Muškarci i žene kao nebo i zemlja

Zdrav život / Mentalno zdravlje Ozren Podnar prof.

Žene i muškarci razlikuju se u brojnim aspektima građe, fiziologije i psihologije, pa su i njihove društvene uloge drukčije

Neki znanstvenici brane tezu da su žene i muškarci u biti identični, ali da ih različitima čine društvo, namećući im različite uloge. Ta teza nije baš istinita, jer su razlike među spolova uočljive od trenutka začeća i prisutne su u svim dijelovima organizma. Društvo i kultura samo potenciraju razlike, no one su urođene.

Razdvajanje muškaraca od žena počinje od kromosoma s oznakom Y. Jedan od gena tog kromosoma, Sry, pokreće lavinu promjena u organizmu. Naređuje primitivnom tkivu fetusa da se "pretvori u testise" i potom širi muževnost organizmom putem svoga glavnog proizvoda, a to je hormon testosteron. Taj hormon čini muževnijim cijelo tijelo, uključujući i mozak, jer oblikuje različite dijelove mozga drukčije kod muškaraca nego kod žena.

Zbog razlike u mozgovima, muškarci se bolje snalaze u vremenu i prostoru, dok žene brže uče govoriti, nauče više riječi, govore tečnije i bolje rješavaju verbalne zagonetke. U muškaraca je slabije razvijena lijeva polutka mozga, odgovorna za komunikaciju i baratanje riječima, ali im je moćnija desna, koja regulira orijentaciju, analizu i klasifikaciju podataka. Lijevo - desno, sjever - jug, gore - dolje, veće - manje pojmovi su s kojima muškarci spretnije rukuju od žena.

Gotovo svi pripadnici oba spola imaju ponešto od obje skupine vještina, ali se razlikuju po tome koja skupina vještina prevladava. Dok momci prostor i vrijeme doživljavaju kao koordinatne sustave u kojima je jasno gdje je koja strana svijeta i što se dogodilo prije, a što kasnije, žene se orijentiraju uz pomoć emocionalnog sjećanja, tako što pamte stvari koje su im ostavile snažan dojam.

Izraz "ženska intuicija" nije izmišljotina. Jača lijeva polutka mozga ženama donosi veću sposobnost opažanja i razumijevanja tuđih emocija. U žena su lijeva i desna polutka međusobno umreženije, pa žene bolje sagledavaju širu perspektivu i otkrivaju povezanost između različitih pojmova i područja. Veća društvenost žena očituje se od djetinjstva na izboru igračaka: one više vole ljudske lutke, dok se dečki radije zabavljaju mehaničkim igračkama, kao što su automobili, oružje ili kockice za slaganje.

Moderna znanost smatra da je slabija muška komunikativnost posljedica veće količine testosterona. Štoviše, istraživanje je pokazalo da djeca koja su u majčinoj utrobi bila jače izložena testosteronu nakon rođenja imaju manju sklonost očnom kontaktu s majkom. Uz to, djeca koja su kao fetusi bila okružena većom količinom testosterona sporije uče jezik te imaju slabiji rječnik u dobi od jedne i pol do dvije godine. Razine testosterona u utrobi za vrijeme trudnoće određene su postupkom amniocenteze.

MUŠKARCI BOLJE PODNOSE OPASNOST

Zaboravite na podvige Lare Croft, Čudesne žene i Žene mačke: u slučaju opasnosti, muškarci su ti koji se hvataju u koštac s nezgodnom situacijom, dok žene reagiraju manje svrsishodno. To nam govori i životno iskustvo, ali i istraživači sa Sveučilišne bolnice u Krakowu.

Prilikom istraživanja, ženama i muškarcima su prikazivane fotografije raznih prizora, od kojih su neki prikazivali opasne, a drugi neutralne situacije. Usput je ispitanicima naprednim tehnikama snimana moždana aktivnost. Pri promatranju neutralnih prizora, nije bilo razlike u moždanoj aktivnosti, no kod negativnih, u žena se aktivirala lijeva strana talamusa, zone mozga u kojoj se razmjenjuju osjetne informacije s centrima za bol i ugodu u moždanoj kori. Kod muškaraca se, pak, uključivala lijeva strana insule, koja regulira nevoljne biološke procese, kao što su disanje i puls - ono što je organizmu potrebno da reagira na opasnost. Još jednostavnije rečeno, kod žena prizori opasnosti bude emocije, a kod muškaraca aktiviraju mehanizam za borbu ili bijeg, ovisno o tome što je povoljnije u danoj situaciji. Zato žene bivaju jače preplavljene emocijama, uključujući paniku i užas, pa vrište ili se ukoče, dok se muškarci bacaju u akciju.

