Legionarska bolest (legioneloza) - simptomi i liječenje

Legionarska bolest je ozbiljan oblik upale pluća čiji je uzročnik gram-negativna bakterija Legionella penumophila koja se unosi udisanjem. Nema specifične simptome ili znakove po kojima se razlikuje od drugih vrsta upale pluća pa je određenim pretragama potrebno potvrditi dijagnozu.

Infekcija legionelom može utjecati na pluća, mozak i crijeva (gastrointestinalni sustav) te biti opasna po život. Također uzrokuje i Pontijačnu groznicu, manje ozbiljnu bolest sa simptomima sličnim gripi.

Simptomi se mogu pojaviti u roku dva do pet ili šest dana od infekcije, ponekad i dulje. Često počinje suhim kašljem, vrućicom, glavoboljom, a ponekad i proljevom ili smetenošću prije pojave upale pluća. 

Od legioneloze mogu oboljeti sve osobe izložene zaraznom vodenom aerosolu. Ipak, češće obolijevaju starije osobe, kronični bolesnici i osobe s oslabljenim imunosnim sustavom.

Čimbenici koji pogoduju obolijevanju, odnosno povećavaju rizik su pušenje i alkoholizam. Muškarci obolijevaju oko tri puta češće nego žene.

Epidemija upale pluća od koje se 1976. godine razboljelo više od 200 gostiju jednog hotela u Philadelphiji (SAD) sa 29 smrtnih ishoda bolesti, bila je dramatična najava nove, do tada nepoznate bolesti. Bolest se pojavila za vrijeme održavanja konferencije američkih veterana (legionara) iz Drugoga svjetskog rata te je po njima dobila naziv legionarska bolest. 

Uzročnik je izoliran 1977. i nazvan Legionella pneumophila. Pripada rodu Legionellaceae, koji ima više od 40 vrsta i više od 60 seroskupina. Do danas je otkriveno 14 seroskupina Legionella pneumophila, s tim da se većina legioneloza veže uz seroskupine 1, 4 i 6.

Epidemiološkim istraživanjem utvrđeno je da su i neke prijašnje epidemije upale pluća bile izazvane ovim uzročnikom.

Legionele žive u jezerima, tokovima rijeka, barama i vlažnom tlu. Kako su život legionela, izvor infekcije i put prijenosa vezani uz vodu, legionele se nazivaju vodene bakterije.

U prirodnim vodnim sustavima broj legionela je mali i ne izazivaju bolest. Međutim, legionele mogu naseliti sisteme i uređaje koji koriste vodu, kao što su vodovodi, rezervoari i tornjevi te uređaji za zagrijavanje, hlađenje i ovlaživanje zraka.

Da bi vodeni aerosol postao zarazan za ljude, legionele se moraju razmnožiti u vodi. Njihovu rastu i razmnožavanju pogoduju različiti čimbenici, kao što su temperatura vode od 20 ºC do 40 ºC, hidranti i slijepi završeci u vodovodnoj mreži, dulji zastoj vode, korozija cijevi, stvaranje mulja i slično.

Najčešći razlog razmnožavanja legionela u vodi su sustavi za zagrijavanje vode. Zbog toga u sustavima vode, hladna voda treba biti doista hladna, temperatura vode na slavinama ne bi smjela prelaziti 20 ºC, a temperatura tople vode trebala bi biti iznad 50 ºC.

Ljudi se zaraze udišući vodeni aerosol (vrlo sitne i oku nevidljive kapljice) u kojem se nalaze legionele. Aerosol se stvara na slavinama i tuševima, u okolini vodenog tornja, iznad bazena s pjenom, u ovlaživačima zraka... 

Do zaraze može doći i pri boravku ljudi u blizini vodenog tornja ili putem sistema za kondicioniranje zraka, odnosno sistema za komprimirani zrak ako je u sistem zrakolovaka (mjesto uzimanja zraka) ušao infekciozni aerosol iz obližnjeg vodenog tornja ili je kontaminirana voda ovlaživača zraka.

Posebna pogodnost za razmnožavanje legionela postoji u vodoopskrbnim sustavima u objektima koji rade samo sezonski. U slučaju epidemijske pojave bolesti, ona je često vezana uz turiste, boravak u hotelima, boravak u velikim poslovnim zgradama ili bolnicama. Pojedinačni slučajevi bolesti mnogo su češći, ali se teže otkrivaju. 

