Silikoza pluća

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti Carmen Rivier-Zurak dr. med.  /  Katarina Kujundžić

Silikozom oštećena pluća ne mogu se regenerirati, ali se može zaustaviti progresija bolesti, stoga je bitno javiti se liječniku ako postoji opravdana sumnja

Uglavnom profesionalna bolest

Silikoza pluća je bolest kroničnog karaktera koja nastaje kao posljedica dugogodišnjeg udisanja silikatne prašine i ubraja se u skupinu pneumokonioza (bolesti izazvane udisanjem veće količine praha neke anorganske tvari koji se taloži u plućima i uzrokuje reakciju koja završava bujanjem vezivnoga tkiva - plućna fibroza).

Dugotrajna izloženost silikatnoj prašini uzrokuje nakupljanje silikatnih čestica duboko u dišnom sustavu, gdje se posljedično razvija upalna reakcija koja postupno vodi do fibroze, odnosno stvaranja viška vezivnog tkiva. Ožiljno promijenjeno i neelastično plućno tkivo gubi svoju funkciju tako da je otežano disanje jedan od vodećih simptoma.



Uglavnom se radi o profesionalnoj bolesti radnika dugotrajno izloženih velikim količinama silikatne prašine. Kako silikatne minerale nalazimo u pijesku, glini, granitnim stijenama, mineralnim rudama poput kvarca itd., zanimanja koja povećavaju izlaganje silikatnoj prašini uključuju usitnjavanje, rezanje, bušenje ili mljevenje tla, granita, škriljevca, pješčenjaka i nekih drugih prirodnih materijala.

Uzimajući to u obzir, poslovi koji radnike izlažu većem riziku vezani su uz rudnike i kamenolome, građevinske radove (rad s udarnim čekićem, bušenje i usitnjavanje stijena, tuneliranje, pjeskarenje, glodanje asfalta i rezanje betona i opeke), industriju čelika (ljevaonice), proizvodnju keramike i stakla, poslove oblikovanja kamena itd.



Lijek za silikozu pluća ne postoji, ali pravodobna dijagnoza i terapija uvelike olakšavaju simptome i povećavaju kvalitetu života oboljelih.

Kasna pojava simptoma

Silikoza se obično razvija nakon izlaganja silicijevom dioksidu tijekom 10 do 20 godina. Ponekad se može razviti nakon 5 do 10 godina izlaganja, ali i nakon samo nekoliko mjeseci vrlo teške izloženosti.

Na razvoj silikoze pluća utječe trajanje izloženosti, intenzitet izloženosti, karakteristike silicijskih čestica i način izlaganja (neposredno nakon stvaranja prašine, što povećava rizik ili se radi o odgođenom izlaganju)

U ovisnosti o tome kojoj količini i u kojem vremenu je osoba bila izložena silikatnoj prašini, u pitanju može biti:
  • akutna silikoza - simptomi se javljaju nekoliko tjedana do dvije godine nakon izlaganja velikoj količini silicija
  • kronična silikoza - najčešći je tip silikoze. Prvi simptomi se javljaju tek desetljećima nakon izlaganja niskim ili umjerenim količinama silicija. Simptomi su u početku obično blagi i polako se pogoršavaju.
  • ubrzana silikoza - simptomi se primjećuju otprilike pet do 10 godina nakon teške izloženosti siliciju i brzo se pogoršavaju.

U ranijoj fazi razvoja bolesti simptomi uključuju uporan kašalj, pojačanu produkciju sluzi i progresivno otežano disanje. Nastajanjem sve više ožiljnog tkiva stanje se pogoršava i pojavljuju se prvi pravi znakovi silikoze pluća (rendgenske promjene), pogoršavaju se postojeći simptomi (kašalj i otežano disanje) te se dodatno javljaju bolovi u prsima, slabost, umor, gubitak tjelesne mase, iznenadna povišenja temperature, oticanje nogu i cijanoza usana, što su samo neki od kasnijih simptoma.



Svakodnevne aktivnosti, poput hodanja i penjanja stepenicama, mogu postati vrlo teške. U konačnici, stanje može biti fatalno ako dođe do respiratornog zatajenja ili neke druge ozbiljne komplikacije, što je, srećom, vrlo rijetko.

Komplikacije silikoze pluća

Što se liječenje više odgađa to je veća mogućnost razvoja komplikacija.

Osobe sa silikozom pluća imaju veću vjerojatnost obolijevanja od tuberkuloze (TBC), gripe i upale pluća, stoga je važno da se redovito testiraju na TBC i cijepe protiv virusa gripe i pneumokoka. Ujedno se savjetuje da prate svoje stanje i na vrijeme jave liječniku ako primijete bilo kakve dodatne simptome.

Silikoza pluća povećava rizik razvoja i drugih zdravstvenih problema, uključujući plućnu hipertenziju, zatajenje srca, artritis, bolesti bubrega, kronični bronhitis, kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (KOPB) i karcinom pluća.

Složena dijagnostička procedura

Specifičan test za dijagnostiku plućne silikoze ne postoji, stoga je put do dijagnoze malo složeniji.

