Degeneracija žute pjege - vlažna i suha forma

Kako je životni vijek ljudi sve dulji, tako se medicina upoznaje i suočava s novim bolestima. Jedna od njih je i makularna degeneracija (Age Related Macular Degeneration, AMD). Ta očna bolest vrlo je važna u oftalmologiji jer je jedna od najčešćih uzroka nepovratna slabljenja vida kod ljudi u zemljama razvijenog svijeta. Prema podacima iz literature, najmanje 10 posto stanovnika starijih od 65 godina ima teškoće s vidom, a kojima je uzrok AMD. Kod osoba starijih od 80 godina taj je broj znatno veći.

Točan uzrok bolesti nije poznat. No, bitnu ulogu u nastanku bolesti ima dob. Sve je više istraživanja koja govore i o genskoj komponenti bolesti, a ono što je istraživanjima potvrđeno jest da su pušenje i hipertenzija jedni od bitnih uzroka u nastanku makularne degeneracije.

Do prije šest godina nije postojao način da se pacijentima pomogne, nego su liječnici bili osuđeni na milost sudbine. Uz današnja tehnička pomagala tu je bolest relativno jednostavno dijagnosticirati, a postoje i određeni tretmani u liječenju. Klinika Svjetlost, prva ustanova koja se još prije pet godina počela baviti liječenjem te bolesti, posjeduje veliko iskustvo u ranom dijagnosticiranju i liječenju.

Makula (lat. macula lutea) ili žuta pjega je mjesto najjasnijeg ljudskog vida. Uz njezinu pomoć možemo jasno raspoznavati detalje u prostoru, voziti automobil, čitati... Dio je pozadine oka, odnosno živčane ovojnice (retina) oka koja prima svjetlosne signale i pretvara ih u električne impulse, koji se dalje prenose u mozak. Građena je od dva sloja - fotoreceptora i pigmentnog sloja. Fotoreceptori su stanice koje primaju svjetlo iz okoline, a pigmentni sloj je svojevrsna zaštita fotoreceptora. U makularnoj degeneraciji dolazi do bolesti zaštitnog sloja.

Razlikujemo dva oblika makularne degeneracije -  suhi i vlažni oblik. Iz suhog nastaje vlažni oblik bolesti, koji se može javiti u bilo kojem trenutku. Prvi znak pojave suhe makularne degeneracije jesu druze. Taj naziv upotrebljavaju liječnici, a označava materijal koji se nakuplja ispod makule. Upravo druze uzrokuju oštećenja makule, zbog čega nastaju simptomi o kojima će kasnije biti više riječi. Uz to, makula se stanjuje i oštećuje se pigmentni sloj, koji služi kao zaštita stanicama koje primaju svjetlo. Ako se makula potpuno stanji, govorimo o geografskom stanjenju (medicinski se takvo stanje naziva geografska atrofija makule).

Postoji i druga opcija, koja se javlja kad dođe do stvaranja novih krvnih žila ispod makule, uzrok čemu je loša cirkulacija u makuli. Što pridonosi lošoj cirkulaciji u cijelom tijelu, pa i u oku, odnosno makuli, poznato je - dob, pušenje i hipertenzija. Zbog tih razloga krvne žile su vrlo krhke i slabe, pa iz njih počinju curiti tekućina i krv. Upravo zato se takav oblik degeneracije naziva vlažnim. Ovaj oblik bolesti završava na način da se na mjestu makule stvori ožiljak, koji ostaje trajno i uzrok je vrlo slabom vidu.

Bez obzira na to o kojem je obliku makularne degeneracije riječ, izaziva nepopravljivo i nepovratno oštećenje vida. Kod suhe forme, gdje je makula stanjena, vid pada postupno i obično sporo. U najvećem broju slučajeva promjene zahvaćaju oba oka, ali ne podjednako, zbog čega je jedno uvijek više zahvaćeno i više slabovidno.

