Brusnica - ledena bomba pretvorila se u lijek

Biljna ljekarna / Biljke od A do O dr. sc.   Stribor Marković fitoaromaterapeut

Vrijeme je da upoznamo drugo, čak i zanimljivije lice brusnice, lice ploda koje je po svemu posve drukčije od lista

Sjećam se djetinjstva i moje opčinjenosti kulinarstvom - počeo sam kuhati prije nego što sam svladao čitanje. Jedna od prvih knjiga koje sam se dočepao bila je kuharica, a u poglavlju sjevernoameričke kuhinje kočoperila se nadrealna slika deserta, goleme polukugle - bombe od brusnica. Ta slika toliko mi se urezala da mi je bilo neobično prije mnogo godina vidjeti prve studije kliničke primjene brusnice. Odakle pak sad to, pitao sam se. Malo-pomalo otkrio sam brusnicu, sva njezina neobična lica i našao njezino mjesto u primjeni koja nije samo kulinarska.

Kraljevska obitelj

Slavna biljna obitelj Ericaceae ima još slavniju članicu - medvjetku. I o njoj sam već puno pisao ove godine i diskretno najavio da tu ima još. Medvjetka je kraljica biljaka koje djeluju povoljno kod bolesti mokraćnog sustava. Visoko gore na tronu, na bijelim stijenama, medvjetka svojim tepihom osvaja vrhove. No, njezina sestra, brusnica, oduvijek je bila plaha, premda kraljevske krvi. Je li to možda zbog daleko ukusnijeg ploda? Dok medvjetku (medvjeđe grožđe) doista mogu jesti samo medvjedi, brusnica je prava planinska delicija. I ona, kao i medvjetka, osvaja stijene visokoga gorja, ali naći ćete je ako odbacite nepodnošljivu lakoću egocentričnosti i održite znatiželju. Zavirite iza kamena. Pogledajte na male tepihe mahovine. Zavirite kroz grm. Ne raste brusnica kao medvjetka u katkad impozantnom kraljevskom zelenom tepihu. Dvije do tri stabljike, u proljeće prelijepi bijeli cvjetovi u obliku zvona, a malo kasnije i jedan od najfinijih darova planine, crveni, pomalo trpak, ali neodoljiv plod. Neiskusno oko katkad zamijeni ove dvije sestre. Botaničari su jasno opisali priličan broj razlika, ali meni je lijepa razlika u listovima - kraljevska medvjetka ima jedan zanimljiv svjetliji rub oko listova, poput pravog aristokratskog ogrtača, dok se plaha sestra brusnica sakrije tamnijim listovima.

Dva lica brusnice

Znam da danas i jednu i drugu biljku, gledamo li iz ptičje perspektive, koristimo za isti problem. Znam i to da su one dvije sestre plave krvi i crvenih bobica. Ipak, one su sve samo ne iste, i logika njihove primjene je komplicirana, kako već dolikuje plemenitaškoj obitelji.

Plod brusnice nije ubojica bakterija kao list medvjetke ili brusnice. On samo sprječava "lijepljenje", proces koji je ključan da bi nastala baketrijska utvrda koja nam i stvara najviše problema

Listovi brusnice i listovi medvjetke kemijska su braća. Vrlo slične spojeve, fenolske glikozide, nezgodne i smrtonosne udice za opasne mikroorganizme, obje vrste skrivaju u listovima. Štoviše, ima ih toliko da u ispravnoj dozi list brusnice katkad može zamijeniti listove medvjetke, no to jednostavno nismo nikad ozbiljnije koristili. Možda zbog toga što je brusnica plaha? Ne. Jednostavno, naši davni preci nekako su shvatili da je medvjetka ipak moćnija od dviju kraljevni, a i dosadna znanost priča o većim koncentracijama aktivnih spojeva. Ipak, još uvijek ćete naći sasvim ispravne savjete kako je list brusnice jedan od rijetkih biljnih lijekova koji mogu direktno ubiti bakterije. Zgodno je zapamtiti da je list ubojica bakterija u mokraći, jer plod je sve samo ne to. List brusnice, u sjeni svoje kraljevske sestre, katkad ima smisla kod terapije već svima omraženom E. coli, katkad i kao nastavak terapije medvjetkom - tri do četiri jušne žlice dnevno u litri kipuće vode, tijekom desetak dana. Ponekad ćemo za njom posegnuti kad nismo sigurni je li doista medvjetka odradila dobar posao. Ipak, upotreba lista, premda zanimljiva, pala je u lagan zaborav i samo na čast iskusnih. Ima li tome razloga? Jesmo li time napravili nepravdu? Odgovor ćemo naći vrlo jednostavno.