Češće se obolijeva tijekom toplijih mjeseci, kad su uvjeti za razmnožavanje legionela povoljniji i kad je češća izloženost ljudi vodenom aerosolu.

​Legionele se ne prenose se s čovjeka na čovjeka, niti putem kućnih klimatizacijskih sustava.

S obzirom na težinu simptoma, razlikuju se dva oblika legioneloze.

Pontijačna vrućica (Pontiac fever)

Pontijačna vrućica je akutna febrilna bolest nalik gripi koja predstavlja blaži oblik legioneloze. Njezina inkubacija (vrijeme od trenutka izloženosti patogenom mikroorganizmu do pojave prvih simptoma) je kratka i iznosi od nekoliko sati do dva dana.

Simptomi pontijačne vrućice su glavobolja, povišena tjelesna temperatura, umor i bolovi u mišićima. Bolest spontano prolazi bez terapije. Javlja se uglavnom epidemijski i zahvaća veliki postotak izloženih osoba.

Legionarska bolest

Legionarska bolest je teži oblik legioneloze koji se najčešće očituje kao atipična upala pluća. Vrijeme od trenutka izloženosti patogenom mikroorganizmu do pojave prvih simptoma (inkubacija) traje od dva do deset dana.

Bolest počinje naglo, s visokom tjelesnom temperaturom, zimicom i tresavicom. Prisutni su i drugi simptomi - jaka glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima te opća slabost, a mogu se pojaviti i povraćanje i proljev.

Ponekad se javljaju i znakovi zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava, kao što su pospanost i uznemirenost te oštećenje jetara i bubrega.

Nakon nekoliko dana javlja se suh i nadražajan kašalj. Na rentgenskoj snimci pluća otkriva se upala pluća.

Mogu se javiti i brojne komplikacije. Smrtnost u općoj populaciji iznosi oko pet posto, a u imunokompromitiranih osoba oko 15 posto.

Dijagnoza legioneloze se postavlja na temelju simptoma bolesti, laboratorijskih pretraga i rentgenskog nalaza.

Za postavljanje točne dijagnoze legionarske bolesti koriste se specifični laboratorijski testovi i moderne molekularne tehnike, kojima se mogu dokazati antigeni ili sama bakterija u respiratornom sekretu i mokraći, kao i specifična protutijela u serumu.

U liječenju legionarske bolesti važno je što prije primijeniti specifičnu terapiju antibioticima jer kasna primjena odgovarajućeg antibiotika može rezultirati lošom prognozom.

Kako do sada nije zabilježen prijenos bolesti s čovjeka, u slučaju pojave legioneloze nije potrebna izolacija bolesnika.

Kao i u mnogim drugim slučajevima, i u slučaju legionarske bolesti prevencija od velike važnosti.

Ako znamo da je izvor infekcije kontaminirani vodeni aerosol, onda je glavna zaštitna mjera smanjiti rizik od rasta legionele na mjestima koja proizvode kapljice aerosola koje se mogu udahnuti.

Redovite provjere prisutnosti legionele i odgovarajuće mjere kontrole mogu pomoći u sprječavanju slučajeva legionarske bolesti na mjestima gdje bi ljudi koji su pod većim rizikom od bolesti mogli biti izloženiji. To uključuje mjesta za smještaj turista, bolnice i dugotrajne zdravstvene ustanove.

Učinkovite mjere suzbijanja bakterije legionele uključuju:

• osiguravanje redovitog održavanja, čišćenja i dezinfekcije vodovodnih sustava, uključujući vodoopskrben sustave (sustavi za zagrijavanje vode, spremnici za toplu vodu i sl.), rashladne tornjeve, hidromasažne kade i ukrasne fontane
• održavanje sustava s hladnom vodom ispod 20 °C, a sustava s toplom vodom iznad 50 °C kako bi se spriječio rast bakterija
• osiguravanje pravilnog protoka i cirkulacije vode u vodovodnim sustavima kako bi se smanjio rizik od stajaće vode
• dezinfekcija sustava tople vode s visokim razinama (50mg/l) klora dva do četiri sata nakon radova na sustavu i grijačima vode, a prije početka svake tople sezone
• redovito čišćenje i dezinfekcija filtera za vodu, rashladnih tornjeva i pripadajućih cijevi koje se koriste u klimatizacijskim sustavima
• mikrobiološka kontrola vode na prisutnost legionela, što se posebno odnosi na bolnice, hotele i poslovne zgrade.