Vitamin B2 (riboflavin)

Vitamin B2 ili riboflavin, je vitamin topljiv u vodi koji pripada obitelji B vitamina.

Prirodno ga nalazimo u raznim namirnicama biljnoga i, češće, životinjskoga podrijetla, nekim namirnicama se dodaje u sintetskom obliku, a može se uzimati i kao dodatak prehrani.

Vitamin B2 je uključen u mnoge tjelesne procese i potrebno je svakodnevno konzumirati ga jer tijelo može pohraniti samo male količine, a zalihe se brzo smanjuju.

Većina ljudi dobiva dovoljno vitamina B2 iz prehrane, ali i dalje je moguće razviti nedostatak, posebno kod osoba koje ne konzumiraju mliječne proizvode poput mlijeka.

Riboflavin iz hrane povezan s proteinima hrane hidrolizira se u slobodni riboflavin, a njegova apsorpcija se uglavnom odvija u gornjem dijelu tankog crijeva. Prenosi se krvotokom, a sve što nije potrebno izlučuje se iz tijela putem mokraće.

Glavni oblici vitamina B2 u tkivima i stanicama su flavin mononukleotid (FMN) i flavin-adenin dinukleotid (FAD), koji predstavljaju važne koenzime potrebne brojnim enzimima uključenim u oksidativni metabolizam, posebno glutation oksidazi.

Zbog malog broja dostupnih studija na ljudima bitno je imati više podataka u smislu kliničkih ispitivanja na ljudima kako bi se zaključili precizni dokazi i informacije o doziranju kao preporuke za liječenje ili profilaksu mnogih bolesti i stanja.

Prema trenutačno dostupnim znanstvenim dokazima, konzumacijom funkcionalne hrane obogaćene riboflavinom mnoge se bolesti mogu spriječiti.
 

Vitamin B2 je ključan za rast i funkcioniranje tjelesnih stanica. Pomaže u razgradnji proteina, masti i ugljikohidrata te igra vitalnu ulogu u održavanju opskrbe tijela energijom.

Poput ostalih vitamina B skupine, riboflavin je uključen u mnoge tjelesne procese te kao takav neophodan za:

• pravilan razvoj sluznice probavnog sustava, održavanje zdravlja jetre i funkciju mozga
• apsorpciju i aktiviranje željeza, folne kiseline te vitamina B1, B3 i B6
• stvaranje i disanje crvenih krvnih zrnaca, proizvodnju antitijela i regulaciju ljudskog rasta i reprodukcije
• zdravlje kože i noktiju, rast kose
• održavanje zdravlja očiju, živaca, mišića i opće dobro zdravlje, uključujući regulaciju aktivnosti štitnjače
• razvoj fetusa, posebno u područjima gdje je nedostatak vitamina čest
• proizvodnju hormona nadbubrežne žlijezde
• prevenciju ili liječenje mnogih vrsta očnih poremećaja, uključujući neke slučajeve katarakte.
   

Izvori vitamina B2 su:

• namirnice
• obogaćena hrana
• dodaci prehrani.

Hrana kao izvor vitamina B2

Uravnotežena i pravilna prehrana može pomoći unosu dovoljne količine vitamina B2 (kao i ostalih vitamina B skupine).

Vitamin B2 je dostupan u namirnicama biljnoga i životinjskoga podrijetla, s tim da je biološka dostupnost veća u životinjskim nego u biljnim izvorima.

S obzirom da je riboflavin topljiv u vodi, kuhanje hrane može uzrokovati njegov gubitak. Otprilike dvostruko više vitamina B2 gubi se kuhanjem nego kuhanjem na pari ili u mikrovalnoj pećnici.

Nestabilan je u prisustvu svijetla, posebice UV zraka.

Prema Europskoj bazi podataka o sastavu hranjivih tvari Europske agencije za sigurnost hrane (European Food Safety Ageny, EFSA) primarni prehrambeni izvori riboflavina uključuju:

• mlijeko i mliječne proizvode (jogurt, svježi sir) - najviše doprinose unosu riboflavina u zapadnjačkoj prehrani. Kravlje mlijeko sadrži uglavnom slobodni riboflavin, oko 90 posto, i manje količine FMN-a i FAD-a (u većini ostale hrane vitamin B2 je vezan za proteine). 
• jaja
• iznutrice (bubrezi, jetra).

