Zanemareni vitamin i moćni hormon

Hrana i zdravlje / Hranjive tvari doc. dr. sc.   Darija Vranešić Bender nutricionistica

Popis indikacija i područja primjene vitamina D puno je duži od onoga što se nekad smatralo, a gotovo svakodnevno pojavljuju se nova istraživanja i spoznaje

Vitamin D je esencijalni mikronutrijent iz skupine vitamina topivih u mastima. Često ga nazivamo sunčanim vitaminom, no steroidna struktura i specifična obilježja čine ga više hormonom nego vitaminom. Za razliku od ostalih vitamina koji se u organizam mogu unositi isključivo hranom ili dodacima prehrani, vitamin D može se sintetizirati u organizmu, točnije u koži, iz jednog oblika kolesterola (7-dehidrokolesterola), a pod utjecajem UVB zraka.

Iako je fiziološka uloga vitamina D ponajprije vezana uz održavanje muskuloskeletnog sustava, biološka svojstva ovog relativno jednostavnog spoja sežu puno dalje od održavanja ravnoteže kalcija i fosfora. Tako se najzanimljiviji izvanskeletni učinci vitamina D odnose na funkcije imunosnog, endokrinog, kardiovaskularnog i neurološkog sustava.

Procjenjuje se da više od milijarde ljudi diljem svijeta ima niske koncentracije vitamina D, zbog čega se s pravom govori o "pandemiji" hipovitaminoze D, pa se razmatraju ozbiljne posljedice na javno zdravstvo.

Studije pokazuju da čak 40 do 50 posto populacije u našem podneblju ima nedostatak vitamina D, a najniže vrijednosti bilježe se tijekom zimskih mjeseci

Točnije, u području sjeverne hemisfere koncentracije vitamina D u krvi veće su u ljetnim mjesecima (travanj - rujan), a niže u zimskim (listopad - ožujak), što je pokazano i u Hrvatskoj na skupini žena u postmenopauzi.

Preporučena koncentracija u krvi

Status vitamina D u organizmu određuje se mjerenjem koncentracije 25-hidroksi vitamina D (25-OH D) u krvi. Do prije nekoliko godina njegov status određivao se samo u osoba pod rizikom od osteoporoze, a kao granične vrijednosti razmatrale su se višestruko niže koncentracije od onih na koje se danas pozivamo.

Vrijednosti na koje se danas pozivamo su:

  • odgovarajuća koncentracija: ≥ 75 nmol/L 25-OH D
  • manjak (insuficijencija): 50 - 75 nmol/L 25-OH D
  • nedostatak (deficit): < 50 nmol/L 25-OH D (jasan negativan učinak na koštanu masu)
  • teški nedostatak: < 30 nmol/L 25-OH D
  • jako teški nedostatak: < 20 nmol/L 25-OH D uzrokuje ozbiljan poremećaj metabolizma kosti (rahitis ili osteomalaciju) i miopatiju.

Rizične skupine i čimbenici rizika

U rizične skupine za pojavu hipovitaminoze D spadaju osobe koje se nedovoljno izlažu suncu (osobito dojenčad) i one koje žive na područjima veće zemljopisne širine (iznad 40° geografske širine) te u gradovima s većom koncentracijom smoga. Dakle, možemo reći kako je neizlaganje suncu iz objektivnih ili subjektivnih razloga najčešći razlog nedostatka vitamina D. Ako se i izlažemo suncu, ali uz primjenu sredstva za zaštitu od sunca sa zaštitnim faktorom 30, to smanjuje sintezu vitamina D za više od 95 posto.

Nadalje, osobe s tamnom puti moraju se izložiti suncu tri do pet puta dulje da bi proizvele istu količinu vitamina D kao i svjetlopute osobe.

Sinteza vitamina D ovisi i o kutu pod kojim padaju sunčeve zrake te dobu dana i godine. Kad je sunce slabije, kao u zimskim mjesecima, ranim ili popodnevnim satima, potrebno je izlagati ruke i lice suncu i više od dva sata da bi se sintetizirala doza od 1000 IJ vitamina D. S druge strane, to je dovoljno vremena da se razviju opekline od sunca, pa je obvezno nanošenje zaštitnih sredstava. U vrijeme najjačeg sunčeva zračenja dovoljno je 10 do 13 minuta sunčanja lica i ruku za sintezu 1000 IJ vitamina D, a opekline se mogu razviti za 18 do 20 minuta. Sinteza je još učinkovitija kad izložimo cijelo tijelo.

