Đumbir - začin, lijek i rado viđen prijatelj

Nestašan trag aromatične ljutine đumbira u voćnoj salati ili zimskoj juhi kao nemirni egzotični duh povući će vas za nos i odvesti za sobom tragom Puta svile, daleko, daleko kroz pustinje Arabije i klisure Irana gdje su se davno prije interneta miješale kulture. Konji, deve i ljudi nosili su to zlato u korijenu za aristokraciju Grčke i Rima, a helenistički očevi zapadne medicine o njemu su tkali samo hvalospjeve. Svijet je oduvijek volio egzotične začine, sjetimo se samo cimeta i njegove legende o Feniksu.

A sve je počelo tako intimno, kada su skromni seljaci Kine ili Indije ili oboje odlučili zasaditi rijetku biljku da im oplemeni obrok i liječi kad je potrebno. Poseban je đumbir, unikatna je njegova kemija i njegova snaga prilagodbe i prkosnost kojom uvijek grabi korak naprijed, usprkos paleti modernih mogućnosti. Ljuta bočica suhog začina, mirisnost svježeg korijena i suptilnost eteričnog ulja griju i više od želuca.

Danas je sve dostupno jednim klikom, mnoge se brige rješavaju s malo truda, naći čovjeka u gužvi nije teško i nikada nismo sami, ali malo topline duše postaje rijetkost. Davno smo se razdvojili, mi i biljke, da bismo ipak nakon milijardu godina našli dio svoje unutarnje topline u tom žutom korijenu.

Samo ime đumbira je drevno i vuče korijen još od Dravida (prastanovnici Indije i dijela Pakistana) - riječ "korijen" prenesena u sanskrt znači "rogato tijelo", a u europske jezike ušla je preko grčke riječi zingiber te se transformirala kroz starofrancuski gingibre. Gotovo je nemoguće znati gdje je točno rastao jer je kultiviran tisućama godina i samoniklom đumbiru gubi se svaki trag. Genetski najraznolikije populacije uzgajaju se u Indiji, no prava postojbina đumbira ostat će tajna.

Svježina, ljutina i ljekovitost njegova korijena osvojili su srca i želuce ljudi davno prije pisane povijesti. Uzgajao se po cijelog južnoj i istočnoj Aziji ostavivši upečatljiv trag u fitoterapiji Indije i Kine. Jedan je od osnovnih začina prastare trgovačke rute između istoka i zapada, pa je bio omiljen začin i Grka i Rimljana. Već tada su poznati medicinski autoriteti pisali o njegovu ljekovitom djelovanju na probavni sustav. Do današnjega dana ta primjena nije se znatnije promijenila, samo je dobila na preciznosti. Ðumbir je nekako preživio pad starog Rima i Putem začina i svile uvijek bio dostupan pa su ga poznavali i obrazovani staleži srednjega vijeka. Odavno je imao i reputaciju afrodizijaka, a to je tema čija popularnost nikada ne splašnjava. Bio je dio tajnih ljubavnih napitaka dekadentne aristokracije, a u magijskim obredima korišten je za davanje snage i privlačenje uspjeha, moći i novca. Modernizacijom vodećih europskih država i kolonizacijom đumbir je polako postao dostupan za šire mase ljudi.

Vrlo karakteristični đumbirovi spojevi nazivaju se gingeroli ili đinđeroli, među kojima je biološki najzanimljiviji 6-gingerol, zbog čega se ekstrakti standardiziraju na gingerole. Sami gingeroli su umjereno ljuti, ali relativno nestabilni spojevi koji sušenjem biljke prelaze u šogaole. Zbog toga, šogaola ima više u suhoj, a manje u svježoj biljci, dok za gingerole vrijedi obratno. Šogaoli su ljućeg okusa od gingerola i zato je prah suhog đumbira tipično ljući začin od svježeg đumbira. Kuhanjem svježeg đumbira, iz gingerola nastaje zingeron, manje ljut spoj koji je aromatičniji, zbog čega su juha ili čaj od svježeg đumbira blaže ljuti. Otud i popularnost đumbira kao začina jer se od iste biljke različitim načinima pripreme mogu dobiti raznoliki okusi hrane.

