Enteralna prehrana - osobitosti i prednosti

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti prof. dr. sc.   Željko Krznarić dr. med., spec. internist - gastroenterolog  /  doc. dr. sc.   Darija Vranešić Bender nutricionistica

Enteralna prehrana u kući indicirana je u svih bolesnika koji ne mogu unositi hranu na usta zbog različitih bolesti ili stanja

Što obuhvaća klinička prehrana

Dostatan unos hrane i vode treba osigurati energetske potrebe i sve esencijalne nutrijente nužne za normalan metabolizam. U stanju bolesti nutritivne potrebe organizma često su promijenjene, a potrebe određenih organa i organskih sustava moraju se optimalno zadovoljiti. Iako nutritivna potpora može biti standardizirana u segmentu liječenja određenih bolesti, važno je shvatiti da je svaki bolesnik individua koja zahtijeva brižan pristup procjeni stanja uhranjenosti, ali i odabiru pojedinih pripravaka.

Klinička prehrana važan je segment liječenja bolesnika, češće kao potporna terapija, ali povremeno i kao osnovni način liječenja. Klinička prehrana obuhvaća sve oblike prehrane bolesnika tj. uobičajenu prehranu na usta, prehrambene modifikacije i pripravke te enteralnu i parenteralnu prehranu, a u užem smislu obuhvaća samo enteralnu i parenteralnu prehranu. Enteralna prehrana predmnijeva unos hrane i/ili komercijalnih nutritivnih otopina i pripravaka, u prvom redu sondom u želudac ili početne dijelove tankog crijeva. Moguć je i unos na usta kao nadopuna svakodnevnoj prehrani ili kao osnovna prehrana u bolesnika koji nisu u mogućnosti konzumirati normalnu hranu. Ideja vodilja i cilj njenog razvoja je osigurati bolju kvalitetu života svim bolesnicima kojima je potrebna kvalitetna, dopunska prehrana. Parenteralna prehrana je oblik kojim se organizmu krvožilnim putem nadoknađuju voda, energetski supstrati (glukoza i lipidi), kao i sve druge hranjive tvari (oko 50 nutritivnih sastojaka). Odluku o vrsti kliničke prehrane moguće je donijeti tek nakon što se provede procjena stanja uhranjenosti i ocijeni stanje probavnog sustava - tankog i debelog crijeva (vidi tablicu).

Brojne bolesti različitih organskih sustava mogu dovesti do nastanka malnutricije - stanja neodgovarajuće uhranjenosti ili pothranjenosti. Zato se prehrambeni status pokazao važnim čimbenikom koji utječe na ishod i oporavak od bolesti. Pothranjeni bolesnici podložniji su infekcijama, oporavak nakon terapije dulje traje pa u bolnici provode više vremena. Unatoč tim saznanjima, i u današnje doba problem malnutricije u općoj populaciji, ali i bolnicama ostaje neprepoznat u značajnim razmjerima. Međutim, procjena prehrambenog statusa uglavnom se ne provodi kao dio rutinske kliničke prakse.

Prednost enteralne prehrane

Prioritetni cilj kliničke prehrane danas je održanje cjelovitosti sluznice tankog i debelog crijeva, s naglaskom na hranjenje bolesnika normalnom hranom uz modifikacije ili enteralnim pripravcima kada je god to moguće tj. kada ne postoje apsolutne kontraindikacije. Naime, i male količine hrane u crijevnom lumenu mogu spriječiti stanjivanje crijevne stjenke i atrofiju crijevnih resica te tako utjecati na smanjenje prijelaza bakterija iz crijeva u sistemni krvotok. Prijelaz bakterija kroz crijevnu stjenku (bakterijska translokacija) može uzrokovati brojne upalne komplikacije, a nerijetko i smrtni ishod.

Enteralna prehrana ima brojne prednosti u odnosu na parenteralnu prehranu:

  • potrebe organizma za hranjivim tvarima koje se unose enteralnim pripravcima u crijevo dobro su poznate, za razliku od parenteralne prehrane i unosa nutritivnih tvari direktno u krvožilje;
  • pripravcima za enteralnu prehranu omogućava se unos nekih hranidbenih pripravaka kao što su probiotici, prebiotici i prehrambena vlakna kojih ili nema ili ne može biti u parenteralnim otopinama;
  • broj i učestalost ozbiljnih komplikacija, posebno upalnih, znatno je manji u bolesnika na enteralnoj prehrani;
  • enteralna prehrana znatno je jeftinija od parenteralne.

Vrste enteralnih pripravaka

Spektar pripravaka za enteralnu primjenu širok je i dostupan za svakodnevnu primjenu, ne samo u bolničkim institucijama već i u ordinacijama liječnika opće medicine. Komercijalni, i u nas dostupni pripravci imaju brojne prednosti nad pripravcima koji se pripremaju u bolničkim kuhinjama ili kod kuće. Enteralna hrana dijeli se na monomerne (elementarne), oligomerne te polimerne pripravke. Osnovna razlika je u veličini, odnosno količini i vrsti prisutnih molekula. Sukladno tome, pripravci koji sadrže veći broj molekula, koje su ujedno i kraće, imaju veću osmolarnost pa stoga mogu prouzročiti nuspojave poput proljeva.

U današnje doba su uz standardne pripravke razvijeni i specijalni pripravci koji predstavljaju poseban izazov u kliničkoj prehrani i gotovo imaju snagu lijeka. Ekoimunonutricija podrazumijeva novi pristup u enteralnoj prehrani koja nema za cilj samo nadoknadu deficita u organizmu, već i opskrbu organizma supstratima koji pojačavaju imunološki odgovor i otpornost organizma. Nutrijenti i tvari koji se smatraju korisnima u svrhu pojačavanja imunološkog odgovora su aminokiseline glutamin i arginin, omega-3 nezasićene masne kiseline, probiotici, prebiotici, nukleotidi te vitamini i antioksidansi. Ovi proizvodi su u nizu ranih kliničkih, kontroliranih, dvostruko slijepih ispitivanja pokazali brojne prednosti nad proizvodima klasičnog spektra, primarno s gledišta smanjenja broja infekcija, boljeg održavanja ravnoteže dušika, skraćenja boravka na asistiranoj ventilaciji respiratorom te skraćenja bolničkog liječenja.

Kućna primjena

U situacijama kada zbog različitih razloga bolesnik ne može zadovoljiti svoje potrebe klasičnim načinom hranjenja, potrebno je razmisliti o uvođenju dopunske nutritivne potpore u domu bolesnika. Enteralna prehrana u kući indicirana je u svih bolesnika koji ne mogu unositi hranu na usta zbog različitih bolesti ili stanja.

Ovaj oblik nutritivne podrške koristi se uglavnom kod neuroloških bolesnika (npr. stanje nakon moždanog udara), u bolesnika sa zloćudnim bolestima (osobito jednjaka, ali i drugih dijelova probavnog sustava), dobroćudnim suženjem jednjaka, u nekim slučajevima tzv. sindroma kratkog crijeva nakon velikih operacija na crijevu, kod upalnih bolesti crijeva (osobito u Crohnovoj bolesti) te u sklučaju anoreksije i drugih bolesti koje ne osiguravaju dovoljan unos hranidbenih tvari. Prednost enteralne prehrane u kućnim uvjetima je jednostavnost koja ne zahtijeva veliku tehničku podršku i ne izaziva česte ili ozbiljne komplikacije.

Datum objave članka: 1. 12. 2002.