Antioksidansi - čuvari našeg zdravlja
Pojedinačne stanice imaju vrlo sofisticirane sposobnosti samoizlječenja, a antioksidansi jedni su od najvažnijih elemenata u obrani organizma od bolesti.
Najjednostavnije rečeno, antioksidansi sprječavaju oksidaciju drugih tvari, a u biološkim sustavima služe za neutralizaciju slobodnih radikala. Iako različite tvari mogu djelovati kao antioksidansi, jedno im je zajedničko - sposobnost da stabiliziraju ravnotežu nesparenih elektrona i neutraliziraju potencijalno štetno djelovanje slobodnih radikala, a da istodobno sami ne postanu nestabilni.
Slobodni radikali - nužni, ali i opasni
Slobodni radikali su molekule koje imaju nespareni elektron i stoga su izuzetno reaktivni (nestabilni su, lako reagiraju s drugim tvarima u okolini), a u živom svijetu imaju vrlo važnu ulogu jer se proizvode u normalnim fiziološkim procesima. Izvor slobodnih radikala je i proces dobivanja energije u stanicama, u kojem dolazi do reakcije glukoze s kisikom kako bi se dobila energija kroz oksidacijsko-redukcijske reakcije u mitohondrijima. Tako je proizvodnja slobodnih radikala povećana pri tjelovježbi, jelu i tijekom borbe protiv bolesti. Manji dio slobodnih radikala dolazi iz okoliša. Primjerice, slobodni radikali u koži mogu nastati djelovanjem ultraljubičastog zračenja. Uz to, okruženi smo različitim zagađivačima koji su često i sami slobodni radikali i mogu nepovoljno utjecati na različite metaboličke procese. Opasni su zbog toga što, da bi postigli ravnotežu, narušavaju stabilnost drugih molekula u okolini, a katkad pokreću lančane reakcije koje se mogu oteti kontroli. No, istodobno su i nužni za opstanak. Koriste se u međustaničnoj komunikaciji, za obranu od bakterija i drugih štetnih agensa.
Kako se u priču uklapaju antioksidansi
Budući da su slobodni radikali poput oksiradikala - nusprodukti procesa kojima se dobiva energija u svakoj stanici - konstantna su prijetnja u unutrašnjosti tijela. Stoga se u ljudskom tijelu antioksidansi sintetiziraju endogeno (unutar stanica, tamo gdje su nužni). To su glutation sulfhidrid, superoksid dismutaza katalaza, skvalen i koenzim Q10. Posljednja dva antioksidansa po strukturi su izoprenoidi, skvalen je važan sastojak svake membrane u stanici, a koenzim Q10 prisutan je u mitohondrijima. Izoprenoidni antioksidansi dobivaju se iz hrane i za njih se kaže da su egzogeni. To su tvari kao što su vitamini E i A, likopen, ß-karoten i flavonoidi.
U biljnom i životinjskom svijetu izoprenoidni antioksidansi služe kao zaštita u vanjskom omotaču. Tako se, primjerice, likopen nalazi u rajčici kao zaštita od štetnih vanjskih utjecaja, kao i ß-karoten u mrkvi. Sjetimo se kako se uvijek govori da se najdragocjenije tvari u voću i povrću nalaze u kori. Zaštitni omotač ljudske kože, sebum, sastoji se od 12 posto skvalena, vrlo snažnog antioksidansa koji predstavlja učinkovitu prirodnu zaštita.
Oksidativni stres u podlozi teških bolesti
Povećana količina slobodnih radikala dovodi do oksidativnog stresa, zbog čega nastaju oksidativna oštećenja, smrt stanica, oštećenja tkiva i različite bolesti.
Nova znanstvena disciplina, biologija slobodnih radikala, otkrila je da je temelj iznenađujuće brojnih i vrlo teških bolesti današnjice zapravo oksidativni stres i oštećenja do kojih on dovodi. Mnogi oblici malignih bolesti rezultat su oksidativnog oštećenja DNA i mutacija koje zbog toga nastaju. Neki od simptoma starenja, primjerice ateroskleroza, pripisuju se oksidaciji kolesterola vrlo niske gustoće (LDL-C), upravo slobodnim radikalima.
Negativan utjecaj slobodnih radikala mehanizam je oštećenja koji može dovesti i do različitih autoimunih bolesti, šećerne bolesti, reumatskih bolesti, srčanog udara, bolesti bubrega (glomerulonefritisa, tubularnih intersticijski bolesti), infektivnih bolesti, neurodegenerativnih bolesti (npr. Alzheimerova bolest), dermatoloških poremećaja (npr. fotosenzitivnost, psorijaza). Važnu ulogu ima i u nastanku alergija kao što su astma i atopijski dermatitis te upalnih bolesti crijeva poput ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti.
Zanimljivo je da oštećenja jetre koja nastaju zbog pretjerane konzumacije alkohola, ne nastaju od alkohola nego uglavnom od slobodnih radikala koji se u tim stanjima pojačano produciraju. Dokazano je i da slobodni radikali iz dima cigareta inaktiviraju alfa 1-antitripsin u plućima što dovodi do emfizema pluća.
Kako vratiti prirodnu ravnotežu?
Srećom, stanice i tkiva koriste kompenzacijski mehanizam kojim smanjuju oksidativni stres, sintetizirajući veću količinu endogenih antioksidansa. Za zdravlje je izuzetno važno da se neutralizira sav višak slobodnih radikala, kako bi se ponovno uspostavila narušena ravnoteža.
Starenjem se, međutim, smanjuje sposobnost tijela da sintetizira prijeko potrebnu količinu endogenih antioksidansa - skvalena, glutation sulfhidrida i koenzima Q10. A suvremeni način života, dim cigareta, ispušni plinovi, zračenja, pojačano UV zračenje zbog ozonskih rupa, neki lijekovi, različite štetne tvari u hrani, stres, pa i neke zdrave navike kao što je intenzivna fizička aktivnost, povećavaju količinu slobodnih radikala kojima smo svakodnevno izloženi.
Vrlo često ljudi koriste antioksidanse u različitim dijetetskim dodacima kako bi održali dobro zdravlje, preventivno se zaštitili od različitih bolesti i usporili procese starenja u organizmu. Takav je pristup u načelu ispravan, no u stručnoj literaturi postoje velika neslaganja u vezi s prikladnim dozama pojedinih pripravaka.
Antioksidansi kao normalni sastojci prehrane spominju se svakodnevno, ali se gotovo nikad ne razmišlja o tome kako oni djeluju na staničnoj razini. Vrlo često se ljudi začude kad doznaju da pojedine stanice mogu sintetizirati neke od tvari koje su im potrebne kako bi održali puno zdravlje. No, vlada veliko zanimanje za tvari koje služe za unutarnje procese zacjeljivanja tijela. Pojedinačne stanice imaju vrlo sofisticirane sposobnosti samoizlječenja. Upoznajući njih, naučit ćemo kako pomoći i ojačati prirodni obrambeni sustav. Nutricionistička istraživanja, pak, dat će nam informacije dragocjene za naše dugoročno zdravlje. Stoga će vrlo skoro zanimanje ljudi koji žele živjeti zdravo biti usmjereno na spoznaje o tome kako hranjive tvari djeluju na staničnoj razini, kako bi prehrambene navike mogli prilagoditi stilu života, specifičnom riziku od oboljenja, a možda i vlastitim genetskim predispozicijama.