Temeljem anamnestičkih podataka (prethodne bolesti; povijest sadašnjih tegoba - koji su simptomi i kad su počeli, dosadašnja terapija, medicinska dokumentacija ako je imate; profesionalna anamneza - kojim poslom se bavite i koliko dugo, zaštitna oprema itd.) i fizikalnog pregleda (auskultacija pluća - osluškivanje pomoću stetoskopa, perkusija pluća ili kuckanje - dijagnostička metoda kojom se osluškuju zvukovi izazvani laganim udaranjem po površini prsnog koša - kakvoća zvuka i njegove promjene upućuju na bolesna zbivanja) liječnik će prikupiti podatke koji mogu pomoći odrediti kolika je vjerojatnost da je upravo silikatna prašina uzrok probleme s disanjem.



Slikovne pretrage (rendgenska snimka i kompjutorizirana tomografija) detektiraju ožiljke u plućima i služe za procjenu statusa plućnog tkiva te moguće daju odgovor je li silikatna prašina vjerojatni uzrok nastalih oštećenja.

Od ostalih pretraga tu su testovi plućne funkcije (spirometrija - pretraga kojom se mogu otkriti smetnje protoka zraka kroz dišne putove i smanjen kapacitet pluća; test difuzijskog kapaciteta - pretraga koja pokazuje koliko kisika mogu resorbirati pluća); citološka analiza ispljuvka (analiza na uzročnika tuberkuloze), bronhoskopija; kirurška biopsija pluća (uzimanje uzorka tkiva za patohistološku analizu - PHD; izvodi se u općoj anesteziji).

Liječenje silikoze pluća

Silikozom oštećena pluća ne mogu se regenerirati, ali se može zaustaviti progresija bolesti, stoga je bitno javiti se liječniku ako postoji opravdana sumnja na silikozu pluća.

Nakon što liječnik dijagnosticira silikozu i procijeni stupanj oštećenja pluća, liječenje može započeti. Bronhodilatatori pomažu opustiti glatke mišiće bronha, inhalacijski kortikosteroidi smanjuju upalu i stvaranje sluzi, a terapija kisikom povećava unos kisika u pluća i posljedično smanjuje umor. U slučaju masivne fibroze mogu se dodatno koristiti i uređaji koji olakšavaju disanje.



Svrha plućne rehabilitacije je redukcija simptoma i poboljšanje kvalitete života osoba s kroničnim plućnim bolestima. Uključuje program fizikalne terapije, edukaciju o bolesti i savjete o prehrani, a po potrebi i psihološki pomoć.

I promjena životnog stila uvelike pomaže liječenju silikoze jer doprinosi olakšanju simptoma. U tom smislu preporuča se prestanak pušenja (koje povećava oštećenje pluća i ubrzava progresiju bolesti), izbjegavanje silikata i drugih iritansa (poput zagađivača zraka, alergena i dima cigareta), održavanje odgovarajuće tjelesne mase, uravnotežena prehrana i umjereno vježbanje. 

U vrlo teškim stanjima silikoze pluća liječnik može predložiti transplantaciju pluća.

Bolest sama po sebi nameće bezbroj pitanja, a teško je i prihvatiti bolest kao takvu. Stoga su od značaja timski pristup liječenju i poticanje suradljivosti bolesnika što onda osigurava veću uspješnost liječenja i povećanje kvalitete života ne samo oboljelog nego i njegove obitelji.

Preventivne mjere protiv silikoze

Prije zapošljavanja na radnom mjestu na kojem postoji opasnost duljeg izlaganja silikatnoj prašini potrebno je provesti detaljan liječnički pregled kojim se može ustanoviti boluje li osoba od neke nasljedne ili kronične respiratorne bolesti koja bi se zbog izlaganja mogla pogoršati ili postoje neki drugi predisponirajući uvjeti.   

Silikoza pluća može se spriječiti izbjegavanjem duljeg izlaganja silikatnoj prašini. Da bi se to postiglo, na svim radnim mjestima na kojima postoji vjerojatnost obolijevanja od silikoze pluća mora se kontrolirati koncentracija tvari opasnih po zdravlje pa tako i razina silikata. Poslodavac treba upoznati zaposlenika s uvjetima na radnom mjestu i upozoriti ga na moguće zdravstvene rizike, provjeriti zna li zaposlenik ispravno postupati kako bi smanjio rizik izlaganja silikatnoj prašini te ga opskrbiti potrebnom zaštitnom opremom (respirator, zaštitna odjeća) i kontrolirati njezino korištenje.



Osim zaštitne opreme koja neposredno šiti zaposlenika, mogu se provesti i neke dodatne mjere zaštite na radnom mjestu kao što su:
  • automatizacija tehnoloških procesa tijekom kojih se stvara silikatna prašinu
  • korištenje mokrih metoda za rezanje, usitnjavanje ili mljevenje materijala
  • zamjena materijala za pjeskarenje koji sadrži silicij s nekom drugom vrstom materijala
  • korištenje ventilacijskih sustava
  • zabrana unosa jela i pića u blizinu radnog mjesta
  • tuširanje i presvlačenje nakon posla.
Datum objave članka: 30. 11. 2021.
izdvojeni proizvodi