Zbogom anemiji - bolja iskoristivost željeza iz hrane!

Hrana i zdravlje / Prehrambene preporuke Karmen Matković Melki dipl. ing. preh. teh., nutricionist

Ideja o suplementaciji specifičnog soja probiotika s manjom dozom željeza za prevenciju nastanka anemije odlična je nadopuna prehrani na razini cijele populacije, a posebice za rizične skupine

Što je anemija?

Anemija uzrokovana nedostatkom željeza, to jest sideropenična anemija, predstavlja ozbiljan globalni zdravstveni problem današnjice. Više od 30 posto stanovništva ima anemiju, a preko 50 posto njih ima za uzrok upravo nedostatak željeza.

Anemija ili slabokrvnost podrazumijeva stanje u kojem je hemoglobin nizak, isto kao i broj crvenih krvnih zrnaca (eritrocita). Zadaća hemoglobina u krvi je prijenos kisika od dišnog sustava u sva tkiva i svaku stanicu u tijelu. Kisik se u stanici troši za proizvodnju energije, stoga kada nema dovoljno hemoglobina kapacitet krvi za prijenos kisika znatno se smanjuje. Upravo iz ovog razloga neki od prvih simptoma anemije su osjećaj slabosti i umora koji su vrlo često praćeni i pojavom vrtoglavice, smanjene koncentracije, pospanosti, blijede puti, hladnih ruku i stopala, kao i težim simptomima poput skraćenog daha, alopecije, suhih usta i nedostatka apetita.

Što je uzrok anemije?

Anemiju čiji je uzrok manjak željeza (Fe) može razviti svatko. Naime, radi se o anemiji koja najčešće nastaje uslijed neodgovarajuće prehrane, odnosno prehrane siromaše željezom. Zbog menstruacije, žene češće razvijaju anemiju od muškaraca, tako da svaka peta žena ima smanjenu razinu željeza u krvi.

U najrizičnije skupine, zbog povećanih potreba, među kojima njih 40 posto pati od anemije, ubrajaju se trudnice i djeca. U visokorizičnu skupinu spadaju i osobe koje provode specifične dijete, gdje spadaju vegetarijanstvo i veganstvo, no isto tako visoki rizik od razvoja anemije imaju i osobe koje su kronično bolesne.

Hemoglobin u krvi

U čovjekovom organizmu najveći dio željeza, oko 70 posto, nalazi se u hemoglobinu, dok preostalih 30 posto predstavlja svojevrsnu rezervu koja se nalazi u jetri, slezeni i koštanoj srži, a jedan mali dio u mišićima. Nažalost, naš organizam ne posjeduje sposobnost stvaranja i obnove ovog minerala, već mu je njegov jedini izvor hrana.

Prehrana bogata željezom

Svakodnevna uravnotežena prehrana može nam osigurati dnevno oko 10 do 15 mg željeza, no budući da se ono apsorbira tek u količini oko 10 do 15 posto, to je 1 do 1,5 mg željeza na dan. Muškarci dnevno potroše oko 1 mg dok žene 2 mg, što znači da se, iako uravnoteženom, prehranom vrlo često ne postigne dostatan unos željeza, a dodatno se situacija pogoršava u slučaju povećanih potreba i lošije prehrane.

Osnovni prehrambeni izvori u prvom redu su meso, perad i riba koji sadrže tzv. hem-željezo čija je iskoristivost oko 25 posto što je značajno više od apsorpcije ne-hem oblika (5 do 15 posto), kojim su bogate namirnice uglavnom biljnoga podrijetla, osobito zeleno lisnato povrće (špinat, blitva, raštika, kelj), mahunarke, sušeno voće i žitarice.

Bez obzira o kojem obliku željeza se radi, poznato je da njegovu apsorpciju pomaže askorbinska kiselina, poznatija kao vitamin C. Nažalost, mnoge namirnice u svom sastavu sadrže tvari koje čvrsto vežu željezo te tako usporavaju i onemogućuju njegovu apsorpciju - to su npr. fitinska i oksalatna kiselina prisutna u cjelovitim žitaricama i mahunarkama (s kojom željezo stvara soli - fitate i oksalate), zatim kalcij i fosfor iz mlijeka te fenolni spojevi u čaju, kakau i kavi. Stoga je bitno pametno kombinirati namirnice i izbjegavati konzumaciju namirnica koje sadrže tvari koje smanjuju apsorpciju željeza s namirnicama koje ga sadrže.

Prekomjeran unos željeza

Prekomjeran unos željeza putem hrane nije moguće postići, no zato nekontrolirana suplementacija raznim preparatima ovog mikronutijenta može imati teške posljedice na zdravlje, kao što je negativan učinak na apsorpciju drugih minerala (cink, bakar).

Suplementacija željezom koristi se samo i isključivo kao sredstvo liječenja anemije. U ovom slučaju prepisuju se suplementi u visokim dozama, najčešće soli željeza. Ovaj vid suplementacije gotovo uvijek izaziva gastrointestinalne nuspojave poput konstipacije, mučnine, težine u želucu, grčeva i sl. Sama terapija može trajati i nekoliko mjeseci pa i do godinu dana, stoga je potrebno redovito stručno praćenje.

U novije vrijeme znanost je povezala apsorpciju željeza s crijevnom mikrobiotom. Naime, crijevna mikrobiota povećava dostupnost i iskoristivost ovog minerala iz hrane smanjujući količinu tvari koje usporavaju i smanjuju njegovu apsorpciju i reducirajući trovalentno, Fe3+, željezo – koje se ne može apsorbirati u dvovalentno, Fe2+, koje se preko crijevnih stanica apsorbira u krvotok.

Probiotički soj koji je do sada najviše istražen jest Lactobacillus plantarum 299v (LP299v). Ovaj probiotik ispitan je u cilju poboljšanja apsorpcije željeza iz hrane i suplemenata. Njegova učinkovitost i sigurnost potvrđena je u djece i odraslih, a zaključci svih istraživanja naveli su da Lactobacillus plantarum 299v (LP299v) ima značajan učinak na apsorpciju željeza iz hrane, ali i suplemenata.

Željezo kao dodatak prehrani

Stoga je ideja o suplementaciji specifičnog soja probiotika s manjom dozom željeza za prevenciju nastanka anemije odlična nadopuna prehrani na razini cijele populacije, a posebice se može sugerirati davanje tinejdžerima i adolescentima, djevojka, ženama i trudnicama, muškarcima koji se izlažu većim fizičkim naporima kao i onima s neuravnoteženom prehranom. Ovaj vid suplementacije puno se bolje tolerira i ne izaziva uobičajene nuspojave kao one kod klasične suplementacije željeza, a zbog male količine koju sadrži nema opasnosti od unosa prevelike doze.

Ideja o pojačavanju i poboljšanju iskorištavanja željeza iz hrane suvremeni je i inovativni pristup suplementaciji te predstavlja prvi korak u budućnosti nutritivne suplementacije koja za cilj ima sprječavanje nastanka anemije, a ne samo liječenje.

Željezo u kombinaciji s vitaminom C i probiotikom dokazanog djelovanja na poboljšanje njegove bioiskoristivosti je optimalan način prevencije anemije stoga se može preporučiti svim rizičnim skupinama kako bi se spriječila sideropenična anemija.
Datum objave članka: 3. 4. 2020.