Radiološke metode pregleda urološkog sustava

Urološki sustav sastoji se od dva bubrega, dva mokraćovoda, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Uloga bubrega je da filtriraju krv, tj. izdvajaju uglavnom štetne sastojke iz krvi, koji su proizvod rada organizma ili su uneseni putem lijekova, hrane i slično. Ti sastojci izlučuju se iz bubrega u sklopu mokraće kroz bubrežne kanaliće do bubrežne nakapnice, zatim u mokraćovode i mokraćni mjehur. Mokraćni mjehur je spremnik mokraće, koji se kod odraslih voljno prazni stiskanjem mišića u njegovoj stijenci, pri čemu se sadržaj otpušta u mokraćnu cijev iz koje dalje izlazi iz organizma. Mokraćna cijev kod žena je kraća (samo 2 do 3 cm) i završava u području ispod klitorisa, a kod muškaraca je duža i završava na otvoru na vrhu penisa.

Prirođene anomalije, varijacije i deformacije

Urološki sustav podložan je brojnim prirođenim anatomskim varijacijama, deformacijama i anomalijama. Neke od njih uzrokuju teškoće, a druge ne. Tako ljudi mogu imati dvostruke bubrege, dvostruke mokraćovode, izostanak jednog bubrega, bubrege smještene u zdjelici, oba bubrega smještena na istoj strani ili, pak, bubrege čiji se donji polovi spajaju (tzv. potkovati bubreg). Te anomalije rjeđe su uzrok tegoba kod pacijenata.

No, neke anomalije će uzrokovati tegobe. Ako je, primjerice, jedan bubreg manji, s manjom dovodnom arterijom, pacijent će često patiti od visokog arterijskog tlaka, i to već u ranoj mladosti. Poseban problem su policistični bubrezi, genski uzrokovana anomalija u kojoj je zdravo tkivo obaju bubrega u znatnoj mjeri zamijenjeno cističnim vodenastim strukturama. Takvi bubrezi ne rade ili slabo rade, što rezultira ranom smrću ili visokim krvnim tlakom. Nažalost, uglavnom su i znatno uvećani, pa se kod takvog djeteta pluća loše razvijaju jer nema dovoljno prostora za njihov razvoj (vidi sliku).

Mnoga djeca imaju probleme zbog povratka (refluksa) mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovode, što često uzrokuje bubrežne infekcije. U težim slučajevima izvodi se operativna korekcija ušća mokraćnog mjehura, a lakši se slučajevi katkad spontano korigiraju rastom djeteta.

Stečene anatomske varijacije

Najčešće su bubrežne ciste, prisutne kod velikog broja pacijenata, češće starijih. Obično nemaju nikakav klinički značaj, iako dovode do brojnih ponovljenih ultrazvučnih pregleda zabrinutih pacijenata.

Jake bolove i tegobe kod odraslih često izazivaju bubrežni kamenci u bubrežnom kanalnom sustavu. Uzrokuju pritisak na izvodne kanale, zaglave se u mokraćovodima ili na izlazu iz mokraćnog mjehura, pri čemu izazivaju vrlo jake bolove te uzrokuju djelomičnu ili potpunu nemogućnost otjecanja mokraće iz bubrega. Ako to dugo traje, dolazi do anatomskih promjena bubrega i oštećenja njihove funkcije, što može rezultirati i prestankom rada bubrega.

Vrlo često bubrezi su i sijelo upala, čiji uzročnici (uglavnom bakterije) iz mokraćnih putova dopiru do bubrega. Zato je bitna higijena spolnih organa kod djece i odraslih kako ne bi došlo do kontaminacije materijalom iz stolice. Mikroorganizmi do bubrega mogu dospjeti i putem krvi, iako rjeđe (nekad često, a danas rjeđe, uzročnik tuberkuloze napadao je i bubrege i mokraćni sustav).

Tumori bubrega mogu biti dobroćudni i zloćudni. Dobroćudni su najčešće angiomiolipomi, a razmjerno su česti zloćudni tumori adenokarcinomi bubrega (hipernefromi), a kod djece Wilmsov tumor. Nisu rijetki ni zloćudni tumori mokraćovoda i mokraćnog mjehura - tumori prijelaznog epitela. Dokazano je kako su pušači znatno podložniji razvoju zloćudnih tumora bubrega i mokraćovoda!