 
Ostali prehrambeni izvori vitamin B2:

• izvori životinjskoga podrijetla
  • meso (janjetina, govedina) i perad (puretina, piletina)
  • riba (posebno losos, bakalar)
• izvori biljnoga podrijetla
  • lisnato povrće (špinat, blitva, brokula, prokulice)
  • kadulja, šparoge, artičoka, rajčica, grah
  • orašasti plodovi
  • pivski kvasac
  • integralne i obogaćene žitarice i kruh
  • soja
  • banane, ribiz, avokado, šipak,
  • gljive.

 
U slučaju konzumacije puno vitamina B skupine, može se primijetiti tamno žuta boja mokraće, koja potječe upravo od riboflavina.
 

Obogaćena hrana kao izvor vitamina B2

Riboflavin se često dodaje u žitarice i kruh (jer se preradom veliki dio gubi) te u hranu za dojenčad i djecu.

Njime se obogaćuju neka pića i sokovi, a može biti prisutan i kao prehrambena boja (E101, E101a, E106) jer se smatra aditivom koji ne ugrožava zdravlje.

Sadržaj riboflavina u dojenačkoj i prijelaznoj formuli te u prerađenoj hrani na bazi žitarica i dječjoj hrani za dojenčad i djecu zakonski je reguliran.

Vitamin B2 kao dodatak prehrani

Kao dodatak prehrani vitamin B2 je najčešće dostupan kao riboflavin, riboflavin-5-fosfat ili riboflavin 5-fosfat natrij.

Vitamin B2 je obično sastavni dio multivitaminskih pripravaka ili onih koji sadrže ostale vitamine B skupine.

Riboflavin se izlučuje u majčino mlijeko u koncentracijama koje su osjetljive na majčin unos riboflavina i mogu se povećati, iako neznatno, uzimanjem dodataka prehrani s riboflavinom.
 

Nedostatak vitamina B2 ili ariboflavinoza predstavlja značajan rizik u slučaju loše prehrane s obzirom da ga tijelo ne skladišti, a istodobno ga kontinuirano izlučuje. 

Ariboflavinoza je najčešće praćena nedostatkom i drugih hranjivih tvari zbog pothranjenosti ili specifičnih zdravstvenih stanja koja sprječavaju tijelo da apsorbira hranjive tvari iz hrane. Zbog toga je teško povezati nedostatak riboflavina sa specifičnim zdravstvenim posljedicama.

Nedostatak vitamina B2 je zabilježen u populacijama razvijenih i zemalja u razvoju, s tim da je u razvijenim zemljama ipak rijedak jer većina ljudi dobiva preporučene količine ovog vitamina iz raznolike prehrane.

Nedostatak riboflavina može se mjeriti samo kvantificiranjem koncentracije vitamina u tjelesnim tekućinama poput krvne plazme, seruma itd.
 
Razlikujemo dvije vrste nedostatka vitamina B2:

• primaran nedostatak riboflavina - nastaje kao rezultat nedovoljna unosa hranom ili prehrane siromašne riboflavinom
• sekundaran nedostatak riboflavina - može biti posljedica različitih stanja, kao što su smanjena apsorpcija u crijevima, slabo iskorištavanje u tijelu, pojačano izlučivanje, povećane potrebe i slično.

Tko je u riziku od nedostatka vitamina B2?

Neki čimbenici mogu povećati rizik od nedostatka vitamina B2, kao što su:

• nedostatak transportera riboflavina u tijelu
• fiziološka stanja poput trudnoće, dojenja ili rasta i razvoja djeteta
• veganska prehrana
• bavljenje sportom uz pridržavanje vegetarijanske prehrane
• konzumacija velike količine alkohola
• dugotrajan stres
• pojačana aktivnost štitnjače
• kirurško uklanjanje želuca
• dugotrajan proljev
• crijevne bolesti
• karcinom
• opekline
• dugotrajna vrućica
• infekcije
• bolest jetre - apsorpcija riboflavina je smanjena kod osoba s bolešću jetre
• ozbiljna trauma.

