Koža ne voli iritanse, ali ni alergene

Bolesti i stanja / Kožne bolesti prof. dr. sc.   Višnja Milavec-Puretić dr. med., spec. dermatovenerolog

Uzročna komponenta iritativnog dermatitisa je jak iritans, dok je to kod kontaktnog alergen na koji koža pretjerano reagira

Kontaktni alergijski i iritativni (nealergijski) dermatitis sve su češći oblici oboljenja kože. Prema načinu nastanka i kliničkoj slici, međusobno su različiti, a oba se mogu javljati u akutnom i kroničnom obliku.

Kontaktni alergijski dermatitis

Riječ je o upalnoj alergijskoj bolesti kože, odnosno o pravoj alergijskoj reakciji. Najčešći alergeni su tvari male molekularne težine (hapteni, kontaktni alergeni), na primjer nikal, krom, kobalt, živini spojevi, formaldehid, deterdženti, plastične mase, kozmetička sredstva, lijekovi (kontakt u radu s lijekovima), guma, neki prehrambeni proizvodi (kontakt - celer, peršin, paprika, riba i sl.) te prašina drveta, brašno i dlake životinja. Može se javiti u aktunom ili kroničnom obliku.

Akutni kontaktni alergijski dermatitis odnosi se na pet do 15 posto svih dermatoza, a očituje promjenama na koži unutar 24 do 48 sati nakon ponovnog senzibiliziranja kože alergenom. S obzirom na to da je riječ o kontaktu, javlja se na izloženim dijelovima tijela kao što su lice, vrat, šake, stopala i podlaktice. Koža je crvena i upalno promijenjena, uz pojavu crvenila (eritema), minimalne otekline (edema), mjehurića (vezikula), povremeno i velikih mjehura (bula). Često je prisutan i svrbež.

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, smještaja promjena na tijelu i tijeka bolesti, kao i na temelju činjenice da kod profesionalnih dermatoza u slučaju izostanka s radnog mjesta slijedi poboljšanja kožnih promjena. Za potvrdu dijagnoze važan je pozitivan nalaz epikutanog ili patch testa koji se izvodi na koži leđa (podlopatična regija). Nalaz se očitava nakon 24, 48 i 72 sata, a za pojedine alergene očitavanje se provodi tek nakon 96 sati, pa i do tjedan dana kasnije. Postoji standardni epikutani test u kojem su, prema svjetskim podacima, uključeni najčešći alergeni standardizirane koncentracije (ICDRG), koji se prema potrebi mogu upotpuniti alergenima s radnoga mjesta, ako se ne nalaze u standardnoj seriji i kad to predstavlja ciljani test.

U terapijskom smislu od izuzetne važnosti je strogo izbjegavati kontakt s alergenima na koje je test bio pozitivan, što se posebno odnosi na profesionalne dermatoze, pa je potrebno koristiti zaštitu, u vidu rukavica, maske, cipela i odjeće.

Liječenje akutnoga kontaktnog alergijskog dermatitisa sastoji se od primjene lokalnih kortikosteroda kratko vrijeme. Uz to, preporučuje se pranje kože zamjenama za sapun (sindeti) ili dermokozmetičkim preparatima namijenjenima čišćenju osjetljive, netolerantne i alergijama sklone kože, kao i neutralna njega dermokozmetičkim preparatima za osjetljivu, netolerantnu i alergijama sklonu kožu, kako bi se što prije oporavio površinski sloj kože. Primjenom odgovarajućih preparata bolest se smiruje za nekoliko tjedana, ali i odmah javlja nakon ponovnog izlaganja alergenu.

Kronični kontaktni alergijski dermatitis ima sličnu klinički sliku onoj kod akutne forme, uz izraženije ljuštenje kože i pojavu ragada.