Ultrazvučni prikaz velikog policističnog bubrega kod fetusa starog 38 tjedana

U te metode ubrajamo nativni rendgenogram urološkog sustava, ultrazvuk i kolor dopler bubrega i mokraćnog mjehura, infuzijsku urografiju, CT i CT urografiju i magnetsku rezonanciju bubrega. Koriste se i invazivne metode, kao što su retrogradna pijeloureterografija, cistografija, nefrostomografija i angiografija bubrega.

Nativna rendgenska snimka

Metoda koja se često primjenjuje. Njome se mogu prikazati kamenci u bubrezima ili mokraćnim putovima, navodno u čak 90 posto slučajeva. No, analiza je često otežana zbog preklapanja sa sadržajem crijeva i ovapnjenjima u krvnim žilama ili miomima maternice.

Ultrazvuk i obojeni dopler bubrega i mokraćnog mjehura

To su metode pomoću kojih se, provode li se vješto, vrlo dobro prikazuju bubrezi, pri čemu se najčešće mogu otkriti anomalije bubrega, tumori bubrega i mokraćnog mjehura, ciste bubrega, kamenci u bubrezima te anatomske promjene u bubrezima izazvane začepljenjem mokraćnih putova kamencem ili tumorom (proširenje kanalnog sustava bubrega). Nekad se mogu vidjeti i natečeni bubrezi zbog upale ili upalna gnojna žarišta u bubrezima.

Obojeni dopler vrlo je koristan za dijagnosticiranje patoloških krvnih žila u zloćudnim tumorima bubrega ili suženja bubrežne arterije, što uzrokuje povišen krvni tlak kod oko tri posto pacijenata. Jedna od mana ultrazvuka je da, primjerice, ne prikazuje dobro ili uopće ne prikazuje mokraćovode, a daje i oskudnije podatke o funkciji bubrega.

Infuzijska urografija

To je metoda koja je mnogo lošija od ultrazvuka u prikazu strukture bubrega, ali daje vrijedne podatke o njegovoj funkciji. Naime, metoda koristi činjenicu da se rendgensko jodno kontrastno sredstvo dano intravenski izlučuje iz organizma putem bubrega, pri čemu se vidi kako bubrezi obavljaju svoju funkciju izlučivanja. Pritom se kontrastom prikazuju i sustav sabirnih kanalića u oba bubrega, mokraćovodi i mokraćni mjehur, pa se vidi postoje li neke promjene stijenke mokraćovoda, odnosno jesu li prohodni ili ne.

CT urografija

Razvojem spiralnog CT uređaja, tendencija je da se infuzijska urografija nadomješta CT urografijom, kojom se također može pratiti kako bubrezi izlučuju kontrast, s tom razlikom da CT daje i informacije o strukturi i funkciji bubrega i mokraćnog sustava, pa istodobno zamjenjuje ultrazvuk i infuzijsku urografiju. Mana ove metode je razmjerno veća doza zračenja koju pacijent primi tijekom pregleda. Ipak, u nekim slučajevima CT je uistinu nezamjenjiv, posebno pri procjeni nejasnih anatomskih promjena na bubrezima (razlikovanje kompleksnih cista od tumora ili benignih od malignih tumora bubrega). Katkad ni ova metoda ne daje jasan odgovor je li neki tumor uistinu maligan, pri čemu će biti potrebno učiniti digitalnu suptrakcijsku angiografiju.

Magnetska rezonancija bubrega

Prednost ove metode, koja je inače komplementarna CT-u, je što nema zračenja, a naročito je pogodna za preglede trudnica i djece. Mane su joj slabija dostupnost te dulje vrijeme snimanja, što može biti problem zbog potrebe pacijenta da diše, pri čemu se pomiču i bubrezi. Noviji uređaji sve uspješnije premošćuju taj problem, pa je očekivati da će se i u tom području magnetska rezonancija sve češće i uspješnije primjenjivati.