Simptomi nedostatka vitamina B2

Neki simptomi niske razine vitamina B2 preklapaju se s nizom temeljnih zdravstvenih stanja, što otežava sa sigurnošću reći postoji li problem nedostatka vitamina B2 ili neke druge hranjive tvari.

U slučaju da se primijeti jedan ili više simptoma odjednom, uputno je savjetovati se s liječnikom.

Nedostatak riboflavina u trudnoći mogao bi ugroziti rast djeteta i povećati šanse za razvoj preeklampsije. Preeklampsija je ozbiljno stanje koje se obično javlja između 20. tjedna trudnoće pa do mjesec dana nakon poroda. Uključuje pojavu povišenja krvnog tlaka (koje se kao takvo prvi put javlja u trudnoći) u kombinaciji s nalazom bjelančevina u mokraći. Ako se pravodobno ne prepozna i ne liječi, ovo stanje može eskalirati do eklampsije, odnosno do pojave generaliziranih konvulzija i može biti opasno po život.

Klinički znakovi nedostatka riboflavina zabilježeni kod ljudi su vrlo nespecifični i uključuju sljedeće znakove i simptome:

• Umor. Uzrok umora je teško utvrditi jer može imati brojne razloge u pozadini (previše vježbanja, nedovoljan unos željeza, loš san, a u pitanju može biti i manjak ili nedostatak vitamina B2). Logično je da nedostatak riboflavina dovodi do umora jer igra vitalnu ulogu u održavanju opskrbe tijela energijom.
• Ispucane usne. Različiti su razlozi pojave ispucanih usana. Jedan od njih može biti nedovoljan unos tekućine, ali i niska razina vitamina B2 koji, među ostalim, pomaže u zadržavanju vlage. U slučaju manjka hranjivih tvari, prirodna vlažnost usana može biti narušena, što dovodi do pojačanog crvenila, pucanja, pa čak i krvarenja.
• Pucanje u kutovima usana (angularni stomatitis, helioza). Predstavlja jedinstven simptom nedostatka riboflavina.
• Upala grla.
• Upala sluznice usne šupljine. Crvenilo i edem sluznice usne šupljine, pojava afti.
• Upala jezika (glositis, magenta jezik).
• Seboroični dermatitis.
• Suha koža, svrbež, pucanje kože. Ljuskava koža može biti simptom nekoliko kožnih stanja, ali i nedostatka vitamina B2. S obzirom da vitamin B2 igra ulogu i u popravku tkiva i obnovi stanica, u slučaju nedostatka moguća je pojava pucanja i ljuštenja kože uz pojačan svrbež.
• Neobjašnjiv gubitak kose. Nedovoljna količina riboflavina može utjecati na proizvodnju kolagena, vrste proteina koji podržava zdravlje folikula dlake (i kože), zbog čega dolazi do gubitka kose.
• Anemija. S obzirom da vitamin B2 ima ulogu u apsorpciji i aktiviranju željeza, njegov manjak/nedostatak može rezultirati pojavom anemije uslijed nedostatka željeza.
• Oči. Pojačana je osjetljivost očiju na jako svjetlo, pojačani su svrbež i suženje, a oči mogu biti i krvave. Razvoj katarakte.
• Reproduktivni problemi. Reprodukcija je sama po sebi vrlo složena i ne dovodi samo jedan čimbenik do problema sa začećem. Međutim, zna se da nedostatak riboflavina može ometati nekoliko područja reprodukcije, uključujući razvoj spermija i jajnih stanica te ovulaciju, zajedno s ranim razvojem embrija. To je i razlog zašto mnogi prenatalni pripravci među ostalim važnim nutrijentima sadrže i riboflavin

Što se događa ako u tijelu ima previše riboflavina?

Vrlo je malo vjerojatno da će se prevelika količina riboflavina unijeti samo hranom. A čak ako se i premaše dnevne potrebe, unos veći od kapaciteta tkiva izlučuje se mokraćom.
 

