Tjelesni sat - kronobiologija

Zamoljen da u jednoj rečenici knjigu "Tjelesni sat" predstavi u najboljem svjetlu, nakladnik Bože Čović, direktor Kapitola, nakon pola minute razmišljanja rekao je: "Roditelji nemaju pojma koliko štete čine dopuštajući djeci da, dok oni gledaju televizor ili čitaju, prespavaju u njihovu krevetu, ni koliko je štetno držati upaljeno svjetlo u sobama djece koja se boje mraka. No, nije mi dovoljna samo jedna rečenica, jer se ovo objašnjava noćnim hormonom, melatoninom, što zahtijeva još nekoliko riječi. Svaki dan, prije nego što se probudite, vaša tjelesna temperatura i krvni tlak rastu, srce tuče brže, a brojne žlijezde ubrizgavaju kortizol i druge hormone koji će vam uskoro trebati kako biste se pokrenuli. Svake večeri, prije nego što pođete na spavanje, temperatura, otkucaji srca i krvni tlak padaju, a tijelo proizvodi noćni hormon melatonin. Taj hormon, za koji, siguran sam, većina ljudi nije čula, ima veliko značenje za naš organizam, pa tako i život. Knjiga poučava što trebamo činiti da ne naljutimo melatonin i mehanizme koje reguliraju on i ostali hormoni te kako da si, poštujući prirodu, možemo poboljšati život."

Melatonin, u medicinskim istraživanjima poznat već pedesetak godina, ključni je razlog da je ono što smo nekoć nazivali bioritmom, pučkom zabavom uz bok horoskopima ili tarotu, područjem u domeni alternativne medicine, preraslo u priznatu znanost, kronobiologiju i poslije kronomedicinu. Temeljna je postavka kronomedicine da našim tijelom i zdravljem upravlja unutarnji senzor, naš vlastiti tjelesni sat.

Arhitekti, pišu Smolensky i Lambergova, predviđaju da će kuća budućnosti biti "pametna" kuća, što znači da će biti opremljena računalnim senzorima koji će zapamtiti navike, paliti svjetlo i radio u vrijeme kad obično ujutro ulazite u kuhinju, kuhati vam kavu, podešavati grijanje ili klimatizaciju... Ali, mi već stanujemo u vrlo pametnoj kući, pametnijoj nego što bi ijedno računalo moglo biti. Ono što tom nastambom upravlja, naš unutarnji senzor, tjelesni biološki sat, dvostruka je nakupina živčanih stanica koja oblikom i veličinom odgovara malom tiskanom slovu "v". Jednim imenom te se nakupine stanica nazivaju suprahiazmatična jezgra ili SCN. SCN je nazvan prema svom položaju - supra (u značenju iznad) optičke hiazme, tj. velikog čvorišta živaca koji prenose informacije od oka do mozga. SCN počiva u hipotalamusu, koji se još naziva glavna tjelesna žlijezda, jer pomaže regulirati disanje, otkucaje srca, tjelesnu temperaturu, krvni tlak, proizvodnju hormona te ostale vitalne tjelesne funkcije.

Tjelesni biološki vremenski sustav radi kao prava poslovna kompanija, a SCN sjedi u fotelji izvršnog direktora. U kompaniji Tjelesni ritmovi d.o.o. živčane veze u oku šalju SCN-u podatke o razini dostupnog svjetla. SCN tumači te poruke i raspodjeljuje zadatke svojim zamjenicima u hipotalamusu i obližnjoj hipofizi. Oni redom izdaju naredbe srednjem menadžmentu, dijelovima sustava koji se nalaze negdje u mozgu i organima u cijelom tijelu, redom sve do pojedinih stanica, radeći non-stop. Izvješća s terena utječu na povratak informacija do SCN-a, koji neprestano procesuira i mijenja radne zadatke.

