Paprena metvica - biljka stvorena po mjeri čovjeka

Mnoge biljke koje koristimo u tradicionalnoj i modernoj fitoterapiji koriste se odvajkada. Povijest njihove medicinske primjene je duga, jer su ih naši davni preci susretali i otkrili u prirodi, a znanje o njihovoj upotrebi prenosilo se s koljena na koljeno. Priča o paprenoj metvici nije takva. U prirodi je ne nalazimo, osim rijetko. Ona je neplodan hibrid dviju drugih metvica - klasaste metvice (Mentha spicata) i vodene metvice (Mentha aquatica). Premda je moguće da su je ljudi koristili relativno dugo, ona kao uzgojeni hibrid budi zanimanje u Europi tek u 18. stoljeću, kad nalazimo i prve ozbiljnije zapise o njoj. Iako neplodna, paprena metvica agresivna je vrsta koja se širi i lako osvaja vrtove u kojima je zasađena. Kao hibrid, za razliku od svojih roditelja, stvorila je sasvim drukčiji tip kemijskih spojeva koji su vjerojatno odmah, prema mirisu, zaintrigirali ljude koji su je uzgajali.

Listovi paprene metvice, bogati mentolom, asociraju na svježinu, ugodan dah, olakšano disanje i spas za bilo kakav "višak topline". Još su stari Kinezi opisali upalu kao stanje u kojem se javlja višak elementa vatre, koja je došla pročistiti određeni problem u tijelu. Poetski ili ne, danas znamo da je to djelomična istina. No, upala ima svoju manu - već poznati osjećaj vrućine na mjestu upale i bol. Nije trebalo dugo da se shvati kako je paprena metvica pravi "vatrogasac". Ako ništa drugo, onda zbog subjektivnog hlađenja na mjestu upale, i bolja je od svih metvica koje su se do tada sretale u prirodi, prije svega zbog idealna kemijskog sastava i veće razine mentola.

Gledamo li opise u modernoj fitoterapijskoj literaturi, možda ćemo misliti da je opis "svestrane biljke" pomalo nezaslužen. Naime, paprena metvica uglavnom se koristi za manje probavne tegobe - otežanu probavu (dispepsija) i gastritis. Tradicijski, čaj se koristio i kod migrene, nesanice, nervoze (neki su rekli da "hladi usijanu glavu"), ali i u oblozima kod svrbeža i crvenila kože. Osim što hladi zbog prisutnosti mentola, sadrži niz drugih kemijskih spojeva, poput flavonoida koji pridonose njezinu učinku na smirenje boli i spazma (grča) mišića u probavnom sustavu. To je korisna informacija za sve koji olako posežu za modernijim lijekovima koji se koriste kod takvih tegoba.

Paprena metvica se, kao i prije, koristi u obliku infuza (čajeva) i tinktura. Infuz se spravlja na sljedeći način: jedna jušna žlica listova metvice prelije se s dva decilitra kipuće vode i ostavi pokriveno 10 minuta. Ocijedi se i pije, svježe spravljen, dva, tri puta dnevno ili prema potrebi.

Tintkura se spravlja u 45 do 60-postotnom etanolu: na 1 kg suhe biljke koristi se 5 litara etanola i ostavlja se macerirati dva tjedna. Ona se danas rijetko koristi, no često je prisutna u smjesi s drugim ljekovitim biljkama. Ne čudi nas što je završila i u Iberogastu, biljnom lijeku koji je mali udžbenik europskih biljaka koje su se koristile kod probavnih tegoba. Tinktura paprene metvice sadrži i veću razinu otopljenoga eteričnog ulja. Koja dodatna svojstva joj to daju, upoznajmo kroz priču o njemu.

Bogatstvo paprene metvice leži u njezinu eteričnom ulju. Gotovo ni kod jedne biljke raznolikost upotrebe eteričnog ulja nije tako nadmašila čaj ili tinkturu biljke kao kod paprene metvice. Osim što sadrži mentol, u sastavu ulja nalazi se uravnotežena smjesa drugih spojeva, poput mentona, mentil-acetata i mentofurana. To svestrano ulje koristi se kod svrbeža kože, migrene i drugih oblika glavobolje, opeklina, probavnih tegoba, iritabilnog kolona te kao analgetik kod bolnih mišića i zglobova. Takvim impozantnim popisom diči se rijetko koje eterično ulje. Ulje paprene metvice klinički je najispitivanije eterično ulje i stoga se i danas, što je rijetkost među eteričnim uljima, klasificira više kao lijek, a ne samo kao puki ugodni miris u lampici.

Ljudi su toliko bili fascinirani mentolom da su nekoć htjeli postići što veću koncentraciju mentola. Stoga su i otkrili vrstu japanska metvica (Mentha arvensis), iznimno bogatu mentolom, čije su ulje dodatno pročišćavali dobivajući mentol. Danas se mentol dobiva i sintetskim putem. Upravo taj čisti mentol sastojak je gelova protiv bolova i za tuširanje koji hlade. Premda znamo da je mentol analgetik, eterično ulje metvice ima uravnoteženiji kemijski sastav od čistog mentola ili ulja japanske metvice, i time je manje štetno. Menton, mentil-acetat i mentofuran, te drugi spojevi potpomažu djelovanje mentola, pogotovo ono koje je vezano uz mišićni spazama (migrena, probavne tegobe, iritabilni kolon). 

Tajna ovog ulja je u znanju o njegovoj primjeni i dozi. Koristi li se izvana, treba znati da pretjerivanje može biti neugodno, jer osjećaj hlađenja može biti neugodan, a ulje može iritirati kožu. Koristi li se oralnim putem, oprez je još potrebniji, jer ulje u velikim dozama može biti toksično i iritirati sluznicu probavnog sustava. Kad se koristi izvana, u obliku uljnih otopina ili gelova kod svrbeža kože, obično se primjenjuje u maloj količini, oko 1 do 2 posto. Tek se kod migrene koristi u većim postocima, 10 do 20 posto, razblažen u nekom biljnom ulju. Čisto ulje primjenjeno na kožu može izazvati crvenilo i neugodu. U kozmetici, poput gelova za tuširanje, nalazi se u niskom postotku, od 0,1 do 0,5 posto, ovisno o intenzitetu hlađenja koji se želi postići. Oralni oblici tog ulja moraju se davati u kapsulama, obično u dozi od 50 do čak 400 mg i više su namijenjeni liječenju, a ne laičkoj upotrebi. Veliki potrošači ovog ulja su proizvođači pasta za zube i guma za žvakanje, zbog osvježavanja daha i oralne higijene.

Prema europskoj regulativi, i to s pravom, eterično ulje paprene metvice treba izbjegavati kod malih beba jer može izazvati smetnje u disanju.

Ako sve medicinske upotrebe ove biljke nisu dovoljne da je zavolite, razmislite od upotrebi u kulinarstvu. Svježi listići metvice začin su ljetnim salatama, kus-kusu te intrigantnim umacima, bilo u veganskim ili mesnim specijalitetima. Eterično ulje paprene metvice koristi se kao začin u popularnim slatkišima ("ledene kocke", "after eight"), brojnim bombonima i sličnim slatkim proizvodima. Budite oprezni ako koristite eterično ulje kao začin - svako pretjerivanje može učiniti jela i slatkiše nejestivima.