I slatko može biti zdravo

Kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, pri spomenu riječi prekomjerna težina i pretilost, (pre)dijabetes, metabolički sindrom i hipertenzija prozvanim će se nažalost osjetiti veći dio populacije. Moderni način života sa sobom donosi i svakodnevni stres, nepravilnu i manjkavu prehranu te nedostatak tjelesne aktivnosti, što u konačnici dovodi do sve učestalije pojave navedenih zdravstvenih poremećaja.

Poražavajuća je i činjenica što oni više nisu "rezervirani" samo za stariju životnu dob, jer unatrag desetak godina se govori o pravoj epidemiji pretilosti i dijabetesa među djecom, adolescentima i mlađim odraslim osobama. Sve ranija pojava pretilosti i posljedične metaboličke neravnoteže dovodi i do sve ranijeg nastanka komplikacija, u vidu oštećenja funkcije mnogih organa i organskih sustava (oči, bubrezi, jetra, živčani sustav) i sve većeg broja kardiovaskularnih incidenata (srčani i moždani udar u oboljelih od šećerne bolesti pojavljuju se četiri do šest puta češće).

Danas su bolesti srca i krvožilja vodeći uzrok smrtnosti, a uzevši u obzir činjenicu da je tome u gotovo 95 posto slučajeva glavni krivac neuravnotežena prehrana, prekomjeran unos "praznih" kalorija, konzumiranje zaslađenih pića i nedostatak tjelesne aktivnosti, postaje jasno da je nužno na taj javnozdravstveni problem utjecati na više razina.

Da je za promjenu životnog stila, planiranje obroka, pomno biranje namirnica, uvođenje redovite tjelovježbe i redovne liječničke kontrole potrebna snažna motivacija, dovoljno slobodnog vremena, spremnost na odricanje i podrška okoline, prilično je jasno. No, uvijek nam je najslađe "zabranjeno voće", a pretjerano odricanje često rezultira prevelikom željom upravo za predmetom odricanja. Stoga ne čudi podatak da 95 posto dijeta završava neuspjehom, frustracijom i začaranim krugom nezadovoljstva i opetovanih pokušaja.

Ne bi li bilo savršeno kada bi postojao neki surogat za predmet žudnje (najčešće su to slastice), neka namirnica koju bismo mogli nesmetano konzumirati i pritom se ne debljati nego, štoviše mršavjeti? Koliko puta ustuknemo pred nekom poslasticom kad izračunamo njezinu kalorijsku vrijednost? Srećom, ovakva pitanja uskoro bi mogla postati prošlost: u zaborav bi ih mogla baciti "svestrana" biljka stevija.

Punog naziva Stevia rebaudiana Bertoni, ova grmolika biljka podrijetlom iz Paragvaja i Brazila već stoljećima među Indijancima uživa status prirodnog lijeka za šećernu bolest, povišeni krvni tlak i cijeljenje rana. Obiluje bioaktivnim tvarima različite kemijske strukture, načina razgradnje i učinaka na ljudski organizam. Sadrži glikozide diterpene (sladak okus), antioksidanse flavonoide (borba protiv slobodnih radikala koji oštećuju stanične strukture uzrokujući ubrzano starenje stanice i nastanak karcinoma), organske kiseline, topiva vlakna, slobodne šećere, aminokiseline, lipide, esencijalna ulja, vitamine A i C te minerale (s naglaskom na kalcij, željezo, kalij i natrij). Upravo to nutritivno bogatstvo leži u podlozi mnogih zdravstvenih učinaka stevije, dokazanih ne samo višestoljetnom empirijom, nego i brojnim recentnim znanstvenim istraživanjima.

Svakako je potrebno izdvojiti glikozide koji potiču gušteraču na optimalnu i uravnoteženu proizvodnju i izlučivanje hormona inzulina i glukagona zaslužnih za regulaciju šećera u krvi: spuštaju razinu šećera u krvi, kako prije, tako i nakon obroka; snižavaju krvni tlak do 10 mmHg; snižavaju razinu ukupnog kolesterola; usporavaju i sprječavaju rast i razmnožavanje bakterija, virusa i gljivica; jačaju i potiču imunitet; oslabljuju sposobnost bakterija da uzrokuju karijes.

No, sve veću svjetsku popularnost stevija trenutačno ne uživa poglavito zbog svojih zdravstvenih benefita, nego zbog izrazito slatkog okusa koji je i do 400 puta intenzivniji od saharoze (stolnog šećera), pri čemu ima zanemarivu energetsku vrijednost. Za tu intenzivnu slatkoću zaslužan je najslađi i najčešće upotrebljavan rebaudozid A (250-450 puta slađi od saharoze). Međutim, upravo taj iznimno sladak okus stevije može izazvati određenu odbojnost i neprihvaćanje. To je navelo proizvođače da ekstraktu stevije dodaju različita punila, od kojih su zbog izrazito niske, doslovce zanemarive kalorijske vrijednosti najpopularniji šećerni alkohol eritritol te prebiotik inulin (topivi oligosaharid/vlakno koji, osim što daje sladak okus suplementima, pomaže rast poželjnih bakterija u probavnom sustavu, potiče apsorpciju nekih minerala i snižava vrijednost masnoća u krvi). Budući da eritritol i inulin za sada nisu jedina punila u proizvodnji zaslađivača, nego se u kombinaciji sa stevijom mogu naći i neki šećeri, poput maltodekstrina (koji, za razliku od spomenuta dva, ima viši glikemijski indeks), prilikom kupnje svakako treba biti na oprezu i pažljivo iščitavati deklaraciju. Najkvalitetniji su proizvodi u kojima dominira rebaudozid A (u količini većoj od 90 posto), uz dodatak eritritola i inulina.

S obzirom na to da je europsko tržište ove godine širom otvorilo vrata steviji (Europska unija je odobrila njezinu proizvodnju i slobodnu prodaju 2. prosinca 2011.) te da su njezino korištenje odobrila europska i svjetska tijela nadležna za sigurnost hrane i lijekova (u preporučenoj dnevnoj dozi od 4 mg/kg tjelesne mase), nabava visokokvalitetnih proizvoda stevije više nije ni najmanji problem.

Imajući na umu sve ovo, konačno se možemo malo opustiti i svoju šalicu zaslađenog čaja ili kave popiti uz osmijeh, znajući da taj okus u kojem uživamo ne vuče za sobom "gorke", nego upravo slatke "posljedice".