Neobična ljudska ponašanja, kao što je putovanje kroz vremenske zone ili rad u smjenama, uznemiruju osoblje. To je kao da istodobno dobivaju naredbe od dva šefa, dnevnog ravnatelja i noćnog direktora. Neki radnici će poslušati jednoga, neki pak drugog upravitelja...

"Same od sebe, dođoše bolesti među ljude, neke danju, neke noću", pisao je grčki pjesnik Hesiod 700. godine prije Krista. Grčki liječnik Hipokrat uočio je prije tri stotina godina: "Tkogod se medicinom želi baviti, mora najprije istražiti godišnja doba i što se u njima događa". Ipak su naraštaji liječnika tome pridavali malo pozornosti.

Nei Ching, klasični kineski spis o medicini, napisan 300. godine prije Krista, utvrdio je postavku o zdravlju kao ravnoteži suprotnih principa: toplog i hladnog, suhog i mokrog, pasivnog i aktivnog. Yin i Yang, mjesec i sunce, dan i noć, muž i žena, zajedno predstavljaju cijeli svemir. Yin i Yang ostaju središnji koncept kineske medicine. Taj princip predstavljen je crtežom koji pokazuje sunce i mjesec u zagrljaju. Američka akademija medicine sna, vodeća profesionalna organizacija na području sna, koristi taj simbol kako bi ilustrirala svoj cilj: optimiziranje sna i budnosti.

Spomenici koje su sagradile stare civilizacije odražavaju poznavanje tjelesnog vremena kao i planetarnog vremena. Sjene koje stvara sunce na visokim kamenim pločama Stonhenga izgrađenog u jugozapadnoj Engleskoj prije nekih 4000 godina, pokazuju promjene u trajanju dana tijekom godine. Kronobiologinja Sue Binkley izvijestila je da jedan krug Stonhenga sadrži pravilan broj oznaka za izračun ženina menstrualnog ciklusa ili vjerojatnoće začeća.

Riječi iz Biblije podsjećaju nas da su naši preci ritmičko ponašanje uzimali zdravo za gotovo: "Za svaku stvar postoji godišnje doba, i vrijeme za svaku svrhu pod nebom". Popis uključuje "vrijeme rađanja i vrijeme smrti", kao i "vrijeme ozdravljenja".

Čak i pojam tjelesnih satova nije potpuno nov. Engleski pisac Robert Burton primijetio je još u sedamnaestom stoljeću: "Naše tijelo je kao sat; ako i jedan kotačić nedostaje, svi ostali gube svoj prirodni red, i cijela građa trpi: takva je zadivljujuća umjetnosti i harmonija koja čini čovjeka!

Početkom dvadesetog stoljeća većina liječnika u SAD-u bavila se svim oblicima bolesti i pacijenata. Ako su bili pozvani kasno uvečer, mogli su predvidjeti da je pacijent imao napad želučanog čira. Ako bi ih probudili pred zoru, mogli su očekivati pacijenta s napadajem astme ili ženu u trudovima. Jutro je donosilo srčane udare. Danas osoba koja pati od želučanog čira može posjetiti gastroenterologa; osoba koja ima problema s disanjem alergologa ili pulmologa; osoba koja trpi bolove u prsima, kardiologa. Porođaji se sve više induciraju, prilagođeno volji majke i liječnika, i to tijekom dana. Samo pacijenti s ozbiljnim stanjima idu u bolnice, gdje dnevne aktivnosti brišu razliku između dana i noći. Sadašnjost ne poštuje tjelesno vrijeme, što ga čini relativno suvremenim fenomenom. Trend specijalizacije u medicini umanjio je liječnikovo poznavanje sveprisutnosti i značenja dnevnih ritmova za zdravlje i bolest.

Povijest medicine preplavljena je činjenicama koje su bile poznate, zaboravljene i ponovno pronađene. Tjelesni ritmovi su opet "vruća roba". Ipak još je nekoliko velikih zapreka na putu njihova sveopćeg prihvaćanja.