Debljina - bolest ili čimbenik rizika za druge bolesti

Debljina (pretilost) je ozbiljan zdravstveni problem čija se prevalencija (pobol) u posljednjem desetljeću povećala za oko 30%, što znatno pridonosi pobolijevanju kao i ukupnoj smrtnosti u populaciji. Treba naglasiti da smrtnost naglo raste s porastom BMI (Body mass index - indeks tjelesne mase) između 27 i 40 kg/m².

U osoba s tjelesnom težinom za 60 posto većom od standardne težine udvostručava se pobolijevanje (morbiditet) od svih bolesti, dok je smrtnost (mortalitet) dva puta veća nego u ukupnoj populaciji. Prekomjerna tjelesna težina smanjuje i funkcionalnu sposobnost pretilih osoba, što umanjuje produktivnost na radnom mjestu te pridonosi socijalnoj i ekonomskoj diskriminaciji. Zbog povećanog pobolijevanja pretilih osoba znatno se povećavaju materijalni troškovi njihove zdravstvene zaštite pa se danas poduzima sve više zdravstvenih mjera usmjerenih prevenciji pretilosti u mladih osoba.

Pretilost je kronični problem koji zahtijeva doživotno liječenje, poput arterijske hipertenzije, šećerne bolesti ili bronhalne astme. Činjenica da se može nadzirati liječenjem, ali se ne može izliječiti, potvrđuje poimanje pretilosti kao bolesti. Naime, s prekidom liječenja bolesnici ponovo dobivaju na tjelesnoj težini.

Zdravstveni problemi udruženi s debljinom povećavaju se progresivno s dobi bolesnika. Gotovo sve osobe s BMI većim od 30 kg/m² imaju neke od tjelesnih smetnji i/ili depresivne poremećaje, a većina tih problema u dobi od 50-60 godina zahtijeva određene medicinske postupke i primjenu lijekova. U početku najčešće poteškoće su nedostatak zraka pri manjem tjelesnom naporu kao što je hodanje uzbrdo ili penjanje stubama, nesanica, bol u leđima, kukovima ili koljenima, umor ili depresija. Stresna inkontinencija pojavljuje se u oko 60% pretilih bolesnika. Česti su i poremećaji menstrualnog ciklusa, kao produljena krvarenja (menoragija) ili prorijeđeni ciklusi (oligomenoreja) te nemogućnost zanošenja (infertilitet) kao i pojava pojačane dlakavosti (hirzutizam). Zbog ubrzane mjene tvari i povećane produkcije topline pojačava se znojenje, što pridonosi kožnim problemima kao što je npr. intertrigo (zajedice). Pri BMI većem od 40 kg/m² praktički je otežano održavanje uobičajene tjelesne higijene. Često dolazi i do preklapanja poteškoća zbog pretilosti s poteškoćama zbog drugih uobičajenih bolesti pa ih nije uvijek lako razlučiti.

Klinički značajni poremećaji koji se javljaju zbog pretilosti mogu se podijeliti u mehaničke i metaboličke, iako su brojne komplikacije zapravo njihova kombinacija (vidi tablicu). Najozbiljnije su komplikacije uz koje je povećana smrtnost, a to su šećerna bolest tip 2, povišeni krvni tlak, dislipidemija, koronarna bolest srca, apneje (prestanak disanja) u spavanju, zloćudni tumori.

MEDICINSKE POSLJEDICE PRETILOSTI

Mehaničke posljedice
- bol u leđima;
- stresna inkontinencija;
- edemi / celulitis (upala potkožnog tkiva);
- intertrigo (zajedice);
- povrede na radnom mjestu i prometu;
- dehiscijencija rana (pucanje kirurških šavova);

Metaboličke posljedice
- rezistencija na inzulin;
- dislipidemije;
- žučni kamenci;
- karcinom (dojke, debelog crijeva, prostate, maternice)
- infertilitet (nemogućnost začeća);
- šećerna bolest tip 2;
- smanjena tolerancija glukoze,
- koronarna bolest;
- hirzutizam;
- poremećaji menstrualnog ciklusa;

Mehaničke i metaboličke posljedice
- hipertenzija;
- varikoziteti vena;
- znojenje;
- apneje u spavanju;
- dispneja;
- osteoartritis;
- respiratorna insuficijencija;

Pretilost je bolest koja je toliko udružena s nizom poteškoća da se opravdano kaže kako je sretan osmijeh pretilih žena i muškaraca uglavnom rezerviran za kamere, dok je njihova zbilja sasvim drukčija. Stoga je nužno uporno i pravodobno liječenje pretilosti, po mogućnosti prije nego se razviju njene ozbiljne komplikacije.

Promjena životnih navika, tj. smanjivanje kalorijskog unosa uz povećanje tjelesne aktivnosti, čime se povećava potrošnja energije, prvi je i jedino djelotvoran pristup u liječenju pretilosti. Čini se jednostavnim, ali upravo je to najzahtjevniji dio liječenja, koji osim samog bolesnika, često uključuje suradnju educiranog tima kojeg čine liječnik primarne zdravstvene zaštite, eventualno endokrinolog, psiholog, dijetetičar i fizioterapeut. Uporaba lijekova u smanjenju tjelesne težine tj. farmakoterapija pretilosti, dolazi u obzir kada dijetalne mjere nemaju dovoljan učinak.

U farmakoterapiji pretilosti koriste se dva osnovna terapijska principa. Prvi se temelji na inhibiciji (kočenju) resorpcije masnoća u crijevima, čime se smanjuje kalorijski unos. Kao nepoželjne popratne pojave javljaju se probavni poremećaji, najčešće proljev (dijareja). Drugi terapijski princip je djelovanje na centralnu regulaciju apetita i potrošnje energije. Inhibicijom ponovne pohrane serotonina i noradrenalina u centralnom živčanom sustavu tj. u regiji hipotalamusa, smanjuje se osjećaj gladi i potreba za unosom hrane, a povećava potrošnja energije stimulacijom kataboličkih (razgradnih) procesa. Od nepoželjnih popratnih pojava najčešće se javljaju suhoća usta, nesanica i vrtoglavice koje su prolaznog karaktera. Iako se rjeđe javljaju, tahikardija (ubrzan rad srca) i porast krvnog tlaka mogu zahtijevati prekid liječenja.

Ono što se mora prihvatiti jesu iskustva da su farmakoterapijska sredstva samo pomoć u liječenju pretilosti i ne mogu zamijeniti smanjenje kalorijskog unosa i povećanje tjelesne aktivnosti, već samo olakšati neophodne promjene životnih navika.