Ispucale usne - kozmetički problem i dosadna sezonska pojava
Površinski sloj usana proizvodi manje lipida od ostatka kože, a sadrži i manje vode i propusniji je, zbog čega se usne znatno lakše isuše i ispucaju
Ljudske usne simbol su senzualnosti i seksualnosti, posebno zbog činjenice da predstavljaju izuzetno taktilno osjetljiv dio tijela. Osim toga, karakteristično je njihovo dotjerivanje koje se razlikuje od kulture do kulture - koriste se ruževi, balzami, glitteri, pa čak i piercing.
Jesenski i zimski mjeseci, iako mnogima dragi zbog sveprisutnog blagdanskog ugođaja, ujedno predstavljaju razdoblje ispucalih usana. Odabirom pravilnih preparata lako se stane na kraj ovom dosadnom problemu.
Jesenski i zimski mjeseci, iako mnogima dragi zbog sveprisutnog blagdanskog ugođaja, ujedno predstavljaju razdoblje ispucalih usana. Odabirom pravilnih preparata lako se stane na kraj ovom dosadnom problemu.
Riječ - dvije o anatomiji usana
Kada se spomene riječ „usne“, svi pomislimo na crveno područje između nosa i brade. U anatomskom smislu ljudske usne se ipak nešto razlikuju od općeg poimanja tog dijela tijela.
Ljudske usne se sastoje od sluznice i kože. Ukoliko se kaže da je njihova vanjska površina prekrivena dlačicama te žlijezdama znojnicama i lojnicama, neće se pogriješiti. No, kako je to moguće - pa ne rastu nam dlake iz usana?
Odgovor leži u činjenici da područje ljudskih usana ne obuhvaća samo „onaj crveni dio“, nego se taj pojam proteže na područje od donjeg dijela nosa do gornjeg dijela brade. Tako se prednji dio gornje usne proteže od nosne piramide i nosno-usnog žlijeba sve do usnog otvora. S donje strane se nalazi donja usna koja se od usnog otvora proteže sve do bradno-usnog žlijeba.
Obje usne imaju svoju prednju i stražnju stranu te slobodan rub, a smještene su tako da ograničavaju usni otvor - početni dio probavnog sustava. Veći dio prednje strane svake usne je prekriven kožom, dok je rub uz sam otvor usne šupljine dio oralne sluznice.
Ono što se u svakodnevnom govoru podrazumijeva kao „usna“, u stručnoj terminologiji poznatije je kao vermilion. Dakle, prilikom nanošenja ruža ispravno bi bilo reći kako si šminkate vermilion, a ne usnu. Šminkanje usne značilo bi da ruž razmazujete od brade do nosa, a to je vjerojatno malo kome prihvatljivo i primamljivo. Granica vermiliona zapravo je granica između oralne sluznice i okolne „normalne“ kože među kojima postoji jasna i vidljiva razlika u strukturi.
No, s obzirom da je u razgovornom stilu termin „usne“ općeprihvaćen za crveno područje oko usnog otvora, u nastavku teksta koristit će se u tom značenju.
Ljudske usne se sastoje od sluznice i kože. Ukoliko se kaže da je njihova vanjska površina prekrivena dlačicama te žlijezdama znojnicama i lojnicama, neće se pogriješiti. No, kako je to moguće - pa ne rastu nam dlake iz usana?
Odgovor leži u činjenici da područje ljudskih usana ne obuhvaća samo „onaj crveni dio“, nego se taj pojam proteže na područje od donjeg dijela nosa do gornjeg dijela brade. Tako se prednji dio gornje usne proteže od nosne piramide i nosno-usnog žlijeba sve do usnog otvora. S donje strane se nalazi donja usna koja se od usnog otvora proteže sve do bradno-usnog žlijeba.
Obje usne imaju svoju prednju i stražnju stranu te slobodan rub, a smještene su tako da ograničavaju usni otvor - početni dio probavnog sustava. Veći dio prednje strane svake usne je prekriven kožom, dok je rub uz sam otvor usne šupljine dio oralne sluznice.
Ono što se u svakodnevnom govoru podrazumijeva kao „usna“, u stručnoj terminologiji poznatije je kao vermilion. Dakle, prilikom nanošenja ruža ispravno bi bilo reći kako si šminkate vermilion, a ne usnu. Šminkanje usne značilo bi da ruž razmazujete od brade do nosa, a to je vjerojatno malo kome prihvatljivo i primamljivo. Granica vermiliona zapravo je granica između oralne sluznice i okolne „normalne“ kože među kojima postoji jasna i vidljiva razlika u strukturi.
