Ne crvenite se zbog svoje kože

promo Dermokozmetika / Njega kože odraslih Ivana Burulic dipl. ing. preh. teh.

Iz Laboratorija Avène stigla je inovacija - nova generacija proizvoda za njegu osjetljive kože sklone crvenilu na bazi ekstrakta veprine

Nismo li se svi barem jednom zacrvenjeli zbog nelagode? Povremeno crvenjenje, koje i nije neka ozbiljna pojava, ipak može opterećivati.

Crvenilo kože najčešće se javlja kod osoba svijetle i mliječno bijele puti (fototip I i II), u dobi od 30 do 50 godina, i u većem postotku pogađa žene. Najčešći razlog je povećana reaktivnost krvnih žila u koži koje se šire i na najmanji podražaj, pri čemu obrazi, čelo i cijelo lice naglo poprime grimiznu boju. Nakon nekoliko minuta boja kože vraća se u normalu. Napadi crvenila najčešće su izazvani pretjeranom reakcijom na uobičajene situacije, kao štbo su žustra ili konfliktna rasprava, intervju za posao ili polaganje ispita.

Uobičajeni su i simptomi menopauze, a mogu biti izazvani i medicinskim liječenjem. Crvenilo može biti povezano i s promjenama temperature okoline, što stimulira optok krvi u licu. Iznenadno crvenilo može se javiti i nakon konzumiranja alkohola, prebrzo pojedenog obroka ili ga može izazvati određena vrsta hrane (začini, senf, itd.).

Povremeno crvenilo, međutim, može postati trajno, posebno na obrazima. Tada su na koži vidljive kapilare, ali i prištići koji su vrlo slični onima što se viđaju u slučajevima adolescentskih akni. Takve promjene često prate i subjektivni simptomi, poput svrbeža, žarenja i zatezanja. Stres, hormonalne promjene, probavne smetnje i izloženost suncu mogu pogoršati postojeće promjene na koži.

Osobe s povremenim ili trajnim crvenilom trebale bi na najmanju moguću mjeru svesti konzumaciju ljute, vruće i masne hrane, te alkoholnih pića, kako bi izbjegle ili umanjile postojeće crvenilo kože.

Ljekovitost skrivena pod zemljom

Veprina (Ruscus aculeatus, L.) je trajni zimzeleni polugrm, koji naraste od 30 do 90 cm. Stabljika je drvenasta, jako razgranjena, obrasla nepravilnim listovima koji su prema vrhu ušiljeni i bodljikavi. Biljka cvate u rano proljeće sitnim i neuglednim zelenkasto-bijelim cvjetićima. Plodovi su kuglaste bobe lijepe, crvene boje, promjera oko jedan centimetar, koje često ostaju na biljci i tijekom zime. Veprinu nalazimo po šumama i šikarama, na južnim toplim obroncima planina, te na suhim i kamenitim mjestima.

Ljekovita svojstva veprine poznata su od davnina, čemu svjedoči i podatak da je o njezinoj uporabi pisao Plinije već u prvom stoljeću naše ere. Vrlo veliki udjel ljekovitih tvari veprine nalazi se u podzemnom dijelu biljke - rizomima - koji su najprije bili upotrebljavani kao diuretik, a kasnije se otkrilo da, zahvaljujući aktivnim molekulama saponinima, imaju vazokonstrikcijsko djelovanje (stišću krvne žile). Stoga se koriste u tretiranju venskih poremećaja cirkulacije.

Datum objave članka: 1. 2. 2012.