Hormonske promjene u pretilih osoba

U pretilih osoba se opaža čitav niz hormonskih promjena, ali, suprotno uvriježenim pretpostavkama da su hormonske promjene uzrok debljine, one su najčešće njezina uobičajena komplikacija.

Tjelesnu masu regulira izuzetno složen sustav neuroendokrinih čimbenika, učinak kojih ovisi o aktualnoj energijskoj ravnoteži, a pretilost, koja predstavlja suvišak masnog tkiva, nastaje kao posljedica dugotrajno pozitivne energijske ravnoteže.

Masno tkivo nije biološki neaktivna energetska rezerva, već aktivan sustav koji luči čitav niz hormona. Regulaciju unosa i utroška energije objedinjava središnji živčani sustav, u koji dolaze signali o prehrambenom statusu organizma i na temelju kojih slijedi regulacija funkcije svih endokrinih žlijezda.

Glavni signali o količini masnog tkiva, koji se upućuju u centre za regulaciju apetita i potrošnje energije u hipotalamusu, su inzulin (luči ga gušterača) i leptin (luče ga masne stanice), čija je razina u plazmi proporcionalna količini masnog tkiva u organizmu. Oba hormona u hipotalamusu stimuliraju živčane putove odgovorne za smanjenje apetita i kalorijskog unosa te za povećanje potrošnje energije, a koče živčane putove koji stimuliraju stvaranje novih energetskih rezervi u organizmu (anabolički procesi).

U hipotalamusu se sintetiziraju i izlučuju hormoni koji ili stimuliraju ili koče lučenje hormona hipofize. Informacija o količini masnog tkiva i potrebi prevladavanja anaboličkih ili kataboličkih procesa u organizmu utječe upravo na lučenje tih hipotalamičkih faktora.

Osim o količini masnog tkiva, funkcija endokrinog sustava ovisi i o rasporedu masnog tkiva. Tako se endokrinološki poremećaji češće opažaju u žena i muškaraca s centralnom debljinom, odnosno nagomilavanjem masnog tkiva u području trbuha.

Promjene na svim razinama funkcije endokrinog sustava, osim što dodatno umanjuju kvalitetu života pretilog bolesnika, mogu predstavljati i problem u diferencijalnoj dijagnozi prema primarnim endokrinološkim poremećajima.

S debljinom se najčešće povezuju poremećaji lučenja hormona rasta, kortizola i spolnih hormona, tj. promjene u funkciji hipotalamo-hipofizarno-adrenalno-gonadalne osovine.

HORMON RASTA

Osnovno lučenje hormona rasta u odraslih pretilih osoba je normalno ili smanjeno, a porast njegova lučenja na fiziološke ili farmakološke stimuluse je smanjen.

Iako se zbog smanjene produkcije hormona rasta može očekivati smanjena razina njegova posrednika u metaboličkim učincima, a to je somatomedin ili čimbenik rasta sličan inzulinu I (IGF I), njegova razina je povišena. IGF I koči lučenje hormona rasta, a na njegovu razinu očito djeluju i drugi čimbenici kao što su vezni proteini i sam inzulin. Odgovor hormona rasta na hipoglikemiju ili farmakološke stimuluse popravlja se primjenom lijekova koji imaju centralno supresivno djelovanje na apetit (inhibitori pohrane serotonina i noradrenalina).

ŠTITNA ŽLIJEZDA

Funkcija štitne žlijezde u pretilih osoba najčešće je nepromijenjena. Razina tiroksina (T4) je normalna i na nju ne utječe prejedanje ili gubitak težine, dok se razina trijodtironina (T3) brzo mijenja u odgovoru na prehranu. Razina tireotropnog hormona (TSH), kojeg luči hipofiza i koji kontrolira funkciju štitnjače, u pretilih osoba je najčešće normalna i ne mijenja se tijekom gladovanja.

NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE

U eksperimentalnoj pretilosti, odstranjenje nadbubrežnih žlijezda sprječava daljnji razvoj debljine ili je čini reverzibilnom. Obrnuto, samo male količine glukokortikoida dovoljne su za progresiju debljine.

Centralni tip debljine tipičan je za Cushingov sindrom (suvišak hormona kore nadbubrežne žlijezde), dok je u Adisonovoj bolesti (nedostatak hormona kore nadbubrežne žlijezde) prisutan manjak tjelesnih masti. U debljini je sačuvan normalni dnevni ritam lučenja kortizola i adrenokortikotropnog hormona (ACTH), ali je povećan metabolizam kortizola u jetri.

SPOLNE ŽLIJEZDE (GONADE)

U pretilih muškaraca snižena je razina testosterona, što se smatra posljedicom smanjene razine bjelančevina na koje je testosteron vezan. Razina slobodnog i biološki aktivnog testosterona je normalna u umjereno pretilih muškaraca, dok je u ekstremno pretilih i ona snižena.

U pretilih djevojčica nastup prve menstruacije javlja se ranije nego u normalno teških djevojčica, a pretile pacijentice češće imaju neuredne menstruacijske cikluse.

Žene koje se liječniku obraćaju zbog pojačane dlakavosti i izostajanja ovulacija u prosjeku su 14 kg teže od žena koje nemaju menstruacijski poremećaj. Tijekom uspješnih trudnoća, češće su komplikacije u vidu povišenog krvnog tlaka i eklampsije kao i porod carskim rezom.

Pretilost koja u žena započinje u tinejdžerskoj dobi često je u odrasloj dobi komplicirana neplodnošću i sindromom policističnih jajnika, ali smanjivanjem tjelesne težine hormonski poremećaji se popravljaju.

U pretilih žena nastup menopauze je u prosjeku četiri godine raniji. U pretilih žena u postmenopauzi razina estrogena u krvi koji se stvaraju pretvorbom u masnom tkivu viša je nego u normalno teških, što se povezuje i s povećanom učestalošću karcinoma dojke u istoj populaciji.