Kronična križobolja "ne voli" zimu

Velika učestalost boli u križima u odrasloj populaciji navela je stručnjake da s pravom govore o "bolesti civilizacije" ili čak "bolesti stoljeća". Mnogi već do 30. godine osjećaju da im leđa više nisu "mlada" kao prije, većina do 40., a gotovo svi do 50. godine života. Tijekom života gotovo 75 posto ljudi oboli od križobolje ili ishijasa, a polovina radno sposobnih ljudi zbog istih tegoba zatraži liječničku pomoć.

Osim suvremenog, nezdravog načina življenja, i neprilagođenost uspravnog stava kralježnice prekomjernim opterećenjima dovodi do poremećaja u slabinskom dijelu. Križobolja (lumbago) naziv je za bol u slabinskom dijelu kralježnice, odnosno križima. Bol može biti žestoka ili pak umjerena i povremena, pojavljuje se postupno ili naglo i, nažalost, često se ponavlja. Uslijed uklještenja korjenova živca kuka (n. ischiadicus), u nekih bolesnika bol se širi iz križa i seže duž stražnje strane noge sve do stopala kada govorimo o išijasu (ishijalgiji).

Uzroci boli u križima najčešće su kombinacije čimbenika koji povećavaju rizik od ozljede: starenje, osteoporoza, hernijacija diska, slabost leđnih mišića, fizički napori, debljina, ali i prirođene bolesti, tumori kralježnice i organa u zdjelici i izvan nje.

Veza između meteoroloških prilika i bolesti datira još od Hipokrata (400 god. prije Krista). Jednako mogu utjecati makroklimatski (promjene vremena) i mikroklimatski (radno okruženje) čimbenici. Zna se da se bez obzira na iste radiološki dokazane degenerativne promjene, osobe koje rade u toplom okruženju manje tuže na bol od onih koje rade u hladnim uvjetima. Dijagnozama koje su "osjetljive" na vremenske prilike (reumatoidni artritis, osteoartritis, lumbalni bolni sindrom, giht, glavbolje itd.) suha i topla atmosfera znači oblik fizioterapije.

Na promjene vremena osjetljivo je čak do 87 posto ljudi (meteoropati), kada osjećaju jače i učestalije tegobe, žene više od muškaraca. Vremenska osjetljivost je multifaktorijalni fenomen, a najznačajnije su promjene barometarskog tlaka zraka, temperature i vlage. Promjene temperature različito utječu na različita tkiva. Tako tetive, mišiće i kosti (tkiva različite gustoće) hladnoća i vlaga kontrahira (stišće) ili ekspandira (širi) na različite načine. Te promjene dovode do podraživanja osjetnih živčanih okončina uzrokujući pojačanje bolova.

Pretrage kralježnice bolesnika s križoboljom započinju iscrpnom anamnezom i kliničkim pregledom. Slijede laboratorijska i radiološka dijagnostika, ali tek nakon smirivanja akutnih simptoma. Kod sumnje na oštećenje živaca pritiskom radi se elektromioneurografija (očitavanje električnih mišićnih impulsa). Dijagnostika je posljednjih godina uvelike poboljšana uporabom kompjutorizirane tomografije (CT) i magnetske rezonancije (MR), koje omogućuju primjeren prikaz kralježnice i sadržaja u njenom kanalu.

Liječenje koje zahtijevaju križobolja i ishijalgija može trajati tjednima, mjesecima pa i godinama. Može biti poštedno (konzervativno) ili operacijsko u akutnom i kroničnom stadiju bolesti, a usmjereno je na suzbijanje boli, uklanjanje uzroka i sprječavanje ponovnog pojavljivanja bolesti.

Kad je metoda izbora neoperacijsko liječenje, fizijatar će za svakog bolesnika ponaosob napraviti plan liječenja. U akutnoj fazi nužno je što kraće mirovanje u položaju koji najviše odgovara bolesniku. Naime, duža mirovanja usporavaju oporavak zbog slabljenja zaštitnih mišića leđa.

Bol se suzbija analgeticima, nesteroidnim antireumaticima i eventualno lokalnim infiltracijama kortikosteroida. 

Toplinske procedure fizikalne terapije često pogoršavaju lumbalni bolni sindrom u akutnoj fazi, dok primijenjene u kroničnoj fazi križobolje ili ishijalgije dovode do poboljšanja. Toplina opušta mentalnu i mišićnu napetost i ublažava gotovo svaku mišićnu bol.

Masaža također lokalnom toplinom osvježava metabolizam djelujujući protiv boli i smanjenja grča. Poznato je da površinska toplina povećava kožni protok krvi, a toplinsko isijavanje iz potkožnog masnog tkiva rasipa toplinu i prodire oko dva centimetra dublje, što dovodi do zagrijavanja koje umanjuje bol i grč mišića.

U literaturi se najčešće spominje vlažna toplina u obliku obloga koja djeluje satima i učinkovitija je od nesteroidnih antireumatika uzetih na usta. 

Izuzetnu važnost u liječenju kronične križobolje ima redovita zdravstvena tjelovježba (kineziterapija), koja se mora naučiti pod nadzorom fizioterapeuta. Svrha vježbi je razgibavanje i održavanje pokretljivosti slabinskog dijela kralježnice te jačanje mišića. Ne smije se zaboraviti i na važnost ispravnog držanja tijela.

Ukoliko dostupni oblici neoperacijskog liječenja križobolje ne dovedu do smanjenja bolova i poboljšanja bolesnikova stanja, potreban je pregled neurokirurga koji će odlučiti o potrebi i mogućnosti operacijskog liječenja.