Čak i list brusnice uglavnom je "korak iza", nešto za čim posežemo u strahu od vraćanja infekcije. Brusnica je polako postala simbol prevencije. Ima li boljeg rješenja za strah upravo od plahije sestre? Kažu da plahi moraju biti lukaviji od onih koji hodaju na čelu sa zastavama, poput medvjetke. Vrijeme je da upoznamo ovo drugo, po meni čak i zanimljivije lice brusnice. To lice je lice ploda, po svemu posve drukčije od lista.

Borba protiv utvrda

Još do prije nekoliko godina znanje o mikrobiologiji bilo je manje spektakularno nego danas. Uvijek imamo zamisao o bakterijama kao sa slika mikroskopa, neki štapići ili kuglice, sami ili katkad spojeni. I tako ih desetljećima zamišljamo kako nas napada milijarde vojnika čiji puki broj može izazvati bolest. S vremenom smo naučili da bakterije nisu samo vojnici koji jedan po jedan marširaju. Oni komuniciraju, uče jedan od drugog i, što je najzanimljivije, u jednom trenu mogu odlučiti da se zatvore u utvrdu, sluzavu ali estetski zanimljivu strukturu u kojoj se skrivaju dok ne prođe za njih loše vrijeme kao što je prisutnost antibiotika. Ostaju tako skriveni u utvrdi sve dok ponovno ne izađu van i ponovno ne uzrokuju problem.

Tada smo se, ne znajući, obratili za pomoć brusnici. Još prije stotinu godina američki i njemački znanstvenici spekulirali su zašto bi brusnica bila ljekovita, ali put kojim su išli bio je pogrešan, jer su mislili da je način na koji plod brusnice djeluje sličan medvjetki. Prva klinička studija ploda brusnice objavljena je još 1966. s gotovo pola litre soka dnevno. Ipak, uspjeh je bio dvojben. Polako, shvaćanjem mikrobiologije, znanstvenici su otkrili kako plod brusnice nije uopće ubojica bakterija kao list medvjetke ili brusnice. On je samo sprječavao "lijepljenje" (adherenciju), proces koji je ključan da bi nastala bakterijska utvrda koja nam i stvara najviše problema. Plaha sestra pokazala se doista lukavom - dok je medvjetka ubojica vojnika na bojnom polju, brusnica je rušitelj utvrda. Bez sposobnosti da se bakterija "zalijepi", bez utvrda, vojnici čak i ako su živi izgube svoju snagu.

I tu bi bila istina jednostavna da nismo krenuli ispitivati malo dublje. Iz istih razloga i danas koristimo popularnu D-manozu (lijek za liječenje urinarnih infekcija), zar ne? D-manoza radi isto, vežući se za male nastavke bakterija koje zovemo fimbrijama. Ipak, već više od dvadeset godina znamo kako brusnica djeluje i na one bakterije kod kojih D-manoza ne djeluje. I to je jedna od glavnih snaga brusnice - prevencija djelovanjem na smanjenje vezanja bakterija na stijenku mokraćnog mjehura i u slučajevima kada D-manoza ne djeluje. Spojevi kojima brusnica djeluje toliko superiorno zovemo oligomerni proantocijanidini (PAC).

Kvaliteta iznad svega

Nikad nismo mislili da će priča o jednoj običnoj ledenoj bombi i čaši soka od brusnice moći postati jedna od najsloženijih priča u fitoterapiji. Naime, dugo su znanstvenici tražili uzrok zbog čega neke kliničke studije ploda pokazuju bolje, a neke lošije rezultate. Plaha brusnica bila nam je enigma sve dok nismo vidjeli da nije kriva ona nego - čovjek. Naime, nakon ispitivanja originalnog soka brusnice, tržište je postalo preplavljeno različitim ekstraktima. Nijedan način ekstrakcije nije bio idealan, a načini analize aktivnih spojeva (PAC) bili su toliko različiti da su pogreške iznosile više od 300 posto, što je golema razlika. Malo-vpomalo, došli smo do konsenzusa da je za djelovanje potrebno točno 34 mg PAC-a dnevno, baš onoliko koliko je sadržavao originalni sok. Isto tako, suradnjom francuskih i američkih znanstvenika postavljen je posve novi temelj da se oni moraju određivati točno određenom metodom koja se zove BL-DMAC. Sad kad to znamo, uporaba brusnice možda će dobiti i veći smisao. Dvije kraljevske sestre postale su jednake. Baš kao što medvjetku standardiziramo na arbutin i znamo koliku dozu moramo upotrijebiti, konačno smo dočekali da znamo isto i o brusnici i njezinim PAC-ovima.

Dvije sestre: medvjetka, ubojica bakterija, brusnica, rušitelj njihovih utvrda. 

Datum objave članka: 1. 6. 2014.