PRETILOST: može uzrokovati dugotrajne promjene u sposobnosti mozga da prepozna signale hranjivih tvari

Nova istraživanja otkrivaju da pretilost umanjuje sposobnost mozga da prepozna kada je osoba sita. Štoviše, ove promjene u načinu na koji mozak detektira hranjive tvari mogle bi biti trajne i mogle bi objasniti zašto je nekim ljudima teško smršaviti i zadržati taj gubitak.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine oko četiri milijuna ljudi umre od posljedica pretilosti; to je stanje koje je zapravo poprimilo razmjere epidemije. Zapravo, danas je više ljudi pretilo nego što je pothranjenih u svim dijelovima svijeta, osim u podsaharskoj Africi i Aziji.

Danas je dobro poznat način na koji ljudsko tijelo reagira na unos hranjivih tvari kao i njegova uloga kao čimbenika u prehrambenom ponašanju. Međutim, manje se zna o tome kako signalizacija hranjivih tvari funkcionira.

Prijašnja istraživanja hranjivih signala mozgu koji se odašilju nakon unosa hrane i načina na koji oni reguliraju prehrambeno ponašanje kod miševa pokazala su da oslabljeni odgovori na takve signale mogu biti povezani s pretilošću i drugim patološkim prehrambenim ponašanjem. Ali manje se znalo o ovoj povezanosti kod ljudi.

U najnovijoj studiji, tim istraživača iz Nizozemske i SAD-a ubacio je glukozu ili mast izravno u želudac 28 osoba koje se smatraju "mršavim", što je značilo da imaju indeks tjelesne mase (ITM, BMI) od oko 25 ili niži, i 30 osoba s medicinskom pretilošću koje su imale ITM 30 ili više. Ispitanici su nasumično dobivali infuzije ili glukoze ili masti ili vode. Voda je poslužila kao kontrola za studiju.

Istraživači su zatim koristili funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI) kako bi procijenili aktivnost mozga sudionika. Mršavi sudionici pokazali su dokaze smanjene aktivnosti u raznim regijama mozga nakon što su primili i glukozu i mast. Međutim, nije bilo promjena u moždanoj aktivnosti kod sudionika koji su klasificirani kao pretili.

„Ovo je bilo iznenađujuće", rekla je u izjavi Mireille Serlie, profesorica medicine (endokrinologije) na Medicinskom fakultetu Yale i viša autorica studije. „Mislili smo da će postojati različiti odgovori između mršavih i pretilih ljudi, ali nismo očekivali nedostatak promjena u moždanoj aktivnosti kod pretilih ljudi."



Nakon toga, Serlie i kolege ispitali su strijatum koristeći kompjutoriziranu tomografiju s jednofotonskom emisijom (SPECT). Strijatum je područje mozga koje regulira želju tijela da aktivno pronalazi i jede hranu, dakle regulira prehrambeno ponašanje, djelomice, putem neurotransmitera dopamina. Ta ista regija mozga također igra ulogu u društvenom ponašanju i emocijama.

Otkrili su da su mršavi ljudi imali smanjenu aktivnost u dva dijela strijatuma kada su im dali glukozu i mast, dok je kod pretilih sudionika samo glukoza dovela do bilo kakvih promjena aktivnosti u mozgu, a promjene su se dogodile samo u jednom području strijatuma. Čini se da mast nije uzrokovala nikakve promjene u moždanoj aktivnosti.

Izgleda da je glukoza inducirala oslobađanje dopamina u obje skupine sudionika, dok je mast izazvala oslobađanje dopamina samo kod mršavih sudionika.

Nakon toga, sudionici s pretilošću poduzeli su 12-tjedni dijetalni program mršavljenja. Oni koji su postigli deset posto gubitka tjelesne težine zatim su ponovno pregledani. Zanimljivo, rezultati nisu pokazali nikakve značajne promjene u odgovorima mozga na infuziju - čini se da dijeta nije napravila razliku.

U prošlosti, istraživanja su pokazala da ljudi koji poduzimaju programe mršavljenja često povrate težinu nekoliko godina nakon dijete. Čini se da ova nova studija pokazuje i zašto je to tako.

„Ljudi još uvijek misle da je pretilost uzrokovana nedostatkom volje, međutim, pokazali smo da postoji stvarna razlika u mozgu kada je riječ o osjetilu hranjivih tvari." rekla je prof. Serlie.

„Ljudi s pretilošću koje srećem u mojoj klinici često mi kažu: ‘Pojeo sam večeru. Znam da jesam. Ali ne osjećam se tako',“ dodao je Serlie. “I mislim da je to dio ovog neispravnog senzora hranjivih tvari. Ovo je možda razlog zašto se ljudi prejedaju unatoč činjenici da su unijeli dovoljno kalorija. I, što je još važnije, to bi moglo objasniti zašto je tako teško zadržati težinu."

Istraživanje prehrambenog ponašanja kod ljudi još je u povojima, stoga će buduća studija morati ispitati zašto se kod nekih ljudi javlja smanjeni osjećaj hranjivih tvari i koji biološki putovi dovode do toga. Slično tome, bit će potrebno više studija kako bi se ispitalo jesu li te promjene doista trajne ili se mogu poništiti.