Žene osjetljivije na stres

Ženski organizam reagira na stres nešto slabije nego muški, što je dokazano proučavanjem tisuća parova dvojajčanih blizanaca. Žene doživljavaju depresiju pri nižoj razini stresa, što dovodi to toga da čine 65 posto depresivnih bolesnika. Veća zastupljenost depresije kod žena zabilježena je u cijelom svijetu, ali tiče se samo unipolarne depresije, dok od bipolarne (manične) podjednako obolijevaju muškarci i žene. Spolna razlika u ranjivosti na depresiju javlja se s 13 godina.

U žena tijelo pod stresom proizvodi više stresnih hormona i dulje nego u muškaraca. Za bujanje stresnih hormona u žena odgovoran je spolni hormon progesteron, koji onemogućuje stresnom mehanizmu da se isključi. Dok su žene sklonije depresiji, muškarci u većem broju postaju ovisni o drogama ili se počnu asocijalno ponašati.

Ženska brižnost i osjetljivost čine pripadnice ljepšeg spola pažljivijim vozačima, što je pokazalo istraživanje na sveučilištu u britanskom Bradfordu. Tamošnji su znanstvenici proveli niz testiranja na oba spola i utvrdili da žene imaju bolji pristup vožnji utoliko što su razumnije, odgovornije i polažu više na sigurnost. Muškarci su se iskazali u brzini i vratolomijama, no to nisu osobine koje volimo vidjeti na cesti.

Muškarcima njihov testosteron daje veću, često nerealnu vjeru da mogu bez posljedica voziti brzo i kršiti propise. Parkiranje? Da, tu su muškarci uspješniji jer se u toj situaciji traži orijentacija u prostoru i sposobnost manevriranja. 

Znanstvenici procjenjuju da je za veću žensku odgovornost pri vožnji zaslužan spolni hormon estrogen, za kojeg se smatra da povoljno utječe na neuralnu aktivnost u prednjem režnju mozga, namijenjenom usvajanju i poštivanju pravila.

Žene manje riskiraju

Niža sklonost riskiranju ogleda se i u ženskoj nesklonosti odlascima u krajnost kod novčanog poslovanja. Muški bankari i burzovni službenici mnogo su brži na okidaču u riskantnim financijskim potezima, dok žene u većoj mjeri igraju na sigurno. Za nedavnu financijsku krizu ponajviše su krivi muški bankari, mešetari i menadžeri ulagačkih fondova, a ženski udio u odgovornosti je zanemariv.

Muškarci i žene razlikuju se i u okolnostima pod kojima se javlja nevjera. Iako su seksualne motivacije brojne i raznolike, naše seksualne porive ponajviše oblikuju reproduktivne uloge. Zato su muškarci skloni jednokratnom seksu s većim brojem partnerica radi polaganja sjemena na što više strana, dok su žene izbirljivije, jer im je u interesu čekati genski najboljeg oca za svoju djecu i najpouzdanijeg hranitelja za obitelj. Zbog takvih motiva, žene rijetko prepoznaju da su nekom "osvajaču" samo plijen za jednu noć, pa se razočaraju kad otkriju da im se ljubavnik odjednom prestao javljati. Prema anketama iz 2008., velik postotak žena izražava žaljenje nakon otkrića da je njihova veza od početka bila zamišljena kao kratkotrajna. Muškarci, sasvim obrnuto, tvrde da su ponosni na svoje jednonoćne "podvige", ali se mnogi od njih iznenade doznaju li da je njihov "plijen" imao na umu ozbiljne planove, a ne samo kratkoročni provod. Dakako, moderni muškarac uopće ne mora imati na pameti oplodnju većeg broja žena (ili ijedne žene), ali je njegovo ponašanje i dalje pod utjecajem te težnje naslijeđene iz vremena kad je razmnožavanje, zbog visoke smrtnosti, bilo ključno za opstanak ljudskoga roda.

Datum objave članka: 1. 2. 2017.
izdvojeni proizvodi