No, s obzirom da je u razgovornom stilu termin „usne“ općeprihvaćen za crveno područje oko usnog otvora, u nastavku teksta koristit će se u tom značenju.
Zašto su usne crvene?
Usne, odnosno vermilion, građene su od epidermisa koji je manje keratiniziran, i nemaju žlijezde znojnice i lojnice te folikule dlaka. Nekoliko je razloga zašto su usne crvene. Prije svega, važno je napomenuti kako je površinski sloj (epitel) usana izuzetno tanak.
Osim toga, epitelni dio sadrži protein eleidin koji je proziran. Kombinacija tih dvaju čimbenika, tankog epitela i eleidina, razlog je zašto se vide sitne krvne žile unutar kojih se nalaze krvna zrnca crvene boje - eritrociti.
Osim toga, epitelni dio sadrži protein eleidin koji je proziran. Kombinacija tih dvaju čimbenika, tankog epitela i eleidina, razlog je zašto se vide sitne krvne žile unutar kojih se nalaze krvna zrnca crvene boje - eritrociti.
Osjetljivost usana - erogena zona koja lako ispuca
Površinski sloj usana proizvodi manje lipida od ostatka kože. Također, sadrži manje vode i propusniji je, zbog čega se usne znatno lakše isuše i postanu ispucale. Kako su siromašne keratiniziranim stanicama i melaninom, lako nastaju oštećenja različitog podrijetla. Osim fizičkih, moguća su i mikrobiološka oštećenja te oštećenja zbog dugotrajne izloženosti sunčevoj svjetlosti. Melanin, grupa pigmenata u koži, štiti stanice od štetnog UV sunčevog zračenja.
Jednako tako je važno naglasiti kako se epidermis brže obnavlja, zbog čega je zarastanje rana na usnama daleko brže nego na ostalim dijelovima kože. Vjerojatno ste i sami iskusili da se, nakon što nanesete odgovarajući preparat na ispucale usne, problem riješi gotovo preko noći. Upravo je spomenuta sposobnost obnavljanja glavni razlog zašto se usne brzo zaliječe.
Na usnama se nalazi i veliki broj osjetnih receptora, što je razlog zašto bole u trenucima kada su ispucale ili oštećene. Jednako tako, receptori su važni i za osjet dodira, stoga je logično da usne predstavljaju jednu od erogenih zona ljudskog tijela.
Starenjem organizma koža se stanjuje, a promjene nastaju i na usnama. Postaju tanje i ravnije te gube taktilnu osjetljivost.
Jednako tako je važno naglasiti kako se epidermis brže obnavlja, zbog čega je zarastanje rana na usnama daleko brže nego na ostalim dijelovima kože. Vjerojatno ste i sami iskusili da se, nakon što nanesete odgovarajući preparat na ispucale usne, problem riješi gotovo preko noći. Upravo je spomenuta sposobnost obnavljanja glavni razlog zašto se usne brzo zaliječe.
Na usnama se nalazi i veliki broj osjetnih receptora, što je razlog zašto bole u trenucima kada su ispucale ili oštećene. Jednako tako, receptori su važni i za osjet dodira, stoga je logično da usne predstavljaju jednu od erogenih zona ljudskog tijela.
Starenjem organizma koža se stanjuje, a promjene nastaju i na usnama. Postaju tanje i ravnije te gube taktilnu osjetljivost.
Što uzrokuje ispucale usne?
Ispucale usne uglavnom su posljedica djelovanja okolišnih učinaka i uvjeta koji iritiraju sluznicu. Osim hladnog i suhog vremena te sunčevih zraka, na stanje usana djeluju slina i ljuta hrana. Grickanje usana loša je navika koja uzrokuje formiranje ranica na sluznici. Kod nekih pacijenata koji su na lijekovima za sniženje kolesterola ispucale usne su moguća nuspojava.
Ipak, najčešći uzrok je isušivanje sluznice, zbog čega ona postaje osjetljiva i lako puca. Jedan od najvažnijih čimbenika koji pridonosi isušivanju je vjetar, a kombinacija s hladnim vremenom ne ide u prilog.
Tijekom hladnih mjeseci ljudi većinu vremena provode u zatvorenim grijanim prostorijama. Grijanjem prostora zrak se suši, pa nedostatak vlagedovodi po pojačanog sušenjasvih tjelesnih sluznica koje su u kontaktu sa zrakom.
Ipak, najčešći uzrok je isušivanje sluznice, zbog čega ona postaje osjetljiva i lako puca. Jedan od najvažnijih čimbenika koji pridonosi isušivanju je vjetar, a kombinacija s hladnim vremenom ne ide u prilog.
