Konzervansi u oftalmologiji nužno zlo ili stvar izbora?

U širem smislu konzervansi su tvari koje sprječavaju kvarenje hrane i lijekova izazvano mikroorganizmima. Svi mi svakodnevno u organizam unosimo konzervanse, a njihova moguća štetnost predmet je brojnih studija. Stoga je trend u prehrambenoj industriji i industriji lijekova izbjegavati ih što je moguće više, a zdravom hranom smatra se ona koja ne sadrži konzervans.

Koliko god se željeli kloniti konzervansa, katkad su neizbježni jer njihov pozitivan učinak nadvladava mogući negativni, a to je trovanje pokvarenom hranom ili infekcija zagađenim lijekom. Tako u SAD-u sve kapi za oči u bočicama koje su namijenjene za višekratno korištenje (multidoze) moraju sadržavati konzervanse.

Konzervansi, pak, mogu biti štetni i u koncentracijama odobrenim za primjenu u lijekovima. Kapi za oči s konzervansom najprije stupaju u kontakt s površinom oka, rožnicom i spojnicom. Koriste li se dugo kapi za oči koje sadrže male, odobrene koncentracije konzervansa (npr. umjetne suze ili kapi protiv glaukoma), to ima negativan kumulativni učinak.

Konzervansi iz otopina za čišćenje kontaktnih leća ujedno imaju produljen učinak jer se polako otpuštaju. Rezultat toga je takozvana jatrogena (umjetno izazvana) bolest rožnice, koju karakterizira oštećenje stanica površine oka, što se manifestira dugotrajno tinjajućom ili izraženijom upalom očiju, a može biti praćeno i crvenilom.

Neki konzervansi, prije svega benzalkonij klorid (BAK), djeluju kao deterdženti tako da otapaju ovojnice mikroorganizama. No, pritom otapaju i masni sloj suza, koji sprječava isparavanje suza i tako pojačavaju simptome suhog oka. Umjetne suze koje sadrže BAK imaju tako paradoksalan učinak: vlaže oko, no ujedno izazivaju njegovo pojačano isušivanje.

Najčešći konzervansi u oftalmologiji su već spomenuti benzalkonij klorid (BAK), timerosal, sorbična kiselina, klorobutanol, hidrogen peroksid, poliaminopropil bigvanid, polikvaternalni sastojci i OcuPure. No, ne koriste se svi jednako često i nisu svi podjednako štetni.

U oko 70 do 80 posto svih kapi za oči danas se dodaje konzervans BAK, koji je ujedno i najštetniji jer oštećuje površinu oka i suzni film. Na drugom kraju spektra nalazi se konzervans OcuPure, koji se na oku pod utjecajem svjetla raspada na sastavne dijelove prirodnih suza. OcuPure ima oksidativna svojstva pomoću kojih oštećuje staničnu stijenku mikroorganizama, uz istodobno nizak oksidativni potencijal, zbog čega nije štetan za epitelne stanice površine oka.

Ovakve kapi postoje, no nisu bez mane pa se stoga rijetko koriste. Kapi za oči mogu biti u takozvanim monodozama, malim plastičnim bočicama namijenjenima trošenju tijekom jednog dana. Uz to što su skuplje od kapi u multidozama, njihova je glavna mana nepraktičnost prilikom rukovanja, što starijim osobama može biti problem.

Odnedavno se na tržištu mogu pronaći i kapi za oči u multidozama bez konzervansa, koje sterilnim održava poseban filtar čija je funkcija dezinficiranje zraka koji ulazi u bočicu prilikom izlaska kapi. No, njihova je djelotvornost upitna, stoga još nisu odobrene za prodaju u SAD-u.

Za zdravlje očiju možemo se i sami pobrinuti izborom kapi za oči s najmanje štetnim konzervansom. Danas na tržištu postoje kapi za oči s konzervansima kao što je OcuPure, koji održava otopinu sterilnom, a nema mogućih štetnih učinaka na površini oka. Ako izaberemo takve kapi za oči, možemo ih koristiti bez straha po zdravlje očiju i istodobno biti sigurni da im štetimo u najmanjoj mogućoj mjeri.