Kod vlažnog oblika makularne degeneracije pad vida je brži, a i pacijenti navode kako im se u kratkom razdoblju vid znatno pogoršao. Kako je makula centar vida, pacijenti se žale da vide mutnu mrlju te da su im ravne linije krive, a i sama slika krivudava. Mogući problem je i da boja nije više jasna i čista kao što je bila. Iako se od makularne degeneracije ne može oslijepiti, kvaliteta vida je tako loša da pacijenti ne mogu funkcionirati bez pomoći druge osobe.

Prije pet i pol godina nastala je revolucija u liječenju makularne degeneracije vezane uz dob, ali zasad samo vlažnog oblika bolesti, koji izaziva puno teža oštećenja i time slabiji vid. Naime, u Americi se počeo primjenjivati lijek, sasvim slučajno otkriven, koji sprječava rast i stvaranje krvnih žilica ispod makule i na taj način indirektno sprječava curenje tekućine i krvi, koji uzrokuju da ljudi vide loše.

Danas na tržištu postoje dva lijeka, generičkog naziva ranibizumab i bevacizumab, koji sprječavaju daljnje propadanje vida. Gotovo kod svih pacijenata postiže se zaustavljanje slabljenja vida, a kod 30 do 40 posto pacijenata i poboljšanje. Ako se bolest dijagnosticira na vrijeme, taj postotak i raste.

Lijek se daje direktno u oko, jer je takav način primjene najbolji i najučinkovitiji. Iako zvuči vrlo neugodno primiti lijek u oko, primjena je potpuno bezbolna, jer se prethodno pacijentu dade lokalna anestezija u obliku kapljica. Zahvat se izvodi ambulantno, tako da pacijent odmah nakon primljene injekcije ide kući.

Početna doza su tri injekcije, koje se daju svaka u razmaku od mjesec i pol dana. Ako se nakon početne tri injekcije stanje ne popravi, mora ih se dati još. Nemoguće je reći koliko točno injekcija osoba mora primiti, zbog čega je pristup svakom pacijentu individualan. A bitno je napomenuti da je važno i vrijeme kad se pacijent javi, jer ako se to dogodi pravodobno, tada i injekcije imaju puno više uspjeha. Ako je bolest dugotrajna, postoji vjerojatnost da ni injekcije neće moći zaustaviti propadanje vida.

Nakon davanja injekcija pacijenti dobivaju antibiotske kapi kako bi se spriječila infekcije oka, kao moguća komplikacija, koja iznosi manje od jedne infekcije na 1000 pacijenata.

Iako postoji određeni minimalni rizik, davanje injekcija je nužno, jer je jedina alternativa nepovratnom slabljenju vida. Iskustva klinike Svjetlost u primjeni te terapije su više nego pozitivna, što mogu posvjedočiti i brojni pacijenti kojima je spriječeno daljnje propadanje vida. Svakom pacijentu pristupa se individualno, a prije davanja injekcija svakako objasni njihovo djelovanje, očekivanja i moguće komplikacije.

Za suhu formu lijek, nažalost, još nije pronađen. Ipak, tzv. AREDS studija pokazala je da određeni vitaminski kokteli mogu smanjiti napredovanje bolesti čak 25 posto. Prema spomenutoj studiji bitni sastojci su lutein, vitamini E i C, beta-karoten i cinkov oksid u točno određenom omjeru. Oftalmolozi osobama sa suhom makularnom degeneracijom obvezno propisuju takve vitaminske koktele, u obliku kapsula.

Suvremenu medicinu očekuju nove spoznaje o patološkim procesima koji dovode do te bolesti, ali i nove metode liječenja. Iako sadašnji pristup nije savršen, može bitno usporiti tijek bolesti i održati kvalitetu vida na razini da osoba može sama funkcionirati. Stoga je nužno da pacijenti steknu što više spoznaja o navedenoj bolesti te da se, ako posumnjaju u nju, neodgodivo jave oftalmologu.