Strana tijela u otorinolaringologiji

Aspiracija stranog tijela u dišni put može uzrokovati širok spektar promjena, od neznatnih smetnji do iznenadne smrti. Smrtnost od stranog tijela u dišnim putovima je oko jedan posto.

Slučajna aspiracija stranog tijela neugodan je događaj, a posebno rizična skupina su djeca u dobi od jedne do tri godine zbog aktivnosti, znatiželje i običaja da stavljaju različite predmete u usta (sitni predmeti, primjerice kikiriki, vrlo se lako aspiriraju). Pod povećanim su rizikom i stariji pacijenti, osobito oni s različitim neurološkim poremećajima, poremećajima svijesti i smanjenim refleksima. Rizik povećavaju lijekovi i sredstva koja djeluju na središnji živčani sustav, poput benzodiazepina, barbiturata, alkohola i narkotika.

Najčešća strana tijela koja mogu dospjeti u dišni put u dječjoj dobi su kikiriki, ostala vegetabilna strana tijela (sjemenke, bobice i sl.) i dijelovi igračaka. Kod odraslih to su komadići hrane i dijelovi stomatološke ili medicinske opreme. Aspirirana (udahnuta) strana tijela najčešće se zadržavaju u glavnome desnom bronhu.



Ispravna dijagnoza često se ne postavi odmah, osobito kod djece koja ne mogu prepričati događaj pa se kod trećine slučajeva smetnje tretiraju kao druge bolesti dišnog puta slične simptomatologije.

U dijagnosticiranju stranog tijela dišnog puta najvažniju ulogu ima anamneza, odnosno podaci o iznenadnom napadaju kašlja i prestanku disanja, osobito tijekom jela. Uključuje i rendgen pluća koji može pokazivati određene promjene kao indirektne znakove stranog tijela. Strana tijela zapravo su rijetko vidljiva, osim ako je posrijedi, primjerice, komadić metala. Ponekad prisutnost stranog tijela treba potvrditi ili isključiti bronhoskopijom.

Postupak

• Ako osoba kašlje, ali i dalje diše, ne smije se intervenirati
• Ostane li osoba bez zraka, može se pokušati s nekim od manevara: udarac u leđa, pritisak na trbuh ili Heimlichov hvat, ovisno o dobi pacijenta
• Ako liječnik obiteljske medicine ili pedijatar sumnja da je kod djeteta u pitanju strano tijelo u dišnom putu dužan je uputiti ga u nadležnu ustanovu u kojoj se može izvesti odstranjivanje
• Terapija izbora u zdravstvenoj ustanovi - odstranjenje stranog tijela putem bronhoskopije u općoj inhalacijskoj anesteziji, a u slučaju neuspjeha potrebna je torakotomija (otvaranje prsnog koša).

Rizična skupina za strana tijela u nosu najčešće su djeca.

Uobičajeni predmeti koje djeca guraju u nos su komadići hrane dijelovi igračaka, perlice, kamenčići, komadići vate ili papira, okrugle baterije i sl. Baterije, poput onih u satu, posebno su zabrinjavajuće jer mogu uzrokovati ozbiljne ozljede sluznice nosa. Strano tijelo u nosu može biti i umjetnog podrijetla (jatrogeno) ili se dijagnosticira nakon operacije treće mandule (adenoidektomije) ili tamponade nosa. Kod odraslih slične smetnje mogu uzrokovati nosni kamenci (rinoliti), no svakako treba isključiti tumor u nosnoj šupljini ili rinosinuitis.

Možda sumnjate da je vaše dijete stavilo nešto u nos, ali ne možete ništa vidjeti kada mu pogledate u nos. Ako je strano tijelo začepilo nosnicu, to otežava prolaz zraka pa dijete može pokazivati znakove otežanog disanja ili se čuju zviždukavi zvukovi dok diše na nos u slučaju kad se strano tijelo zaglavi. Jedan od znakova je i gnojan ili sukrvav iscjedak samo iz jedne nosnice. Ako je iscjetku pridružen i neugodan miris, to može biti znak infekcije. Dijete, posebno u dojenačkoj dobi, može biti razdražljivo i nemirno.



Postupak

• Ako otkrijete predmet u djetetovu nosu ostanite mirni jer ako počnete paničariti moglo bi i vaše dijete.
• Potaknite dijete da diše kroz usta dok se predmet ne ukloni jer disanjem na nos, posebno oštrim i dubokim, može doći do pomicanja predmeta dublje u nos i predstavljati opasnost od gušenja.
• Nemojte:
  • pretraživati nos prstima, štapićem za uši ili nekim drugim alatom jer na taj način strano tijelo možete gurnuti dublje u nos
  • koristiti pincetu ili druge alate za uklanjanje predmeta koji je zapeo duboko u nosu
  • pokušavati ukloniti predmet koji ne vidite ili ga nije lako uhvatiti, jer na taj način možete gurnuti predmet dublje u nos ili uzrokovati štetu.
• U nekim slučajevima, sve što je potrebno može biti ispuhivanje nosa. 
• Ako je u pitanju već predmeti i vidljiv je, pokušajte ga ukloniti pincetom. 
• Ako ne možete izvaditi predmet pincetom svakako potražite liječničku pomoć - odstranjivanje stranog tijela iz nosa najčešće izvodi otorinolaringolog kukicom ili hvataljkom, u lokalnoj anesteziji. Pri tom treba paziti da se pri pokušaju odstranjivanja strano tijelo ne potisne dublje u nos. Ako je strano tijelo dublje u nosu, valja učiniti radiološku obradu te ga odstraniti u općoj endotrahealnoj anesteziji tako da ne zapadne u niže dijelove dišnog puta. Odstranjivanje se može pokušati i uz primjenu pozitivnog tlaka na usta kroz masku ili pomoću Foleyeva katetera.