Preporučene doze

Trenutačne američke preporuke (Institute of Medicine) za zdravu populaciju sadrže unos 400 IJ vitamina D dnevno djeci do godinu dana, 600 IJ dnevno za osobe dobi od jedne do 70 godina te 800 IJ dnevno za starije od 70 godina. Osobama s riziku od nedostatka vitamina D preporučuju se znatno više preventivne doze, koje se kreću od 1500 do 2000 IJ. Te preporuke višestruko su veće od trenutačnih europskih preporuka, koje iznose 400 IJ za dojenčad i 200 IJ za ostalu populaciju. Stoga i Europa tijekom posljednjih godina razmatra povećanje preporuka za unos vitamina D, što je moguće zadovoljiti jedino putem pripravaka, odnosno dodataka prehrani, s obzirom na to da je sadržaj ovoga vitamina u hrani vrlo skroman.

Za dojenčad do prve godine života s dokazanim nedostatkom vitamina D preporučuje se primjena 2000 IJ tijekom šest tjedana, a potom održavanje s 400 do 1000 IJ. Za djecu i adolescente propisuje se primjena 2000 IJ tijekom šest tjedana, a potom održavanje s 600 do 1.000 IJ. Odraslima s nedostatkom vitamina D tijekom prvih osam tjedana propisuje se 6000 IJ i potom održavanje s 1500 do 2000 IJ. Nakon terapije nadomjesnim vitaminom D preporučuje se ponovna provjera koncentracije 25-OH D u krvi poslije tri mjeseca.

U određenim situacijama poseže se i za znatno višim dozama vitamina D, osobito kod malapsorpcije različitog uzroka, malignih bolesti, multiple skleroze i autoimunih bolesti. Smatra se da vitamin D ima izrazito slab toksični potencijal, tako da bi trebalo unositi 50.000 IJ vitamina D dnevno i nekoliko mjeseci da bi došlo do intoksikacije.

Područja primjene u odraslih

Osnovno i najbolje istraženo područje primjene vitamina D je prevencija i potporna terapija osteoporoze. Smjernice krovnih udruženja koja se bave ovom tematikom najčešće propisuju dnevni unos 800 - 1200 mg kalcija (iz hrane i dodataka prehrani) te 800 - 2000 IJ vitamina D za žene u postmenopauzi s osteoporozom. Vitamin D posebno je važan za osobe starije dobi s osteoporozom te one sklone padovima.
Mnoga epidemiološka istraživanja pokazala su korelaciju između nedostatka vitamina D i povećane učestalosti dijabetesa tipa 1. Njegov nedostatak povezan je i s većom učestalošću dijabetesa tipa 2 te se smatra da utječe na njegovu patogenezu.

Vitamin D djeluje na mnoge komponente srčano-žilnog sustava, uključujući regulaciju arterijskog tlaka i renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava. Antihipertenzivni učinci vitamina D posebno su izraženi u osoba s povišenim krvnim tlakom i nedostatkom vitamina D.

U bolesnika kod kojih se javlja malapsorpcija, povećane su potrebe za vitaminom D i kalcijem, kao i brojnim drugim nutrijentima. Niske koncentracije vitamina D u krvi bilježe se kod različitih gastroenteroloških bolesti koje zahvaćaju tanko crijevo, hepatobilijarni sustav i gušteraču, poput Crohnove bolesti, neliječene celijakije i sindroma kratkog crijeva. Nedostatak vitamina D može se javiti i u situacijama narušene gastrointestinalne funkcije, kao i kod pacijenata koji su podvrgnuti parcijalnoj ili totalnoj gastrektomiji i barijatrijskoj kirurgiji.

Metaanalize opservacijskih studija ukazuju na mogućnost postojanja veze između viših koncentracija vitamina D u krvi i blagog smanjenja učestalosti karcinoma kolorektuma, a zabilježeno je kako se za svaki porast od 12,5 nmol/L u plazmi, rizik snižava za šest posto. Nadalje, primjena vitamina D posebno je važna za pacijentice u menopauzi s ranim hormonski ovisnim rakom dojke koje primaju adjuvantnu hormonsku terapiju s aromataznim inhibitorima zbog visokog rizika nastanka osteoporoze.

Kad je riječ o autoimunosnim bolestima, veza između unosa, odnosno statusa vitamina D i prevalencije bolesti dosad je identificirana za upalne bolesti crijeva (IBD), multiplu sklerozu, reumatoidni artritis (RA), sistemski eritemski lupus (SLE), sistemsku sklerozu (SSc) i dijabetes tip 1.

Popis indikacija i područja primjene puno je dulji od onoga što se ranije smatralo, a nova istraživanja i spoznaje pojavljuju se gotovo svaki dan. Ovo je tek jedan skroman uvid u potencijale ovoga najstarijeg hormona na Zemlji, čije moći tek upoznajemo.

Datum objave članka: 1. 3. 2017.