Djelotvoran u slučaju…

Nedostatak riboflavina (ariboflavinoza). Uzimanje riboflavina na usta može povećati razinu riboflavina u tijelu, što pomaže u liječenju i sprječavanju nedostatka riboflavina.
 

Moguće djelotvoran u slučaju…

Visoka razina homocisteina u krvi (hiperhomocisteinemija). Uzimanje riboflavina na usta tijekom 12 tjedana smanjuje razinu homocisteina do 40 posto kod nekih osoba sa specifičnim tipom gena.

Migrena. Uzimanje visokih doza riboflavina na usta čini se da umjereno smanjuje broj i težinu migrenskih glavobolja kod odraslih. Nije jasno pomaže li djeci.
 
Postoji interes za korištenje riboflavina u niz drugih svrha, ali nema dovoljno pouzdanih informacija da bi se moglo reći hoće li biti koristan.
 

Čini se da dovoljan unos vitamina B2 u prehrani i dodacima prehrani ima zaštitni učinak na različita medicinska stanja, a istodobno doprinosi smanjenju rizika od nekih oblika raka kod ljudi. Ovi biološki učinci riboflavina široko su proučavani zbog svojih antioksidativnih, anti-aging, protuupalnih, antinociceptivnih i antikancerogenih svojstava.

Kombinacija riboflavina i drugih spojeva ili lijekova može imati širok raspon učinaka i zaštitnih svojstava te smanjiti toksični učinak lijekova u nekoliko tretmana.
 

Antioksidativna svojstva

Oksidativni stres ima važnu ulogu u razvoju mnogih bolesti, poput dijabetesa, angine pektoris i oštećenja tkiva nakon prekida i ponovnog uspostavljanja protoka krvi. Također je povezan sa starenjem i degenerativnim bolestima.

Vitamin B2 ima ulogu prekursora* važnim koenzimima** koji su potrebni brojnim enzimima uključenim u oksidativni metabolizam. Snažna antioksidativna aktivnost riboflavina proizlazi iz njegove uloge prekursora flavin mononukleotida (FMN) i flavin-adenin dinukleotida (FAD) kao važnih koenzima potrebnih brojnim enzimima koji su uključeni u oksidativni metabolizam, posebno glutation oksidazi, zbog čega riboflavin djeluje kao prirodni antioksidans u stanicama.

Zbog snažnih antioksidativnih i protuupalnih učinaka, riboflavin se koristi npr. za zaštitu jetre od ishemijsko-reperfuzijskih ozljeda.

Nekoliko studija pokazalo je da je vitamin B2 učinkovit u smanjenju razine reaktivnih vrsta kisika (ROS) kod raznih bolesti, uključujući i anti-aging, a također pomaže u ublažavanju toksičnog učinka lijekova u raznim tretmanima.

* Prekursor = kemijski spoj koji prethodi drugom kemijskom spoju u slijedu metaboličkih reakcija.

** Koenzim = kemijski spoj koji se veže na enzim i uzrokuje promjenu njegova proteinskog dijela aktivirajući aktivno mjesto enzima koji onda može primati supstrat i pretvarati ga u produkt.

Oksidativna ozljeda reperfuzijom

Reperfuzijska oksidativna ozljeda je paradoksalno oštećenje tkiva koje nastaje uslijed ponovne uspostave krvotoka (reperfuzije) nakon razdoblja nedostatka kisika (ishemije). Ovaj proces dovodi do naglog stvaranja reaktivnih kisikovih vrsta (ROS), što dovodi do upale, oštećenja staničnih membrana, lipida, proteina i DNA što dodatno pogoršava ishemijsko oštećenje. 

Riboflavin može ublažiti oksidativne ozljede svojom sposobnošću hvatanja slobodnih radikala i time smanjiti ozljede nakon uspostave krvotoka i ponovne opskrbe kisikom.
 

Imunosni sustav

Vitamin B2 ima brojne funkcije u sklopu imunosnog sustava: aktivira fagocitnu aktivnost neutrofila i makrofaga*, stimulira umnožavanje neutrofila i monocita, a pokazano je i da je važan za preživljavanje posebnih makrofagnih stanica.