Dodatnu aromu, kako svježem tako i suhom đumbiru, daje i eterično ulje koje sadrži varijabilne udjele karakterističnih spojeva - spojeve od 15 ugljikovih atoma (zingiberene, kurkumene) i spojeve od 10 ugljikovih atoma, geranial i neral. Ovi posljednji daju karakterističan blago limunast okus. Eterično ulje razlikuje se ovisno o kemotipu, odnosno sorti te načinu destilacije. Najboljim uljem smatram ono od svježeg đumbira s Madagaskara, koje ima daleko snažnije limunaste note korijena svježeg đumbira. Mnoga ulja iz Indije i Šri Lanke imaju dublju notu mirisa koja više podsjeća na suhi đumbir.

Svježi ili suhi đumbir je biljka dispepsije, odnosno loše probave, koja djeluje na drukčiji način od klasičnih gorkih droga, poput srčanika ili kičice koji pojačavaju rad želuca na sekretornoj razini, odnosno lučenje probavnih enzima. Ðumbir ublažava mučninu u slučaju loše probave, a zanimljivo je i da postoji studija koja potvrđuje njegovo povoljno djelovanje na umanjenje vrtoglavice izazvane pojačanim unosom kalorija (hrane). Ðumbir ubrzava i pražnjenje želuca nakon obroka, smanjujući tako subjektivan osjećaj pritiska.

No, đumbir je prije svega poznat kao biljka koja ublažava mučninu, pogotovo tijekom vožnje u automobilu ili na brodu. To je jedna od najpraktičnijih primjena ekstrakta đumbira i u odrasloj dobi najbolje ga je uzimati u kapsuliranom obliku kako bi se izbjegao ljut okus. Studije upućuju na to da je đumbir djelotvorniji u slučaju mučnine izazvane vožnjom nego, na primjer, kod mučnine nakon operativnog zahvata. Kod bolesti vožnje uspoređivan je s mnogim standardnim lijekovima protiv mučnine, a čemu ćemo dati prioritet, ovisi o osobnim preferencijama. Ðumbir je djelotvoran i kod trudničkih mučnina. Za jednu ljekovitu biljku, mehanizam djelovanja đumbira kod mučnine je neobično dobro definiran. Već spomenuti 6-gingerol ključan je za djelovanje na neurokinin-1, serotoninske i dopaminske receptore. Ti nazivi prosječnom čitatelju možda ne znače mnogo, no svakako treba naglasiti kako takvo djelovanje ostvaruju i mlađi, sintetski lijekovi koji se koriste kod mučnine. Njegova doza kod mučnine i bolesti vožnje prilično je precizna: 1-2 grama suhe biljke ili ekstrakta ekvivalentnog toj količini. Kod bolesti vožnje najbolje ga je uzeti oko pola sata prije vožnje, a ako je riječ o duljem putovanju, nakon nekoliko sati doza se može ponoviti.

Đumbir je odavno imao i reputaciju afrodizijaka. Bio je dio tajnih ljubavnih napitaka dekadentne aristokracije, a u magijskim obredima korišten je za davanje snage i privlačenje uspjeha, moći i novca

Ðumbir je vrlo sigurna biljka koja rijetko izaziva nuspojave (na primjer, iritaciju probavnog sustava ili žgaravicu).

Ðumbir se koristi i kao adjuvantna terapija kod osteoartritisa, a najkorisniji aspekt je moguće smanjeno uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova kako bi se smanjio njihov negativan utjecaj na želudac. Studije su uglavnom uspoređivale djelotvornost ekstrakata đumbira u odnosu na nesteroidne protuupalne lijekove poput diklofenaka. U svemu tome veoma je važno pravilno doziranje, koje bi trebalo biti između 340 i 750 mg ekstrakta dnevno. No, kako postoje vrlo različiti ekstrakti đumbira, uvijek je poželjno prije primjene savjetovati se sa stručnom osobom.

Eterično ulje đumbira ima mnoge primjene. Prva razina je kozmetička, gdje se koristi za obnovu kože i kod celulita. Koristi se i u masažama, pogotovo za smanjenje boli (zglobovi, kralježnica). Primjenom putem inhalacije, eterično ulje đumbira također može ublažiti mučninu. Mehanizam nam je nejasan premda postoje manje kliničke studije. U jednoj od najzanimljivijih recentnih studija, koju je objavila skupina japanskih liječnika, eterično ulje đumbira uneseno putem inhalacije povećava funkciju žlijezda slinovnica kad je ona smanjena zbog liječenja tumora štitnjače radioaktivnim jodom.