Pogled na sunce iz drugog kuta

Privrženost čovjeka suncu prirodna je i oduvijek prisutna. Ugodu koju pruža, ne samo zbog svjetla i topline, nego i zbog mnogih pozitivnih učinaka na organizam i ulogu u regulaciji fizioloških procesa u tijelu, ne može zamijeniti niti jedan umjetni izvor. Sunčeva svjetlost nužna je za sintezu vitamina D, koji ima važnu ulogu u brojnim procesima. Na to koliko je važan upućuje činjenica da se njegov manjak povezuje s oslabljenim imunitetom, osteoporozom, reumatoidnim artritisom, srčanim i drugim bolestima. Izlaganje sunčevim zrakama pozitivno utječe i na suzbijanje depresije te pridonosi boljem općem stanju organizma. Helioterapija je i sastavni dio tretmana i liječenja nekih bolesti, poput psorijaze, rahitisa i depresije.

Više je nego jasno da ta zvijezda svojom energijom omogućuje život na Zemlji. No, važno je znati da sve blagodati koje crpimo iz sunčeve energije u potpunosti upijamo već iz malih doza zračenja, to jest u vrlo kratkom vremenu i uz ekspoziciju manjih površina kože.

Studije su pokazale da je za apsorpciju optimalne količine sunčeve energije dovoljno izložiti malu površinu kože (lice, vrat, ruke) 10 do 15 minuta tjedno. Iako ne dvojimo o važnosti solarne energije, kao i sve ostalo, tako i sunce treba konzumirati s mjerom, imajući na umu da se otrov krije u količini.

Sunce u svojoj neograničenoj aktivnosti emitira brojne zrake, vidljive i nevidljive. Vidljivi dio spektra (400 - 800 nm) čini 50 posto ukupnoga solarnog zračenja, infracrveni (800-2500 nm) 40 posto, a ultraljubičasti (200 - 400 nm) 10 posto. Iako je UV zračenje u postotku najmanje zastupljeno, kad govorimo o biološkom učinku, zapravo je najaktivnije. Ultraljubičaste zrake uključuju:

• UVC zrake (200 - 280 nm) - blokira ih ozonski omotač Zemlje;
• UVB zrake (280 - 320 nm) - prodiru do zemljine površine, uzrokuju crvenilo na koži koje nakon 48 do 72 sati od izlaganja počinje tamnjeti. Dugotrajno izlaganje uzrokuje oštećenja stanica epidermisa i promjene stanične membrane, što je osobito važno za proces karcinogeneze;
• UVA zrake (320-400nm) - u većim dozama uzrokuju pigmentaciju, oštećuju DNA i ometaju proces reparacije, što je uzrok pojave staničnih atipija i malignog rasta. Prodiru u dublje slojeve kože, prolazeći kroz oblake i staklo.

Zbog prekomjerna izlaganja sunčevim zrakama i bez zaštite, mogu se oštetiti oči ili javiti degenerativne i maligne bolesti. Česta slika su fotodermatoze, kožne bolesti izazvane ili otežane izlaganjem suncu, a mogu nastati i kombinacijom utjecaja sunca i nekih lijekova ili drugih bolesti koje povećavaju osjetljivost na sunce. Najčešće se pojavljuju na licu, zapešćima i liniji vrata. Zbog utjecaja sunca koža prijevremeno stari. Bore, mrlje i atrofija kože znaci su štetnog utjecaja sunca.

Najozbiljniji je problem pojava melanoma, zloćudnog tumora kože koji se razvija iz pigmentnih stanica - melanocita, a uzrokuje ga dugoročna izloženost solarnom zračenju. U ranom stadiju ograničen je na površinski sloj kože, a s vremenom prodire u dublja tkiva do krvi i limfe te metastazira, zbog čega je presudna rana dijagnoza. U cilju ranog otkrivanja, poželjni su redovit dermatološki pregled i praćenje madeža kod kuće. Kod pregleda se treba rukovoditi ABCDE pravilom koje upućuje na vrstu promjena koje pobuđuju sumnju na malignu preobrazbu. Posebnu pozornost treba obratiti na asimetrične madeže i one nepravilna ruba, promjenu boje i nejednolikost pigmentacije, zatim promjer veći od šest milimetara ili povećan rast i uzdignuće iznad razine kože.