Broj studija koje su ispitivale protuupalne i antinociceptivne učinke riboflavina kod ljudi je ograničen. Većina dokaza da smanjuje upalu i nociceptivne odgovore** dolazi iz laboratorijskih studija na životinjama.

Riboflavin je ujedno potencijalna tvar za upotrebu u inaktivaciji virusa ili kao potpora u kemoterapiji i radioterapiji za liječenje raka zbog svojih antioksidativnih svojstava (mnoge otrovne tvari povezane su s povećanom proizvodnjom slobodnih radikala i/ili ROS-a) i fotosenzibilizirajućih svojstava.

* Makrofagi = stanice imunosnog sustava koje "jedu" strane tvari (bakterije, viruse, mrtve stanice, stanični otpad), čiste tijelo i pokreću imunosni odgovor; nastaju od monocita iz koštane srži i migriraju u tkiva; važni su za nespecifičnu i specifičnu imunost.

** Nociceptivna bol = najčešća vrsta bola koja nastaje zbog izravnog oštećenja tkiva.

Fotosenzibilizirajuća svojstva

Vitamin B2 djeluje kao fotosenzibilizator zbog čega se može koristiti s ultraljubičastim zračenjem dugih valnih duljina za inaktivaciju mnogih patogenih mikroorganizama poput HIV-a, virusa pseudorabiesa, virusa Zapadnog Nila, parvovirusa, E. coli i protozoe Leishmania.
 

Karcinom

Vitamin B2 je povezan s kočenjem rasta tumora kod pokusnih životinja, a moguće i kod ljudi, međutim nije otkriveno kako. S druge strane, smatra se da riboflavin ima ogroman potencijal za korištenje u poboljšanju kemoterapijskog potencijala lijekova protiv raka.
 

Migrena

Trenutačno nije jasno kako vitamin B2 doprinosi prevenciji migrene. Moguće je da povećanje koncentracije riboflavina može poboljšati funkcije mitohondrija* u moždanim stanicama. Također je dokazano da riboflavin nadopunjen magnezijem i koenzimom Q10 ublažava simptome migrene.

* Mitohondriji = ključne organele u tjelesnim stanicama koje proizvode većinu stanične energije u obliku adenozin trifosfata (ATP). Ujedno reguliraju metabolizam, staničnu smrt (apoptozu), signalizaciju kalcija i sintezu hormona te stvaraju reaktivne kisikove spojeve (ROS). Ako mitohondriji ne rade ispravno, smanjuje se kapacitet proizvodnje energije, što rezultira pojačanim umorom, slabljenjem mišića i poremećajem u radu organa s visokim energetskim potrebama (poput srca i mozga).

Katarakta

Nastanak katarakte rezultat je taloženja proteina koje uzrokuje zamućenje očne leće. Unos riboflavina iz hrane i dodataka prehrani povezan je sa smanjenim rizikom od katarakte. Razvoj katarakte kod starijih osoba mogao bi biti povećan zbog nedostatka riboflavina. Visoka doza riboflavina od 400 mg/dan čini se da ima preventivni učinak ili neke korisne učinke na razvoj katarakte povezane sa starenjem.
 

Predmenstruacijski sindrom (PMS)

Povećani unos riboflavina iz hrane povezan je sa smanjenjem rizika od pojave simptoma predmenstruacijskog sindroma.

U jednoj komparativnoj studiji uočeno je da unos 2,52 mg riboflavina dnevno dovodi do 35 posto nižeg rizika od razvoja PMS-a u usporedbi s unosom od 1,38 mg dnevno.
 

Kosti

Osteoporoza je sistemska bolest skeleta koja rezultira povećanim rizikom od prijeloma. Jedan od najvažnijih čimbenika koji utječu na rizik od prijeloma je unos vitamina. Rezultati istraživanja pokazuju na potencijalnu upotrebu flavina (riboflavina) kao dodatka primarnom liječenju za poboljšanje metabolizma kostiju.
 

Neuropatija

Postoje indikacije da je riboflavin važan u ranom razvoju mozga nakon rođenja, a autori jedne studije su pokazali da riboflavin može imati terapijski potencijal za liječenje traumatske ozljede mozga.
 

