UV zaštita pod povećalom

Ljeto je pred nama, a donosi uvijek prisutnu dvojbu: kako uživati ​​u sunčanom vremenu i u isto vrijeme zaštititi kožu? Koji proizvod odabrati uz tako veliku ponudu različitih sredstava za zaštitu od štetnog djelovanja ultraljubičastih zraka?

UV filtri štite nas od štetnog djelovanja UVB i UVA zraka. UVB zrake (B kao burn - opeklina ili bronzed skin - preplanula koža) glavni su uzrok nastanka opeklina, što dugoročno dovodi do modifikacije genetskog materijala, kroničnog oštećenja kože i mogućnosti razvoja kožnih tumora. UVA zrake (A kao ageing - starenje) prodiru dublje u kožu, ubrzavaju starenje kože (fotostarenje), mogu uzrokovati alergiju na sunce, odnosno netoleranciju i poremećaje pigmentacije.

Sva sredstva za zaštitu kože od sunca sadrže UV zaštitne filtre. UV zaštitni filtri, kao aktivni sastojci, mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: kemijski i mineralni. Liječnici i znanstvenici kontinuirano istražuju koji su od njih sigurniji za ljude i okoliš jer svaki od njih ima svoje prednosti, ali i mane.

Kemijski filtri
U sredstvima za zaštitu od sunca, aktivne sastojke u obliku kemijskih filtara čine organske molekule koje na selektivan način mogu upijati UV zrake različitih valnih duljina, pretvarati njihovu energiju u bezopasnu toplinu i tako poništavati njihov učinak u kontaktu s kožom. S obzirom na to da postoji puno kemijskih filtara, od kojih svaki pruža zaštitu od određenog raspona valnih duljina, potrebna je kombinacija nekoliko različitih kemijskih filtara kako bi se osigurala zaštita od UV zraka svih valnih duljina. Naime, kvalitetan proizvod za zaštitu od sunca mora imati ujednačenu UVA i UVB zaštitu, to jest treba pružati zaštitu ne samo od nastanka opeklina, nego i od razvoja različitih tumora kože.
Kemijski filtri ostvaruju svoj učinak već u površinskom sloju kože. Iz takvog načina djelovanja proizlaze odlična kozmetološka svojstva, jer se uopće ne primjećuju na koži. Međutim, kod preosjetljivih osoba mogu biti izvor preosjetljivosti, odnosno alergijskih reakcija, s obzirom na to da prodorom u kožu dolaze u dodir s imunosnim sustavom i mogu dovesti do senzibilizacije. Osobito je važno da je kombinacija kemijskih filtara fotostabilna i termostabilna kako bi se njihovo djelovanje nastavilo i nakon izloženosti sunčevim zrakama.

Mineralni filtri
Aktivne sastojke u obliku mineralnih filtara u sredstvima za zaštitu od sunca čine čestice minerala koje štite kožu refleksijom i difuzijom UV zraka. Primjena sredstava za zaštitu od sunca koja sadrže samo mineralne filtre preporučuje se osobama s netolerantnom i alergijama sklonom kožom.
Dva najpoznatija i najkorištenija mineralna filtra su cinkov oksid i titanov dioksid, koji se dodatno oblažu radi fotostabilnosti. Kako su mineralni filtri zapravo spojevi koji su u osnovi bijeli prah, ostaju na površini kože i ostavljaju tzv. bijeli efekt, zbog čega im se često pripisuju loša kozmetološka svojstva. Međutim, primjenom najnovijih tehnologija u proizvodnji, taj kozmetološki nedostatak znatno je ublažen.
Važno je istaknuti da sredstva za zaštitu od sunca koja sadrže isključivo mineralne filtre ne pružaju dovoljno sigurnu zaštitu od sunca, tako da se njihova primjena preporučuje isključivo u slučaju kad osoba iz bilo kojeg razloga ne može koristiti sredstva s kemijskim filtrima.

Da proizvod ima zaštitu, najčešće prepoznajemo po ambalaži, na kojoj je uvijek vidljivo istaknuta oznaka SPF (Sun Protection Factor) koja mjeri sposobnost sredstva da štiti od UVB zraka i u upotrebi je od davne 1962. godine. Sredstvo za zaštitu od sunca sa SPF oznakom samo produljuje mogućnost boravka na suncu bez opeklina, ali ne omogućuje neograničeno dugo izlaganje. Primjerice, postoje osobe koje uz nanošenje sredstva za zaštitu od sunca bez zaštitnog faktora uobičajeno "izgore" na suncu za 20 minuta. Međutim, ako koriste sredstvo koje ima zaštitni faktor SPF 15, to im omogućuje da na suncu ostanu pet sati bez sunčanih opeklina. Drugim riječima, broj minuta tijekom kojih ne izgorimo bez nanošenja zaštitnog faktora (npr. 20 minuta) množi se s brojem zaštitnog faktora koji nanosimo na kožu (npr. SPF 15) i tako dobijemo vrijeme tijekom kojeg možemo boraviti na suncu, a da ne izgorimo (20 min. x SPF 15 = 300 min. ili 5 sati). Međutim, povećavanje zaštitnog faktora ne znači i proporcionalno dulje sigurno izlaganje suncu. Uz to, SPF oznaka predstavlja zaštitu u idealnim uvjetima, a i niti jedan preparat ne štiti od sunca bez ponovnog nanošenja nakon dva sata, i to dovoljne količine.

U skladu sa suvremenim smjernicama, kvalitetan proizvod za zaštitu od sunca, uz UVB zaštitu, istodobno mora sadržavati i primjerenu zaštitu od UVA zraka. Prema EU preporuci, omjer zaštite od UVA i UVB trebao bi biti manji ili jednak tri. Drugim riječima, ako je na nekom preparatu naznačeno SPF 30, tada bi njegova UVA zaštita trebala biti najmanje 10. Kao dokaz da sredstvo ujedno pruža i zaštitu od UVA zraka, na ambalaži to treba naznačiti tako da se oznaka UVA navede unutar kružnice. Tek ako su na ambalaži naznačene i UVA i UVB zaštita, može se reći da sredstvo štiti od širokog spektra UV zraka (broadspectrum).

Prije izlaganja suncu bilo bi poželjno posavjetovati se s dermatologom i utvrditi fototip kože kako bi se na pravi način odabrao stupanj zaštite. Koji zaštitni faktor upotrijebiti, ovisi i o planiranom mjestu i vremenu boravka na otvorenom. Pri prvom sunčanju, preporuka je koristiti sredstva s vrlo visokim zaštitnim faktorom (50+), a zatim razinu zaštite postupno smanjivati. Ako je posrijedi rad na otvorenom ili nije moguće izbjegavati izloženost sunčevim zrakama od 10 do 16 sati, svakako je uputno upotrijebiti vrlo visok zaštitni faktor.

Važno je zapamtiti da niti jedno sredstvo za zaštitu od sunca ne nudi stopostotnu zaštitu i da je samo jedan segment zaštite od sunca. Stoga, uz primjenu sredstava za zaštitu od sunca, zdravlju kože svakako se pridonosi i pridržavanjem općih uputa o zaštiti od UV zračenja.