Inkontinencija pod kontrolom magneta

Urinarna inkontinencija ili nevoljno ispuštanje mokraće velik je javno zdravstveni problem koji posebno dolazi do izražaja u starijoj životnoj dobi. To potvrđuje i podatak da od nje pati oko 100 milijuna ljudi, a svaka žene između 30. i 59. godine imala je barem jedno iskustvo s nevoljnim bježanjem mokraće. S obzirom na to da se životna dob sve više produljuje, problem inkontinencije postaje sve veći.

U starijoj životnoj dobi dolazi do promjena u funkciji stanica, u kontroli centralnoga živčanog sustava, hormonalne neravnoteže i promjena imunološkog odgovora, što pridonosi porastu broja urinarne inkontinencije. I neke bolesti odgovorne su za inkontinenciju, kao što su demencija, multipla skleroza, moždanožilne bolesti, Parkinsonova bolest, šećerna bolest, ozljede kralježnice. Pri zbrinjavanju bolesnika s inkontinencijom potrebna je bliska suradnja nekoliko specijalnosti, jer taj problem može se uspješno svladati jedino suradnjom u dijagnostičkom i terapijskom postupku te u procesu rehabilitacije.

Klinički urinarnu inkontinenciju karakterizira nevoljno istjecanje mokraće koje za sobom povlači higijenske, ali i socijalne teškoće. Razlikujemo nekoliko tipova:

• urgentna inkontinencija - pojačana aktivnost i spontane kontrakcije mokraćnog mjehura;
• stres inkontinencija - slabost sfinktera (kružnog mišića) mokraćne cijevi i fizičke aktivnosti dovodi do nevoljnog ispuštanja mokraće;
• refleksna inkontinencija - rijetka forma kod koje uz jače izražene kontrakcije mokraćnog mjehura postoji i neurološka bolest;
• preljevna inkontinencija - javlja se kod problema pražnjenja mokraćnog mjehura, a najčešće je uzrokovana hiperplazijom prostate.

Zbrinjavanje inkontinencije možemo raščlaniti na nekoliko područja. Najprije treba dijagnosticirati osnovnu ili akutnu bolest koja dovodi do inkontinencije. Uz razne dijagnostičke metode za određivanje uzroka služimo se i urodinamskim ispitivanjem. Bolesniku s inkontinencijom, naime, treba pravilno pristupiti jer moramo uzeti u obzir da količina mokraće koja istječe bez voljne kontrole ovisi o subjektivnoj procjeni i nema osobitu vrijednost pri procjeni stupnja inkontinencije. Upravo zato urodinamska ispitivanja imaju zadatak da, uz čimbenike inkontinencije, utvrde i one otežana mokrenja.

Treba napomenuti da su urodinamska ispitivanja od kliničkog značaja samo u kombinaciji s drugim pretragama, kao što su fizikalni i neurološki pregled, endoskopija i radiološka ispitivanja. Procjena urodinamike važna je ne samo za dijagnostiku nego i za prognozu inkontinencije jer uspješnost liječenja, odnosno postizanje kontinencije, nije samo spoznaja da je pacijent suh nego upućuje i na buduću kvalitetu života.

Kod određenog broja bolesnika inkontinencija ostaje i nakon liječenja osnovne bolesti. U prvoj fazi mnogi bolesnici dobiju trajni uretralni kateter, koji bi zbog mogućnosi razvoja mnogih komplikacija trebao ostati što kraće. Bolesnicima kod kojih ne dolazi do zadržavanja mokraće kateter nije potreban. Oni trebaju upotrebljavati upijajuće uloške i pelene. Tako mogu bolje nastaviti zbrinjavanje i buduću terapiju inkontinencije.

Trening mjehura i vježbe za mišiće zdjelice od velike su važnosti i prvi su u procesu rehabilitacije. Postoje različiti lijekovi koji se koriste u zbrinjavanju inkontinencije (npr. antikolinergici kod hiperaktivnog mjehura uveliko rješavaju probleme tog tipa inkontinencije).

U sklopu svoje ideologije Poliklinika Simbex uvela je metodu liječenja ne samo inkontinencije nego i kronične zdjelične boli, impotencije i neuromuskularnih oboljenja, izvantjelesnu magnetsku inervaciju (ExMI) pomoću uređaja NeoControl System (prvi u Hrvatskoj). Vrlo se uspješno primjenjuje u SAD-u i velikim europskim središtima, a sada je dostupna i građanima Zagreba i Hrvatske. Terapija je bezbolna, tj. riječ je o neinvazivnoj magnetskoj stimulaciji mišića zdjelice, osobito mišića mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi, radi jačanja slabih mišića i obnavljanja neuromuskularne kontrole. ExMI terapija popravlja stupanj postojeće inkontinencije i prevenira pojavu inkontinencije.

Iako je primarna svrha ExMI-a rješavanje inkontinencije, upotrebljava se i za rješavanje kroničnog prostatitisa, zdjelične boli, erektilne disfunkcije - impotencije, seksualnog poremećaja kod žena, periferne neuropatije i ostalih mišićnih i neuroloških poremećaja. U rješavanju inkontinencije primjenjuje se kod žena koje pate od stresa, urgentne i miješane inkontinencije.
 

IZVANTJELESNA MAGNETSKA INERVACIJA (ExMI) - neinvazivna, bezbolna, uspješna i ambulantna metoda liječenja.

Uporaba ExMI aparata jednostavna je terapija inkontinencije koja u najmanjoj mogućoj mjeri opterećuje bolesnika, ugodna je i bezbolna. Bolesnik sjedi potpuno odjeven na specijalnom stolcu u kojoj se nalaze elektromagneti. Elektromagnetsko polje djelovanja je veličine ananasa. Kada se bolesnik nalazi iznad magnetskog polja djelovanja, stimuliraju se mišići i živci zdjelice. Intenzitet elektromagnetskog djelovanja određuje se individualno i ovisi o pojedinačnoj osjetljivosti. Terapija se sastoji od 12 do 16 polusatnih tretmana, dva puta tjedno.

O ExMI terapiji provedene su brojne studije, a rezultati su dokazali njezino uspješno djelovanje na urinarnu inkontinenciju. Bolesnici su dobro podnosili terapiju i nisu zbog nje imali izražene popratne teškoće. Najbolje rezultate pokazali su tretmani urinarne inkontinencije, kronične zdjelične boli i poremećaja potencije. Pokazalo se da se smanjuju učestalost nevoljnog bježanja mokraće, uporaba uložaka ili pelena i količina mokraće u pomagalima, zbog čega se znatno povećava i kvaliteta života.