Anemija

Vitamin B2 doprinosi stvaranju krvnih stanica jer igra ulogu u eritropoezi (proces stvaranja crvenih krvnih zrnaca), poboljšava apsorpciju željeza i pomaže u mobilizaciji feritina iz tkiva.

Uočena je pozitivna veza između unosa riboflavina i anemije kod žena, posebno onih mlađih od 50 godina, i otkrivena značajna veza između unosa riboflavina i željeza u skladu s rizikom od anemije.
 

Dijabetes melitus

Unos vitamina B2 hranom može dovesti do smanjenja dijabetičkih komplikacija zbog smanjenja upalnih procesa izazvanih oksidativnim stresom i stvaranjem ROS-a (oksidativni stres jedan je od glavnih čimbenika u nastanku dijabetesa tip 2).

Osim toga, studija na životinjama pokazala je pozitivan učinak riboflavina na šećer u krvi: smanjuje hiperglikemiju kroz ulogu u apsorpciji šećera iz crijeva, povećanjem unosa glukoze u skeletne mišiće i bijelo masno tkivo te ublažavanjem oksidativnog stresa, oštećenja tkiva i stanične DNA.
 

Srčane abnormalnosti

Vitamin B2 je kao pojedinačni spoj pokazao obećavajuće rezultate u pogledu zaštitnih djelovanja u smislu srčanih abnormalnosti, koje se njegovim korištenjem mogu izbjeći ili smanjiti.

Kombinacija riboflavina  s koenzimom Q10, niacinom, selenom i Emblica officinalis ima zaštitni učinak na srčane abnormalnosti kod eksperimentalne ateroskleroze.
 

Hipertenzija

U studijama na životinjama, vitamin B2 kao dodatak prehrani nije izazvao nuspojave, ali je izazvao značajno smanjenje sistoličkog krvnog tlaka između mladih i odraslih štakora, a koje nije bilo ovisno o dobi.
 

Vitamin B2 se obično smatra sigurnim. Predoziranje je malo vjerojatno, jer tijelo može apsorbirati do oko 27 miligrama riboflavina, a sve dodatne količine izbacuje mokraćom.

Riboflavin je vjerojatno siguran za većinu ljudi u dozama do 400 mg dnevno.

Vrlo visoke količine vitamina B2 mogu dovesti do svrbeža, utrnulosti, peckanja ili bockanja i osjetljivosti na svjetlo.

Kod nekih ljudi višak riboflavina može uzrokovati jarko žutu boju mokraće, što je bezopasno, ali ponekad izgleda alarmantno.

Također može uzrokovati probavne smetnje, mučninu ili nadutost.

Moguća je i pojava alergijske reakcije - osip na koži, svrbež, koprivnjača, oticanje lica, usana, jezika ili grla.
 

Ne postoji gornja granica podnošljivosti za vitamin B2, jer je malo vjerojatno da će njegov unos, čak i u velikim dozama iznad preporučenog, imati negativan učinak jer tijelo ne pohranjuje riboflavin. Međutim, najbolje je biti oprezan i izbjegavati unos velike količine dodataka prehrani bez savjeta liječnika.

Trudnoća i dojenje. Riboflavin je vjerojatno siguran kada se konzumira u količinama koje se obično nalaze u hrani.

Djeca. Riboflavin je vjerojatno siguran za većinu djece kada se konzumira u količinama koje se obično nalaze u hrani.

Bolest jetre. Apsorpcija riboflavina je smanjena kod osoba s bolešću jetre.
 

Dodaci vitamina B2 mogu utjecati na učinkovitost nekih lijekova:

• antibiotici (tetraciklinski antibiotici) - vitamin B2 može smanjiti količinu tetraciklina koju tijelo može apsorbirati. Uzimanje vitamina B2 zajedno s tetraciklinima može smanjiti učinke tetraciklina. Kako bi se izbjegla ova interakcija uputno je uzeti vitamin B2 dva sata prije ili četiri sata nakon uzimanja tetraciklina.
• triciklički antidepresivi, poput imipramina
• neki antipsihotici, poput klorpromazina
• metotreksat - lijek koji se za rak i autoimune bolesti, poput reumatoidnog artritisa
• fenitoin - lijek koji se koristi za kontrolu konvulzija
• probenecid - lijek za liječenje gihta
• tiazidni diuretici
• doksorubicin - lijek koji se koristi u terapiji raka; može smanjiti razinu vitamina B2, a vitamin B2 može utjecati na djelovanje doksorubicina.

