Napredak u liječenju osteoartritisa

Bolesti i stanja / Kosti - mišići - zglobovi mr. sc.   Dubravka Bobek dr. med., spec. fizijatar i reumatolog

Preporuka novijih smjernica za liječenje osteoartritisa je da se bolesnicima koji trpe blagu do umjerenu kroničnu bol u prvoj fazi liječenja primijene simptomatski sporodjelujući lijekovi

Produljenje životnog vijeka objašnjava sve veću pojavnost osteoartritisa (OA), koji je izravno povezan sa starenjem. Najčešći je tip artritisa (upale zgloba) destruktivnog karaktera i progresivnog tijeka koji može zahvatiti gotovo svaki zglob, ali ipak najčešće zahvaća „male zglobove“ šake i kralježnice te „velike“ nosive zglobove kuka i koljena. Iako se tradicionalno smatrao u prvome redu bolešću hrskavice uzrokovanom preopterećenjem ili ponavljanim korištenjem, početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća histopatološkom analizom dokazana je prisutnost upalnog procesa sinovijalne ovojnice promijenjenog zgloba (sinovitis). Navedeno su potvrdile i slikovne dijagnostičke metode (magnetska rezonancija i ultrazvuk) upućujući na to da je upalni proces povezan s boli i strukturnom progresijom.

Multifaktorijalna bolest

OA se može razviti na neoštećenom zglobu ili bolešću, ozljedom ili operacijom promijenjenom zglobu, može zahvatiti samo jedan zglob, ali istodobno i više zglobnih etaža, što nazivamo generalizirani osteoartritis.
 
Iako još uvijek nije poznat jedinstveni uzrok nastanka, poznati su čimbenici koji povećavaju rizik obolijevanja kao što su dob, spol, debljina, ozljede i nasljeđe. Primjerice, poznato je da obično počinje u kasnim četrdesetima te da je češći i ozbiljniji kod žena, posebice OA šaka i koljena. Poznata je i povezanost razvoja s ozljedom ligamenata, uklanjanjem meniska i ponavljajućim napornim fizičkim aktivnostima, čime se objašnjava povećana pojavnost kod pojedinih zanimanja kao što su poljodjelci ili profesionalni sportaši.

Dominiraju bol i zakočenost zgloba

Slično drugim reumatskim bolestima, glavni simptomi su bol i kratkotrajna zakočenost zloba. U određenom razdoblju simptomi mogu biti minimalni, a zatim se intenzivirati zbog nespecifičnih okolnosti, primjerice, meteoroloških promjena (hladnoća i povećana vlažnost zraka pojačavaju bolove i smanjuju funkciju zglobova). Bol u osteoartritisom promijenjenom koljenskom zglobu intenzivnija je pri hodu niza stube i pojačava se nakon fizičkog opterećenja.

Zato što ne zahvaća samo hrskavicu i neposredno priležeću kost, nego uzrokuje i slabost okolnih mišića i ligamenata, uzrokuje povremeni osjećaj nestabilnosti ili „klecanja“ zgloba. U fazama pogoršanja ili u uznapredovalom OA pojavljuje se oteklina zgloba, koža, primjerice, iznad koljenskog zgloba, postaje toplija, a funkcija koljena sve se više narušava pa bolesnik šepa.

Djelomično učinkovite terapijske mogućnosti

Iako ova bolest utječe ne samo na kvalitetu života pojedinca, nego i na globalno opterećenje zdravstvenog sustava, trenutačno dostupno liječenje više je palijativno nego bolest-modificirajuće. Primjerice, prema nacionalnim i svjetskim smjernicama, lijek izbora za liječenje OA su nesteroidni antireumatici koji ne samo da imaju ograničenu učinkovitost, nego je i njihova uporaba često limitirana nuspojavama. U liječenju se primjenjuju i brojni topički lijekovi i modaliteti fizikalne terapije, no i oni su djelomično učinkoviti.

Jedan od glavnih terapijskih stupova je kirurško liječenje. U bolesnika s teškim OA, u kojih su konzervativni postupci liječenja nedovoljni, zamjena zgloba endoprotezom omogućava poboljšanje kvalitete života. Međutim, iako zamjena zgloba, primjerice, kuka ili koljena, spada u najučinkovitije metode liječenja, taj modalitet nije prikladan ni za sve pacijente ni sve zglobove.

Simptomatski sporodjelujući lijekovi

Zbog svega navedenog istražuju se nove mogućnosti liječenja, što je jedan od razloga porasta interesa za OA iz godine u godinu.

Preporuka novijih smjernica za liječenje osteoartritisa (ESCEO) je da se bolesnicima koji trpe blagu do umjerenu kroničnu bol u prvoj fazi liječenja primijene simptomatski sporodjelujući lijekovi (engl. symptomatic slow-acting drugs for osteoarthritis, SySADOAs).

Lijek iz te skupine, s djelatnom tvari kristaliziranim glukozaminsulfatom, učinkovitije smanjuje bol, zakočenost i druge simptome osteoartritisa nego dosadašnji oblici glukozamina jer mu posebna formulacija omogućava bolje prodiranje u sam zglob. U dozi od 1500 mg jednokratno postiže veću koncentraciju glukozamina u plazmi usporedno s drugim preparatima glukozamina. Mehanizam njegova učinka očituje se poboljšanjem metabolizma hrskavice, poticanjem sinteze proteoglikana i protuupalnim učinkom.
 
Rezultati određenog broja objavljenih kliničkih studija pokazuju usporeno suženje zglobnog prostora u odnosu na kontrolnu skupinu, što te lijekove čini potencijalno bolest-modificirajućim lijekovima koji usporavaju napredovanje oštećenja hrskavice. Navedena istraživanja su obećavajuća, iako se za konačnu ocjenu bolest-modificirajućeg učinka očekuju rezultati studija s primjenom, primjerice, magnetske rezonancije na većem broju bolesnika.

Nuspojave preparata glukozamina najčešće su blage gastrointestinalne naravi (npr. dispepsija, mučnina i proljev), no treba napomenuti kako je za glukozamin sulfat poznato da može povisiti inzulinsku rezistenciju pa ga bolesnici koji boluju od šećerne bolesti moraju uzimati s oprezom i uz liječnički nadzor.

Preporuka skupine eksperata, autora hrvatskih smjernica za liječenje OA koljena, je kontinuirana primjena preparata glukozamin sulfata visoke čistoće u dovoljnoj dozi (primjerice, 1500 mg) tijekom najmanje šest mjeseci. Odluka o nastavku liječenja temelji se na dogovoru liječnika i bolesnika, ovisno o postignutom učinku.

S obzirom na to da je osteoartritis multifaktorijalna bolest, učinkovito liječenje zahtijeva multidisciplinarni pristup i kombinaciju različitih modaliteta liječenja.
Datum objave članka: 14. 12. 2018.