Pri izlaganju sunčevim zrakama tijelo aktivira vlastite obrambene mehanizme. Glavni proces samozaštite od negativnih učinaka UV zračenja je melanogeneza, to jest proizvodnja melanina, pigmenta koji upija većinu UV zraka i onemogućuje njihov prodor do jezgre stanice, odnosno čuva DNA. Crvenokosi ljudi jako svijetle kože (fototip I) proizvode poseban tip melanina, feomelanin, koji nije jednako učinkovit kao smeđi melanin, što ih čini posebno osjetljivima na sunce.

Uz pigmentaciju, aktiviraju se i drugi mehanizmi - zadebljanje rožnatog sloja kože, tvorba vlastitih zaštitnih filtra (urokaninska kiselina), tjelesnih antioksidansa i mehanizam obnove DNA. Pri manjim dozama UV zračenja, za stvaranje pigmentacije i zadebljanja rožnatog sloja u svrhu djelomične fotozaštite potrebno su dva do četiri tjedna.

Vlastitu zaštitu tijela valja poduprijeti primjerenim fotoprotektivnim sredstvima koji štite kožu od UVA i UVB zraka i imaju visoku razinu zaštite, što označava SPF (Sun Protection Factor). SPF broj istaknut na ambalaži odnosi se na zaštitu od UVB zračenja i predstavlja omjer vremena do pojave eritema na koži s nanesenim proizvodom za zaštitu od sunca i vremena potrebnog za nastanak eritema na nezaštićenoj koži. Drugim riječima, okvirno pokazuje koliko dugo se nakon nanošenja proizvoda za zaštitu smijemo zadržati na suncu.

U kvalitetan fotoprotektivni proizvod mora biti uključena i primjerena zaštita od UVA zraka, uz dodatak antioksidansa koji reduciraju stvaranje slobodnih radikala. Prema europskoj komisiji preporuka je da omjer zaštite od UVA i UVB bude manji ili jednak 3. Visoki standardi uz birane zaštitne filtre zahtijevaju vodootpornost i izrazitu fotostabilnost formule proizvoda namijenjenih zaštiti od sunca.

Pored osoba svjetlije puti, kose i očiju (fototipovi I i II), koje su osjetljivije na UV zračenje i teže razvijaju prirodnu zaštitu, posebna skupina koja traži najveću pozornost i oprez su djeca. Dječja koža je u procesu sazrijevanja pa nema u potpunosti razvijene prirodne mehanizme zaštite i tanja je, zbog čega i kratkotrajno izlaganje može izazvati opekline, a dugoročno i dehidraciju. Stoga dojenčad i jako malu djecu uopće nije poželjno izlagati suncu, a ostalu djecu potrebno je štititi odjećom, kapom i sunčanim naočalama, uz boravak u hladu i davanje puno tekućine te redovito nanošenje proizvoda za zaštitu od sunca.

Od ranog djetinjstva negativni učinci UV zračenja postupno se akumuliraju i s vremenom se povećava mogućnost ispoljavanja njegova štetnog učinka. Zato od najmanjih nogu treba razvijati i usvajati pozitivne navike te tako živjeti aktivnu zaštitu od sunca:

• u ljetnim mjesecima ne izlagati se suncu između 11:00 i 17:00 sati bez zaštite (nikako ne dulje od 10 do 15 minuta),
• odjećom pokriti veći dio tijela ili koristiti fotoprotektivnu odjeću (UPF),
• nositi sunčane naočale, kape ili šešire u svako doba dana,
• birati boravak u hladu i biti svjestan sunčeve refleksije (na kamen, pijesak, snijeg, more ili vodu),
• nanijeti proizvod za zaštitu od sunca nakon svakog kupanja ili brisanja ručnikom.

Pridržavajući se pravila ponašanja na suncu djelujemo preventivno, odnosno čuvamo vlastito i zdravlje svoje djece te pridonosimo razvijanju svijesti o štetnosti pretjerana izlaganja UV zračenju. Tako ne samo da uživamo u suncu nego ujedno koristimo samo dobro koje nam pruža.