Strana tijela u uhu, odnosno u zvukovodu, česta su u hitnoj medicinskoj praksi, a najčešća su kod djece. Mogu biti organska ili anorganska, a najčešće je riječ o vati, perlama, kamenčićima, sjemenkama, insektima, komadićima igračaka pa čak i bateriji. 

Sumnju na strano tijelo u uhu podržavaju simptomi poput osjećaja začepljenosti uha, nagluhosti ili osjećaja punoće u uhu. Moguća je i pojava bola u slučaju da strano tijelo dovede do ozljede zvukovoda ili bubnjića. Ako je posrijedi živi insekt, smetnje mogu biti vrlo neugodne, čuje se zujanje ili se osjeti škakljanje zbog kretanja insekta, a može doći i do ozljede u slučaju uboda ili ugriza.

U slučaju sumnje posjetite liječnika. Dijagnoza se potvrđuje otoskopskim pregledom.



Postupak

• ​Ne pokušavajte samo izvaditi strano tijelo iz zvukovoda jer ga možete gurnuti još dublje i uzrokovati oštećenje kože zvukovoda, odnosno oštećenje ili puknuće bubnjića.
• Živi insekt u zvukovodu ubija se ulijevanjem mineralnog ulja ili anestetika (lidokain) u uho. Odstranjivanje se provodi hvataljkom, kukicom ili ispiranjem, ali s oprezom da se ne ozlijedi bubnjić.
• Bateriju iz uha treba izvaditi bez odlaganja zbog opasnosti od korozivne ozljede.
• Organski materijal (biljke ili hranu) treba odmah ukloniti zbog mogućnosti bubrenja materijala i brzog izbijanja infekcije.
• Nakon odstranjivanja stranog tijela iz zvukovoda preporuča se nekoliko dana, prema naputku liječnika, u uho kapati antibiotsko-kortikosteroidne kapi.

Jednjak je dio probavnog puta, cjevasti organ dužine 20 do 25 cm.

Strano tijelo u jednjaku najčešće se viđa kod djece, starijih osoba, psihijatrijskih bolesnika i zatvorenika (skrivanje predmeta ili traženje liječničke pomoći). Kod odraslih tipično se radi o nositeljima zubne proteze ili je u pitanju konzumiranje alkohola i mesnog obroka.

S obzirom da je jednjak cjevasti organ i dio je probavnog puta, strano tijelo (zalogaj hrane ili slučajno progutani predmet) najčešće zapne na mjestima suženja, koje može biti:

• fiziološko suženje - gornji sfinkter jednjaka, donji sfinkter jednjaka, aortalno suženje zbog izbočenog luka aorte
• patološko suženje - suženja jednjaka, divertikuli (proširenja), tumori i neuromuskularni poremećaji akta gutanja (skleroderma, spazam jednjaka, ahalazija).

Simptomi stranog tijela u jednjaku su otežano ili onemogućeno gutanje, pojačano lučenje sline i bol iza prsne kosti. U djece su u trećini slučajeva smetnje minimalne ili simptoma uopće nema. Djeca s kroničnim stranim tijelom jednjaka mogu imati nejasne smetnje, iritabilnost, slab apetit i respiratorne simptome.
 

Ako strano tijelo stoji dulje u jednjaku, postoji opasnost od perforacije (probijanja) jednjaka i posljedičnih komplikacija (upale medijastinuma ili sredogruđa).

Dijagnostička obrada uključuje rendgenogram, osobito za radionetransparentna strana tijela, kod kojih se može napraviti i pasaža jednjaka kontrastom ili CT prsnog koša. Definitivna dijagnoza postavlja se ezofagoskopijom.

Postupak

• Ako postoji zastoj u jednjaku, ne smije se izazivati povraćanje ili gutati kruh.
• Može se pokušati pasirati strano tijelo jednjaka opuštanjem donjega jednjačkog sfinktera.
• Terapija izbora je ezofagoskopija i odstranjivanje stranog tijela hvataljkom.
• Prisutnost baterije u jednjaku indikacija je za hitnu ezofagoskopiju i odstranjivanje zbog mogućnosti korozivnog učinka i nekroze stijenke jednjaka.
• Gutanje čačkalice za zube nosi visok rizik od komplikacija te je potrebna rana ezofagoskopija.