Iritativni (nealergijski) dermatitis

Ova vrsta dermatitisa (Dermatitis toxica, ab externis, irritativa) nastaje kao burna reakcija odmah nakon kraćeg kontakta s izrazito jakim vanjskim uzročnikom - iritansom. U podlozi je upalni proces, ali bez alergijskog ili nekoga drugoga imunološkog zbivanja. Najčešći uzrok nastanka su kemikalije na bazi kiselina i lužina, otapala, razrjeđivači te jaka izloženost rendgenskim, ultraljubičastim ili laserskim zrakama.

Akutni iritativni (nealergijski) dermatitis javlja se na područjima koja su direktno izložena utjecaju iritansa, najčešće na šakama i prstima ruku. Na tim mjestima koža je suha, crvena i lagano otečena, a kako se postupno ljušti i puca, nastaju raspukline kože (ragade). Prisutan je osjećaj pečenja i stezanja, dok svrbež nije jače izražen.

Dijagnoza se postavlja na osnovi podataka o kontaktu s jakim iritansom. S obzirom na to da nema alergijsku komponentu, epikutani ili patch testovi su negativni.

U liječenju se koriste lokalni kortikosterodi. Uz to, preporučuje se pranje kože zamjenama za sapun (sindeti) ili dermokozmetičkim preparatima namijenjenima čišćenju osjetljive, netolerantne i alergijama sklone kože, kao i neutralna njega dermokozmetičkim preparatima za osjetljivu, netolerantnu i alergijama sklonu kožu, kako bi se što prije oporavio površinski sloj kože. Kod sumnje na bakterijsku superinfekciju, u početku se može dati kombinacija kortikosteroida s antibiotikom, odnosno kombinacija s antimikotikom, ako je riječ o gljivičnoj superinfekciji.

Važno je upčiti da kontaktni alergijski i iritativni nealergijski dermatitis zahtijevaju prije svega odstranjenje uzroka i pravodobno liječenje,već prema fazi bolesi i ne zanemariti oravuknz higijenu i njegu kože

Kronični iritativni (nealergijski) dermatitis nastaje nakon dugotrajna i kumulirajućeg djelovanja iritirajućih tvari na kožu, zbog čega nastaje kronično oštećenje kože zbog nestajanja lipidnoga zaštitnog sloja, promjene pH kože i gubitka normalne bakterijske flore. Promjene na koži sporo se razvijaju, osobito ako se ne koriste zaštitna sredstva na radnome mjestu (npr. rukavice i zaštitna krema).

Koža je suha, zadebljala, ljušti se i puca te nastaju bolne raspukline (ragade). Nema znakova upalnog procesa, osim ako ne dođe do sekundarne infekcije. Najčešće se javljaju na šakama i prstima ruku.
U dijagnostičkom smislu, epikutani ili patch testovi su negativni.

U terapiji se u početku koriste lokalni kortikosteroidi u kombinaciji s keratolitikom, kako bi se izljuštila suha koža. Nakon što se promjene smire, nastavlja se s higijenom i njegom kože, što je od iznimne važnosti upravo zato što je u podlozi problema gubitak prirodnih zaštitnih čimbenika s kože. Uz to, preporučuje se pranje kože zamjenama za sapun (sindeti) ili dermokozmetičkim preparatima namijenjenima čišćenju osjetljive, netolerantne i alergijama sklone kože, kao i neutralna njega dermokozmetičkim preparatima za osjetljivu, netolerantnu i alergijama sklonu kožu, koja će pridonijeti obnovi zaštitnoga hidrolipidnog sloja kože i tako jačati prirodni način zaštite kože.

Važno je napomenuti da je ipak riječ o kroničnoj bolesti, s fazama poboljšanja i pogoršanja. Kako bi se tegobe smanjile na najmanju moguću mjeru, nužno je izbjegavati (na poslu i u kući) svaku iritaciju, posebno vlaženje kože i u takvim uvjetima koristiti pamučne ili gumene rukavice.

