Magnezij - zanemareni mineral

Doista je teško pretjerati u pridavanju važnosti ionima magnezija za svaki oblik života, pa i za optimalno zdravlje. Ovaj veličanstveni mineral važan je za mnoštvo vitalnih tjelesnih funkcija, a njegov manjak upleten u nastanak mnogih bolesti. Zbog njegove moći u otklanjanju ili poboljšanju zdravstvenih poremećaja, znanstvenici su mu često pripisivali čudotvornost.

Magnezij je zemnoalkalijski metal, osmi najzastupljeniji mineral u Zemljinoj kori. Ime je dobio po maloazijskom gradu Magnesia, mjestu gdje su pronađena velika nalazišta magnezijeva karbonata.

Elementarni magnezij je sjajni metal srebrno-bijele boje, koji na zraku brzo potamni zbog oksidacije površine koja stvara zaštitnu prevlaku na njoj. Relativno je mekan i plastičan. U prirodi ga ne nalazimo u elementarnom stanju, nego je raširen samo u spojevima. Zbog lake topljivosti u vodi, magnezij je treći najzastupljeniji mineral u morskoj vodi, odmah nakon natrija i klorida.

U ljudskom tijelu ima ga otprilike 57 grama, najviše u kostima i zubima (oko 60 do 65 posto ukupne količine), a gotovo sva preostala količina nalazi se u mišićnim tkivima. Samo jedan posto magnezija sadržano je u serumu, zbog čega njegov manjak nije moguće dijagnosticirati krvnim pretragama.

Četiri glavne uloge magnezija u organizmu su: kontrakcija mišića, energetski metabolizam, prijenos živčanih signala i mineralizacija kosti.

U procesu metabolizma magnezij je nužan kao kofaktor za rad više od 300 enzimskih sustava, te poticaj metaboličkim funkcijama koje sudjeluju u stvaranju i prijenosu energije (prijenos ATP-a, osnovne energetske valute tijela) te stvaranju bjelančevina, kemije života nukleinskih kiselina RNK i DNK. U biljnom svijetu magnezij je željezo biljaka, jer se ion magnezija nalazi u središtu svake molekule klorofila važne za proizvodnju energije iz sunčeve svjetlosti.

Svaka pojedina stanica ljudskog tijela zahtijeva dovoljno magnezija jer u suprotnom propada. Čvrste kosti i zubi, hormonska ravnoteža, zdrav živčani i srčanožilni sustav, pravilna detoksifikacija, te još puno toga, ovise o dostatnoj količini magnezija u stanicama.

Meka tkiva koja sadrže najveće koncentracije magnezija u tijelu uključuju mozak i srce, koji stvaraju veliku električnu aktivnost i mogu biti vrlo osjetljivi na nedostatak magnezija. Magnezij djeluje usklađeno s kalcijem pri upravljanju električnim impulsima u stanici. Koncentracija magnezija u zdravoj je stanici 10.000 puta veća od koncentracije kalcija, što je zaštitna mjera koja ima svoje razloge.

Čini se da magnezij sprječava stvaranje kalcijeva oksalata i fosfata, odgovornih za nastanak bubrežnih kamenaca i kamenaca mokraćnog mjehura

Naime, stanični kanali dopuštaju kalciju ulazak u stanicu samo toliko dugo koliko je potrebno za provođenje impulsa - u trenutku kad je njegov zadatak ispunjen, magnezij ga odmah "izvodi van". Na taj način sprječava se nakupljanje kalcija u stanici, jer bi u suprotnom moglo doći do prekomjerne neravnoteže, kalcifikacije, stanične disfunkcije, pa čak i stanične smrti.

Kad zbog manjka magnezija u stanicu uđe više kalcija, stezanje mišića se predugo podržava, pa u blažim slučajevima trpimo trzaje i grčeve. Kad nedostatak magnezija postane kroničan, patimo od simptoma srčanožilnih bolesti, kao što su angina pektoris, hipertenzija i aritmija, ili napadaja i grčeva karakterističnih za astmu, migrenu ili bolne menstrualne grčeve. Magnezij djeluje kao prirodna barijera kalcijeva kanala i odgovoran je za opuštanje, nasuprot kalcijevu učinku stezanja. Prema tome, možemo zaključiti kako je magnezij iznimno važan za pravilno funkcioniranje parasimpatičkoga živčanog sustava.

