Tetoviranje - trend, tradicija, ritual ili nešto drugo

Smatra se da riječ tetoviranje potječe iz maorskog jezika, od riječi tatau (na engleskom jeziku Tattoo), a znači trajno unošenje pigmenata boje u kožu uz pomoć posebno izrađenih igala. Običaj tetoviranja poznat je kroz povijest i rasprostranjen diljem svijeta u različitim civilizacijama.

Razlozi za tetoviranje su raznovrsni i ovise o kulturi i običajima naroda kod kojih se javlja. Tako tetoviranje može imati ritualni, tradicijski ili religijski karakter, ali i biti poticaj isključivo iz estetskih pobuda. Kod nekih naroda tetoviraju se samo određeni dijelovi tijela, kao što su irezumi tetovaže na licu, koje su dio japanske tradicije, ili facijalne tetovaže maorskih plemena s otočja Novog Zelanda. Tetoviranje različitih dijelova tijela, kao dio tradicije, rasprostranjeno je diljem svijeta, počevši od berberskih plemena u sjevernoj Africi, preko indijanskih plemena u Južnoj Americi do tetoviranja uobičajenih među narodima koji žive u nekim pokrajinama Kine.

Pojedine profesije stoljećima su bile povezivane s tetoviranjem (pomorci), kao i pojedine socijalne skupine, kao što su motoristi, vojnici na odsluženju vojnog roka, kriminalci (američke i japanske bande) i zatvorenici. Tetoviranje je koji put služilo i kao simbol represije, primjerice kod Židova za Drugoga svjetskog rata, kad su nacisti obilježavali zatvorenike u koncentracijskim logorima tetoviranjem brojeva na podlaktici.
No, može se raditi i iz zdravstvenih razloga, na primjer zbog prikrivanja različitih ožiljaka ili u rekonstrukcijskoj medicini (bradavice nakon odstranjenja dojki).

Ne tetoviraju se samo ljudi, nego i životinje. Kod njih se provodi u svrhu identifikacije (kod pasa na ušima radi označavanja), označavanja vrste za uzgoj, vlasništva ili selekcije, kao i u zdravstvene svrhe (npr. psi koji imaju bijele njuške tetoviraju se zbog podložnosti utjecaju sunčeve svjetlosti).

Tetoviranje u našim krajevima datira još iz vremena turskih osvajanja, kad su Turci otimali dječake i odvodili ih u janjičarske postrojbe, a djevojke prisilno uzimali i privodili begovima, koji su imali neprijeporno pravo na njih prve bračne noći ili su ih vodili u sužanjstvo u Tursku. Hrvati katolici tada su uveli tetoviranje kršćanskih simbola na rukama i ispod vrata, kako bi postali odbojni Turcima i naglasili pripadnost katoličkoj vjeri. Na području Kupresa tetoviralo se prokuhanim majčinim mlijekom, u koji bi se dodalo gara i tinte, te bi se užarenom iglom tetovirali simboli križeva.

Običaj tetoviranja religijskih simbola sačuvao se sve do današnjih dana i u nekim katoličkim selima Lašvanske doline i u Rami, odnosno Jajcu i Kraljevoj Sutjesci u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj tetoviranje kao narodna tradicija još postoji u petnaestak sela smještenih između Sinja i Šibenika, gdje se za taj običaj sačuvao i narodni izraz "sicanje". U tom dijelu Dalmacije još možete sresti starije žene s istetoviranim križićima, uglavnom na zapešću i člancima prstiju.

Ako se osvrnemo nekoliko desetljeća unatrag, tetoviranje je u urbanim sredinama bilo prisutno samo u određenim socijalnim krugovima i među pripadnicima problematičnog miljea. Rjeđe je predstavljalo znak religijske pripadnosti ili jamstva ljubavi. Međutim, era punka donijela je promjenu stavova o tetoviranju, tako da su brojni pripadnici te subkulture počeli kopirati svoje idole i na velika vrata uveli tetoviranje kao modni diktat.

U posljednjem desetljeću postalo je dio mainstrema. Poznate zvijezde ponosno nose svoje tetovaže: Angelina Joly, Ben Affleck, David Beckham, Eminem. Čak i lutka Barbie ima tetovažu: 1999. je u prodaju puštena lutka s istetoviranim leptirom na trbuhu i kompletom za privremeni tattoo namijenjenim malim vlasnicama te poznate lutke.