Profesionalne dermatoze

Odnose se na stanja, odnosno bolesti kože koje nastaju zbog kontakta kože bolesnika s određenim tvarima na radnome mjestu. Najčešće vrste profesionalnog kontaktnog alergijskog dermatitisa su:

  • dermatitis u frizera - dermatitis na rukama frizera često je kombinacija iritacije i alergijske reakcije, odnosno iritacijskog nealergijskog i kontaktnog alergijskog dermatitisa. Posebno je čest u atopičara i kod alergije na nikal (češće kod muškaraca). Najčešći alergeni su peroksidi, boje za kosu, parafenilendeamin, amonijev tioglikolat, gliceril monoglikolat, konzervansi, šamponi i druga sredstva za čišćenje vlasišta;
  • dermatitis u zdravstvenih radnika - iritativni dermatitis vrlo je čest u zdravstvenih radnika, a ako je riječ o kontaktnom alergijskom dermatitisu, najčešći alergeni su lokalni anestetici, 2- merkaptobenzotiazol i druge gume, nikal, neomicin, sulfat, mikstura parabena, maska, rukavice (uglavnom s lateksom), kalijev bikromat, vuneni alkohol (lanolin) i formaldehid. Zahvaća područje ruku zbog čestog pranja alkalnim sapunom, deterdžentima i dezinficijensima, što za posljedicu ima već opisano oštećenje zaštitne barijere kože. Koža ruku postaje suha, stvaraju se ragade i prisutan je svrbež s učestalim bakterijskim infekcijama;
  • dermatitis kod pekara i zaposlenih u pekarskoj industriji - najčešći alergeni su alfa-tokoferol (lipidni antioksidansi), amonij persulfat, benzoil peroksid, aditivi u brašnu (cimet, limunov sok, limunovo ulje, metil salicilat, orah, pepermint, vanilija, đumbir, laurel). Često može biti udružen s astmom;
  • dermatitis u tekstilnoj industriji - najčešći alergeni su nitro boje, krezol, dimetilurea, etilen glikol, etilen urea, formaldehid, hidrazid, parafenilendiamin i kalijev bikromat
    dermatitis u industriji plastike - najčešći alergeni su epoksidi, akrilati, fenol rezini;
  • dermatitis u građevinskoj industriji - najčešći alergeni su kalijev bikromat, 2-merkaptobenzotiazol i druge gume, aditivi plastike, nikal, aditivi asfalta, cement i lim. Češće se javlja alergija na mokri cement u odnosu na suhi;
  • dermatitis u industriji boja - nove vodene boje sadrže konzervanse (mertiolat, fenil živin nitrat, kloracetilamid) uz već otprije poznate alergene, kao što su akrilati, pigmenti, antioksidansi i ljepila.

U postavljanju dijagnoze najvažniji su anamnestički podaci, na temelju kojih se dobiju informacije o vremenu nastanka promjena, tijeku oboljenja, uvjetima rada, podacima o materijalu s kojim bolesnik dolazi u kontakt na radnome mjestu... U pravilu, promjene se na radnome mjestu pogoršavaju iz dana u dan, a nakon prestanka izloženosti alergenu, vrlo brzo nestaju. Osim ovih podataka, važni su i rezultati standardnog i ciljanog epikutanog testa.

Liječenje se provodi po već navedenim postupcima, ovisno o tome je li riječ o kontaktnom alergijskom dermatitisu (u slučaju kojeg je preporučljivo i strogo izbjegavanje alergena) ili iritativnom (nealergijskom) dermatitisu.

Prevencija i pravodobna profilaksa

Iz svega navedenoga važno je uočiti da kontaktni alergijski i iritativni nealergijski dermatitis zahtijevaju prije svega odstranjenje uzroka i pravodobno liječenje, već prema fazi bolesti. Važna je i što hitnija potvrda je li riječ o kontaktnom alergijskom dermatitisu provođenjem epikutanog testa.

Naravno, ne treba zanemariti ni aspekt pravilne higijene i njege kože uz primjenu dermokozmetičkih proizvoda, posebno namijenjenih osjetljivoj, netolerantnoj i alergijama sklonoj koži. Možemo zaključiti da su prevencija, ali i pravodobna profilaksa najvažniji borci protiv ovih oblika dermatitisa.

Datum objave članka: 1. 4. 2010.