SJEĆANJA: zašto se ne možemo prisjetiti događaja iz ranog djetinjstva
Novo istraživanje otkriva kako je dio mozga koji je odgovoran za obradu sjećanja, aktivan i kod beba starih tri mjeseca, bez obzira što tada još uvijek nije u potpunosti formiran
Hipokampus je ključan dio mozga kojemu treba otprilike nekoliko godina da u potpunosti sazrije. Upravo je dulje vrijeme sazrijevanja čest argument zašto ljudi ne pamte stvari iz razdoblja kad su bili bebe. Međutim, otkriće kako hipokampus može zabilježiti i “šifrirati” sjećanja kod beba kosi se sa svime što smo do sad znali o mozgu novorođenčeta.
Studija objavljena u časopisu Current Biology donosi novu teoriju prema kojoj je novorođenčad sposobna za tzv. “statističko učenje”, ali još uvijek ne može formirati epizodna sjećanja.
“Statističko učenje” odnosi se na sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i predviđanja obrazaca koji pomažu da funkcioniramo u vlastitom okruženju. Epizodna sjećanja predstavljaju mogućnost prisjećanja određenih specifičnih događaja u našem životu. Donedavno se pretpostavljalo kako se sposobnost “statističkog učenja” razvija tek nakon razvoja sposobnosti formiranja epizodnih sjećanja. Međutim, otkriće novoobjavljene studije opovrgava navedenu tezu.
Fascinantno je da se ljudi ne sjećaju gotovo ničega nakon rođenja i tijekom razdoblja ranog djetinjstva, a opet u tom razdoblju uče neophodne informacije za funkcioniranje u vlastitoj okolini – hodanje, jezik, razlikovanje hrane i predmeta, ostvarivanje društvenih veza.
Kako bi se razotkrio navedeni fenomen, znanstvenici su istraživali mozak 17 beba u dobi od tri mjeseca do dvije godine dok su odvojeno promatrale dvije serije fotografija. Jedna serija je predstavljala nasumične i nepovezane fotografije, dok se druga pojavljivala u strukturiranom redoslijedu s jasnim obrascem koji se može naučiti.
Rezultati pokazuju kako se aktivnost hipokampusa povećava nakon opažanja serije fotografija sa strukturiranim redsolijedom, neovisno o tome koliko je hipokampus bebe bio razvijen. Temeljem toga, znanstvenici su zaključili kako dob i veličina hipokampusa nisu povezani s kapacitetom mozga za statističkim učenjem.
Nadalje, otkriveno je kako se aktivnost uzrokovana promatranjem fotografija dominatno događala u prednjim dijelovima hipokampusa, koji se ne povezuju s formiranjem epizodnih sjećanja. Kako mozak raste tijekom prvih nekoliko godina života, stražnji dio hipokampusa, koji je povezan s razvojem epizodnih sjećanja, značajno se povećava.
Znanstvenici su u novoj studiji objasnili kako se “statističko učenje” odvija u hipokampusu zasebno i ne ovisi o formiranju epizodnih sjećanja. Stoga hipokampus može omogućiti “statističko učenje” kod novorođenčadi prije nego što se razvije sposobnost formiranja epizodnih sjećanja. Iako se ne možemo prisjetiti događaja iz ranog djetinjstva, ti isti događaji bili su nam neophodni za učenje kako funkcionirati u našoj okolini.
Izvor: www.iflscience.com