Općenito rečeno, unos ovog minerala ne zadovoljava organizam u potpunosti. Jedan od razloga je i taj što se puno više pozornosti pridaje unosu kalcija, koji je potreban za zdrave kosti i zube. Čak i vitaminu D, koji je potreban da bi se kalcij ugradio. Međutim, za ugradnju kalcija važan je i magnezij.

Istraživanja su nedvojbeno pokazala da je terapija magnezijem korisna u liječenju bolesti srca i krvnih žila. Epidemiološka istraživanja pokazuju da su bolesti srca učestalije u krajevima u kojima je voda siromašna magnezijem, a u jednom istraživanju dodatno uzimanje magnezija za 21 posto smanjilo je smrtnost od infarkta srca u ljudi koji su ga već preboljeli.

Suplementi magnezija mogu biti od koristi i za osobe s hipertenzijom. U kontroliranoj studiji, u kojoj je sudjelovalo više od 48 pacijenata s blagom hipertenzijom bez komplikacija, pokazalo se kako uzimanje magnezija u obliku dodatka prehrani povoljno djeluje na zdravlje pacijenata. Tijekom 12 tjedana ispitanici su se pridržavali preporučenih životnih navika i uzimali 600 mg magnezija na dan.

Rezultati su pokazali da se pacijentima povećala osjetljivost na inzulin, a smanjila razina ukupnog i lošeg LDL kolesterola, te triglicerida u krvi. Povećala se i razina dobrog HDL kolesterola. Autori studije zaključili su kako oralna suplementacija magnezijem, uz promjene životnih navika, poboljšava lipidni profil i osjetljivost na inzulin kod pacijenata s hipertenzijom više nego sama promjena životnih navika.

Rezultati jednoga tajvanskog istraživanja iz 1997. pokazuju da bi magnezij mogao biti djelotvoran u smanjivanju rizika od obolijevanja od cerebrovaskularnih bolesti. Puno je i drugih istraživanja čiji rezultati nedvojbeno upućuju na to da dodatno uzimanje magnezija pospješuje zdravlje krvnih žila, njihovu protočnost, i smanjuje rizik od stvaranja krvnih ugrušaka.

Uz to, studija provedena u SAD-u na Sveučilištu Sjeverna Karolina sugerira kako unos dovoljne količine magnezija može prepoloviti izglede za razvoj šećerne bolesti tipa 2. Utvrđeno je kako osobe koje unose prosječno 200 miligrama magnezija na svakih 1000 konzumiranih kalorija imaju prosječno 47 posto manje izglede za razvoj šećerne bolesti tipa 2 tijekom promatranih 20 godina.

Magnezij se uspješno koristi i u liječenju bubrežnih kamenaca. Čini se da sprječava stvaranje kalcijeva oksalata i kalcijeva fosfata, tvari odgovornih za nastanak bubrežnih kamenaca i kamenaca mokraćnog mjehura. U jednom istraživanju iz 1997., provedenom na 63 bolesnika na terapiji kalij-magnezij citratom, koji su praćeni tijekom tri godine, ponovno pojavljivanje bubrežnih kamenaca u bolesnika koji su ih već prije imali bilo je smanjeno čak 85 posto.

Nažalost, teško je pouzdano opskrbiti tijelo dostatnom količinom magnezija, čak i dobro uravnoteženom, cjelovitom prehranom. To je stoga što moderni poljoprivredni postupci podupiru opću uporabu umjetnih gnojiva, čime se zalihe magnezija iz tla iscrpljuju.

Temeljni izvor magnezija u ljudskoj prehrani je povrće sa zelenim listovima (sjetimo se klorofila kojem je magnezij ključni mineral). U značajnim količinama nalazi se i u ribi (srdele i druga sitna plava riba s kostima), sjemenkama, cjelovitim žitaricama i orašastim plodovima. Dodatni izvor magnezija su i vode bogate tim mineralom, s kojima treba pažljivo zbog znatne koncentracije minerala u njima i moguće probavne nuspojave.

Manjak magnezija više se utvrđuje kao sekundarni poremećaj u odnosu na neko kliničko stanje, a manje kao poremećaj zbog manjkava unosa. Uzimanje diuretika, alkohola, bolest bubrega, acidoza..., stanja su koja pridonose manjku magnezija zbog povećana gubitka putem mokraće. Simptomi deficita uključuju tremor (drhtavost), slabost mišića, nervozu, depresiju, halucinacije i teško gutanje.

Kako ravnotežu magnezija u organizmu održavaju bubrežni mehanizmi, kod osoba s bubrežnim oboljenjima povećana je mogućnost njegovih toksičnih učinaka.