postalo je neizbježno, čak i za one koji ne čitaju novine i razne internetske portale. Iz tog mora informacija razaznati koja je novost točna i istinita jednako je pronalasku igle u plastu sijena.

Pandemija, rad od kuće, online školovanje i ovisnost o društvenim mrežama doveli su do problema prepoznavanja dezinformacija. Otkrivamo kako prepoznati netočne informacije i svoju pozornost usmjeriti ka pravim i provjerenim tvrdnjama!

Znanstvenici danas proučavaju zašto i kako ljudi padaju na krive informacije, i što možemo učiniti u vezi s tim. Ono što su saznali pokazuje da nas ponekad čak i male promjene ponašanja mogu spriječiti od nasjedanja na lažne tvrdnje. Usvajanjem niza novih taktika koje nam pomažu ostati informiranima, možemo izgraditi nasip koji će spriječiti buduću poplave dezinformacija.

Društvene mreže prepune su upitnih tvrdnji koje ljudi smatraju iznenađujućima i zanimljivima pa ih zato i dijele. Način na koji je tvrdnja predstavljena, bilo putem teksta, zvuka ili videa, također može utjecati na to koliko ljudi u nju vjeruje i dijeli je.

Video se obično čini najvjerodostojnijim, navodi S. Shyam Sundar, profesor Sveučilišta Park, s fokusom na psihologiju poruka. Kako bi testirao snagu različitih medija, Sundarov tim osmislio je tri lažne priče i podijelio ih u formi zvuka, teksta i videa. Svaka priča prikazana je kao WhatsApp poruka. U eksperimentu je sudjelovalo 180 ljudi, a oni s najmanjom razinom znanja o temi procijenili su video priču kao najvjerodostojniju. Isti ljudi su mislili da je ta priča vrijedna dijeljenja. „Ne vjerujemo dok ne vidimo“, zaključio je Sundar te s istim naslovom predstavio istraživanje.

Njihova otkrića sugeriraju nekoliko načina borbe protiv lažnih vijesti. Na primjer, tvrtke društvenih medija mogle bi dati veći prioritet istraživanju postova koji navode lažne vijesti kada te objave uključuju video. Također, mogli bi se razviti novi programi koji bi informirali ljude o tome koliko neki videozapisi mogu biti varljivi. „Ljudi bi trebali znati da su lakovjerniji prema dezinformacijama u video formi“, objašnjava Sundar. To je posebno važno s porastom deepfake tehnologije, koja omogućuje digitalnu manipulaciju i promjenu videozapisa i koja se tipično zloporabljuje za širenje krivih informacija.

Jedan od najvećih problema je što lažne vijesti lako pamtimo, a iz pamćenja teško brišemo.

Preplavljeni smo novim tvrdnjama i idejama. Kako bismo odlučili što trebamo zapamtiti, a što zaboraviti, naš um koristi mentalne prečace. Često smatramo da su najvjerodostojnije one tvrdnje koje idu uz vrijednosti do kojih držimo. Drugim riječima, malo je vjerojatno da će ljudi dovoditi u pitanje stvari koje odgovaraju onome što već vjeruju - preispitivanje je rijetka pojava.

Ono što pogoršava stvari je to da ljudi mogu ispravno obraditi činjenice u nekoj poruci, a ipak promašiti poantu koju poruka nosi. Zašto, pitate se? Naše usađene emocije i vrijednosti utjecati na to kako tumačimo podatke, napominje Valerie Reyna, psihologinja sa Sveučilišta Cornell.
Dobra vijest je da znanstvenici razvijaju alate za borbu protiv krivih informacija.

Jedan od načina sprječavanja laži i lažnih vijesti je njihovo raskrinkavanje prije nego izađu pred oči šire javnosti.

Sander van der Linden, socijalni psiholog sa Sveučilišta Cambridge, istraživao je kako ljudi mijenjaju mišljenje „kako vjetar zapuše“. Eksperiment je uključivao točnu tvrdnju o klimatskim promjenama i peticiju koja poriče stvarnost klimatske znanosti. Sudionici su prvo bili upoznati s istinitom tvrdnjom o klimatskim promjenama, a kasnije su se susreli s peticijom koja je poricala postojanje problema. Istraživači su utvrdili da je ta peticija poništila svaku korist istinitih informacija. Činilo se da je spominjanje lažnih tvrdnji jednostavno potkopalo ono u što su ljudi vjerovali da je istina.  

Kako bi provjerili može li se učinak okrenuti u korist istinitih tvrdnji, unaprijed su ljudima govorili da su među lažnim potpisnicima peticije Charles Darwin i članice grupe Spice Girls. Ovo saznanje ljudima je pomoglo da se odupru lažnim tvrdnjama peticije. To im je također pomoglo da se prisjete važne poruke - da postoji konsenzus među znanstvenicima o klimatskim promjenama.

Ovo istraživanje iz 2017. godine može se projicirati na novo doba korona pandemije: zamislite lažne vijesti kao virus, a raskrinkavanje lažnih vijesti kao cjepivo koje omogućuje stvaranje antitijela na krive informacije.  
 

Usporavanje širenja dezinformacija ponekad može zahtijevati samo da ljudi malo zastanu i razmisle o tome što govore i rade, kaže Gordon Pennycook, socijalni psiholog.

U suradnji s Davidom Random, u jednoj studiji prikazao je prave novinske naslove grupi od 3500 sudionika. Pokazao im je i lažne naslove o političkim temama. Jedan primjer lažnog naslova je: „Savezni sud Pennsylvanije daje zakonsko ovlaštenje da ukloni Trumpa nakon uplitanja Rusije.“ Oni koji su zastali i analizirali vijest u manjoj su mjeri proglasili lažne vijesti točnima, bez obzira kojoj su političkoj stranci pripadali. Drugim riječima, lijeno razmišljanje, a ne politička pristranost, može potaknuti nečije prihvaćanje lažnih vijesti.

Razotkrivanje lažnih informacija je izazovno, pogotovo ako se svađate s nervoznim članom obitelji u raspravi na Facebooku. Za razotkrivanje, tajming može biti sve. Označavanje naslova kao „točnog“ ili „netočnog“ nakon prikazivanja istog pomoglo je ljudima da se tjedan dana kasnije sjete jesu li informacije koje su čuli bile točne. To je funkcioniralo puno bolje nego da su na taj način označene prije ili u trenutku dijeljenja informacija.

SAVJETI ISTRAŽIVAČA DEZINFORMACIJA

Da biste bolje razumjeli kako uočiti lažne videozapise i priče, naoružajte se vještinama medijske pismenosti.

Nemojte stigmatizirati ljude zbog netočnih uvjerenja, već pokažite empatiju i poštovanje. Ako to ne učinite vjerojatnije je da ćete isključiti svoju publiku nego ih potaknuti na uspješno dijeljenje točnih informacija.

Prevedite složene, ali istinite ideje u jednostavne poruke koje je lako shvatiti. Videozapisi, grafike i druga vizualna pomagala u tome mogu pomoći.

Kad je moguće, nakon što date činjeničnu alternativu nekim dezinformacijama objasnite temeljne zablude (kao što je odabir samo informacija s kojima se malo stručnjaka slaže, ako ih uopće ima; to je uobičajena taktika onih koji poriču klimatske promjene).

Kada vidite da se dezinformacije dijele na društvenim mrežama progovorite što je prije moguće. Neka se čuje glas razuma!

 

Na kraju krajeva, jasno je da se od šume jedva vidi stablo, ali to ne znači da ga trebate prestati tražiti. Fact-checkajte sve pa i ovaj članak!