Tijekom hladnih mjeseci ljudi većinu vremena provode u zatvorenim grijanim prostorijama. Grijanjem prostora zrak se suši, pa nedostatak vlagedovodi po pojačanog sušenjasvih tjelesnih sluznica koje su u kontaktu sa zrakom.
Kako riješiti problem ispucalih usana?
Osnovna ideja u rješavanju problema ispucalih usana je u njihovu ovlaživanju. Ako znamo da su isušivanje i nedostatak vode temeljni uzrok sezonske pojave ispucalih usana, onda je potrebno određenim preparatima vratiti izgubljenu vodu.
U tu svrhu koriste se emolijensi i humektansi - preparati koji sprječavaju isušivanje kože i održavaju njezinu vlažnost. Emolijense karakterizira okluzivni učinak, što znači da stvaraju nepropusni film na području na koje se nanesu. Nepropusni film sprječava gubitak vode isparavanjem, ona se zadržava i pridonosi vlaženju tog dijela tijela. Humektansi djeluju na nešto drugačiji način - oni su hidrofilne supstancije koje na sebe vezuju vodu te na taj način održavaju vlažnost.
Najpoznatiji emolijensi su skvalan, pčelinji vosak, karnauba vosak, karite (shea) maslac, biljna masna ulja i slično. Osim što ostvaruju okluzivni učinak, neki od njih koži osiguravaju mekan i svilenkast izgled (poput skvalana).
Primjeri humektansa su glicerol, propilenglikol, mliječna (laktatna) kiselina i urea. Posjeduju dobru sposobnost vlaženja kože.
Osim emolijensa i humektansa, u balzamima za usne mogu se pronaći i vitamini poput tokoferola (vitamina E). Antioksidativni učinak tokoferola pridonosi zacjeljivanju oštećenja kože i sluznice prozuročenog štetnim sunčevim UV zrakama.
Još jedna sastavnica koja poboljšava djelovanje balzama za usne je cinkov sulfat. Cinkov sulfat ima ulogu tzv. adstringensa, tvari koja pridonosi stezanju površine ozlijeđene kože. Dakle, adstringentan učinak može se pripisati kada određena tvar pokazuje sposobnost stezanja i „skupljanja“ površine kože. Cinkov sulfat pridonosi bržem zacjeljivanju ispucalih usana tako što steže mikrorane koje nastaju kao posljedica nepovoljnih vanjskih uvjeta te na taj način pridonosi bržem zacjeljivanju sluznice. Osim toga, brže „zatvaranje“ rane smanjuje mogućnost razvoja bakterijske infekcije. Stoga se može reći kako je cinkov sulfat i više nego poželjna sastavnica balzama za njegu usana.
U tu svrhu koriste se emolijensi i humektansi - preparati koji sprječavaju isušivanje kože i održavaju njezinu vlažnost. Emolijense karakterizira okluzivni učinak, što znači da stvaraju nepropusni film na području na koje se nanesu. Nepropusni film sprječava gubitak vode isparavanjem, ona se zadržava i pridonosi vlaženju tog dijela tijela. Humektansi djeluju na nešto drugačiji način - oni su hidrofilne supstancije koje na sebe vezuju vodu te na taj način održavaju vlažnost.
Najpoznatiji emolijensi su skvalan, pčelinji vosak, karnauba vosak, karite (shea) maslac, biljna masna ulja i slično. Osim što ostvaruju okluzivni učinak, neki od njih koži osiguravaju mekan i svilenkast izgled (poput skvalana).
Primjeri humektansa su glicerol, propilenglikol, mliječna (laktatna) kiselina i urea. Posjeduju dobru sposobnost vlaženja kože.
Osim emolijensa i humektansa, u balzamima za usne mogu se pronaći i vitamini poput tokoferola (vitamina E). Antioksidativni učinak tokoferola pridonosi zacjeljivanju oštećenja kože i sluznice prozuročenog štetnim sunčevim UV zrakama.
Još jedna sastavnica koja poboljšava djelovanje balzama za usne je cinkov sulfat. Cinkov sulfat ima ulogu tzv. adstringensa, tvari koja pridonosi stezanju površine ozlijeđene kože. Dakle, adstringentan učinak može se pripisati kada određena tvar pokazuje sposobnost stezanja i „skupljanja“ površine kože. Cinkov sulfat pridonosi bržem zacjeljivanju ispucalih usana tako što steže mikrorane koje nastaju kao posljedica nepovoljnih vanjskih uvjeta te na taj način pridonosi bržem zacjeljivanju sluznice. Osim toga, brže „zatvaranje“ rane smanjuje mogućnost razvoja bakterijske infekcije. Stoga se može reći kako je cinkov sulfat i više nego poželjna sastavnica balzama za njegu usana.