Važno je razgovarati s liječnikom prije uzimanja bilo kakvih dodataka prehrani, posebno zato što oni mogu ometati druge lijekove.

Kako se koristi vitamin B2

Uputa za uzimanje vitamina B2

Vitamin B2 uzimajte na usta s čašom vode, uz obrok, u količini navedenoj u uputi priloženoj uz proizvod ili prema uputi liječnika. 

Nemojte uzimati proizvod češće nego što je propisano.

Propuštena doza. Ako propustite dozu, uzmite je što prije. Ako je blizu vrijeme za sljedeću dozu, uzmite samo tu dozu. Nemojte uzimati dvostruku ili dodatnu dozu.

Predoziranje. Ako mislite da ste uzeli previše vitamina B2, odmah se obratite liječniku.

Napomena. Pridržavajte se pravilne i raznovrsne prehrane. Uzimanje vitaminskih dodataka ne zamjenjuje potrebu za uravnoteženom prehranom.

Preporučeni unos vitamina B2

Preporuke za vitamin B2 neznatno se razlikuju ovisno o dobi i životnoj fazi.

Na zahtjev Europske komisije, EFSA-in Panel za dijetetske proizvode, prehranu i alergije (NDA) izveo je prehrambene referentne vrijednosti (Dietary Reference Values, DRV) za riboflavin. EFSA-in Panel zaključuje da u dostupnim studijama nema naznaka o različitim potrebama za riboflavinom prema spolu ili između mlađih i starijih odraslih osoba (≥ 18 godina).

Podnošljiva gornja razina unosa (engl. Tolerable Upper Intake Levels, UL) za riboflavin nije utvrđena.
 

* referentni unos populacije (mg/dan) = zaokružene vrijednosti
  

SUPLEMENTI - REFERENTNE KRATICE

​Prehrambeni referentni unos  (engl. Dietary Reference Intake, DRI) = Opći izraz za skup referentnih vrijednosti koje se koriste za planiranje i procjenu unosa hranjivih tvari kod zdravih ljudi. Vrijednosti se razlikuju ovisno o dobi i spolu i uključuju:

* Preporučeni dnevni unos (engl. Recommended Dietary Allowances, RDA) = Prosječna dnevna razina unosa hranjive tvari dovoljna da zadovolji potrebe za hranjivim tvarima gotovo svih (97-98 %) zdravih pojedinaca.

* Odgovarajući unos (engl. Adequate Intake, AI) = Procijenjeni siguran i odgovarajući dnevni unos hranjive tvari hranom. Definira se u slučaju kada nije moguće utvrditi RDA vrijednost.

* Procijenjena prosječna potreba (engl. Estimated Average Requirement, EAR) = Prosječna dnevna razina unosa neke tvari za koju se procjenjuje da zadovoljava potrebe 50 posto zdravih pojedinaca

* Podnošljiva gornja razina unosa (engl. Tolerable Upper Intake Levels, TUL) = Maksimalni dnevni unos hranjive tvari za koji je malo vjerojatno da će izazvati nuspojave u općoj populaciji.

---

Dnevna vrijednost (engl. Daily value, DV) = Preporučeni unos hranjivih tvari razlikuje se ovisno o dobi i spolu, a poznat je kao preporučeni dnevni unos (RDA) i dovoljan unos (AI). Međutim, za svaku hranjivu tvar odabire se jedna vrijednost, poznata kao dnevna vrijednost (DV). DV je često, ali ne uvijek, sličan RDA ili AI za tu hranjivu tvar. DV je razvila Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) kako bi pomogla potrošačima da odrede razinu različitih hranjivih tvari u standardnoj porciji hrane u odnosu na njihove približne potrebe za njima. Oznaka zapravo navodi % DV-a tako se može vidjeti u kojem postotku doza proizvoda doprinosi postizanju DV-a.