Stoljeće uma - estrogen više od ženskog hormona

Učinci ženskog spolnog hormona estrogena na spolni razvoj i funkcioniranje, građu kostiju, kože ili metabolizam masti i bjelančevina liječnicima su dugo i dobro poznati. O njima se uči i u školi, a i brojni pacijenti koji uzimaju estrogen zbog hormonalnih poremećaja prije ili u pubertetu, u reproduktivnom razdoblju ili u menopauzi, o tim učincima mnogo znaju. No, da estrogen djeluje i na naš mozak, i kako na njega djeluje, poznato je samo manjem broju specijalista koji se bave tim područjem. Neuroznanstvena istraživanja kazuju nam da estrogen ima nekoliko važnih učinaka na mozak čovjeka: štiti neurone (stanice od kojih je mozak građen), smanjuje osjetljivost na bol, poboljšava pamćenje i raspoloženje te odgađa razvoj nekih teških psihičkih bolesti.

U stanicama mozga estrogen djeluje kao antioksidativna molekula sprječavajući odvijanje štetnih staničnih procesa. Djeluje i na jezgru stanica potičući stvaranje molekula koje hrane i štite iste te stanice (tzv. neurotrofički čimbenici). Djelovanjem na jezgru neurona povećava i gustoću osnovnih veza (sinapsi) u mozgu, te smanjuje aktivnost gena koji mogu dovesti do smrti stanice.

Estrogen može smanjiti osjetljivost na bol potičući stvaranje tvari sličnih opijatnim drogama. Te tvari, koje nazivamo endogenim opijatima, naš mozak proizvodi u malim količinama, upravo kako bi omogućio kontrolu osjetljivosti na bol.

Estrogen potiče i djelovanje acetil-kolina i glutamata, dviju od brojnih molekula koje neuroni koriste za međusobno "sporazumijevanje". To je, uz povećanje gustoće sinapsi u mozgu, način na koji estrogen može potaknuti procese pamćenja.

Na sličan način, djelujući na neurotransmitore, tj. molekule kojima se sporazumijevaju neuroni, estrogen može poboljšati i raspoloženje. Estrogen, naime, potiče stvaranje, sprječava razgradnju i djeluje na mjesta na kojima se na neurone veže neurotransmitor serotonin. I većina novijih lijekova koji se koriste u liječenju depresije djeluje na isti neurotransmitor.

U psihijatriji je već dugo poznato postojanje razlika između muškaraca i žena u učestalosti pojave, dobi kada se bolest javlja te tijeku i prognozi niza psihičkih poremećaja. Tako je, primjerice, prosječna dob početka shizofrenije kod muškaraca 15 do 25 godina, a kod žena 25 do 35 godina. Pretpostavlja se kako je jedan od razloga i zaštitni učinak estrogena koji bi kod žena odgađao početak bolesti. Tome u prilog govori i podatak o učestalijoj pojavi prve epizode bolesti u menopauzi - razdoblju kada prestaje zaštitni učinak estrogena. Zapaženo je da su čak i simptomi shizofrenije izraženiji u dijelu menstrualnog ciklusa u kojem spolne žlijezde izlučuju manje estrogena.

Depresivni poremećaji nakon puberteta dva su puta učestaliji kod žena. Taj nam se podatak može učiniti prilično neobičnim ako pretpostavljamo da estrogen poboljšava raspoloženje. No, depresivni simptomi izraženiji su upravo u dijelu menstruacijskog ciklusa u kojem se luči manje estrogena (primjerice, premenstrualni depresivni simptomi). Poboljšano raspoloženje primijećeno je i kod žena koje uzimaju nadomjesnu terapiju estrogenom u menopauzi.

Epidemiološka istraživanja upućuju na učinke estrogena u još jednoj teškoj i čestoj psihičkoj neurodegenerativnoj bolesti - Alzheimerovoj demenciji. Naime, kod žena koje su u menopauzi uzimale estrogen smanjena je učestalost i odgođen početak bolesti. To povezujemo sa zaštitnim (neuroprotektivnim) djelovanjem estrogena na neurone, čime se usporava njihovo propadanje koje bi dovelo do smetnji u pamćenju i drugih simptoma karakterističnih za Alzheimerovu demenciju.

Koliko s jedne strane ističemo povoljne učinke estrogena na mozak, toliko s druge ne smijemo zaboraviti karcinogeno djelovanje tog hormona, primjerice, povećanje rizika za pojavu raka dojke ili maternice. Stoga se odluka o uzimanju estrogena može donijeti tek nakon detaljna pregleda i savjetovanja s liječnikom. Samo liječnik može procijeniti potrebu za uzimanjem hormona, primjerice, u slučaju nedostatka hormona u spolnom razvoju ili reproduktivnom razdoblju žene. Hormonska nadomjesna terapija uzima se i u menopauzi, pri čemu je obično najvažnije djelovanje na građu kostiju (sprječavanje osteoporoze). U tom slučaju očekujemo i povoljan učinak na raspoloženje i pamćenje, pa je važno s liječnikom procijeniti rizik pojave depresije, shizofrenije ili Alzheimerove bolesti. Ako takav rizik postoji, uzimanje estrogena vjerojatno će povoljno djelovati. Ako je pak izražen samo rizik pojave zloćudnih bolesti, a rizik pojave osteoporoze ili navedenih psihičkih poremećaja malen, nema razloga za uzimanjem nadomjesne terapije.

Nadamo se kako će nam brojna neuroznanstvena istraživanja usmjerena na proučavanje mehanizma djelovanja estrogena, posebice na staničnoj razini, u budućnosti omogućiti odvajanje povoljnih i nepovoljnih učinaka, kao i stvaranje novih lijekova za liječenje tih poremećaja.