Tetoviranje je katkad i odraz individualnosti, energije vlasnika tetovaže, a može biti i znak osobne slobode, ili nositi poruku ili sjećanje vlasnika na neki njemu važan događaj. Može izražavati i princip, stav ili nešto drugo povezano sa životom ponosnog vlasnika. Svaka tetovirana slika priča je za sebe i ima simboliku za onoga koji je nosi.

Izgled tetovaža pomno prati modna kretanja u društvu. U posljednje vrijeme, osim partnerova imena, pojavljuju se imena djece ili roditelja. Ponovno se vraćaju u modu i simboli iz prošlih vremena - bodeži, sidra, golišave djevojke... Saloni za tetoviranje donose lijepu zaradu, a osobe koje rade u njima pravi su umjetnici.

Ako se ipak odlučite ljepoti svoga tijela pridodati i tetovažu, važno je prethodno dobro se informirati:

• potražite provjereni salon za tetovažu i porazgovarajte s ljudima koji rade u njemu, ali i s njihovim klijentima;
• kod odabira dijela tijela na kojem ćete raditi tetovažu, razmislite kako će se taj dio tijela s godinama promijeniti (ništa ne izgleda ružnije od stare i rastegnute tetovaže);
• pomno razmislite o onome što ćete dati istetovirati, jer ćete to najvjerojatnije nositi do kraja života (u mnogim salonima za tetoviranje klijente upozoravaju da dobro razmisle prije negoli na svoje tijelo istetoviraju ime voljene osobe, jer gotovo u pravilu tetovaža traje dulje od romanse).

Ako niste potpuno sigurni da tetovažu želite nositi cijeli život, pokušajte s privremenim tetovažama s kanom (one mogu biti zapanjujuće dobre, ali trajnost je od jednog do nekoliko tjedana).

Trebate doznati što više o samom postupku tetoviranja. Tetovaže se izvode injektiranjem pigmenata boje u stanice kože oko milimetar duboko. Pigment se ubrizgava pomoću vibrirajuće igle i električnog držača ruke. Dok neki ljudi postupak doživljavaju vrlo bolnim, drugi ga opisuju samo kao neugodan ili čudan osjećaj.

U većini država na svijetu i ne postavlja se pitanje sastojaka boja koje se koriste za tetoviranje.

Prošle godine švicarska vlada testirala je supstancije koje se nalaze u pigmentima za tetoviranje, a rezultat istraživanja bila je potpuna zabrana uporabe pojedinih supstancija. I Ministarstvo zdravstva u Njemačkoj od 125 sastojaka boja za tetoviranje čak je polovicu povuklo iz uporabe zbog potencijalne opasnosti po zdravlje, jer su kemičari u njima pronašli kancerogene supstancije. Pronađeno je da je u crnoj boji, koja se još uvijek najčešće koristi, sadržan i pigment namijenjen upotrebi u automobilskoj industriji ili u proizvodnji boje za printere.

Još nije u potpunosti objašnjeno kako pigmenti koji se koriste prilikom tetoviranja utječu na organizam. Ono što se pouzdano zna jest da dio boje prilikom procesa tetoviranja prelazi na susjedne limfne čvorove i dovodi do promjene njihove boje. U različitim stručnim časopisima nerijetko se spominju i tumori nastali na mjestu tetovaže.

U Njemačkoj je objavljeno i istraživanje na uzorku od 3500 istetoviranih osoba o popratnim pojavama koje nastaju nakon tetoviranja. Uobičajena je pojava crvenila i plikova na koži u razdoblju unutar četiri tjedna. Sedam do osam posto ispitanika žalilo se na različite druge pojave na koži i nakon tog razdoblja, a 94 posto ispitanika nije navelo upadljivije komplikacije.

Tetoviranje kao postupak zabadanja igle u kožu i unosa pigmenta agresivan je postupak i ako ne zadovoljava sve higijenske uvjete, za neželjenu posljedicu može imati razne bolesti, kao što su tetanus, hepatitis, herpes, pa i AIDS. Stoga:

• uvijek tražite da pred vama otvore novu, nekorištenu steriliziranu iglu za svaku tetovažu (velik je rizik zaraze HIV-om i hepatitisom);
• nakon skidanja poveza, koji se nosi dva do 12 sati, tetovirano mjesto treba nasprejati antiseptičkim sredstvom i postupak ponavljati sljedećih nekoliko dana;
• pokušajte tetovažu držati nepokrivenu, koliko god je to moguće;
• dok ne zacijeli, izbjegavajte sunčanje, kupanje i namakanje u kadi.

Prema nekim istraživanjima, provedenima u Velikoj Britaniji, čak 75 posto osoba nakon prosječno 15 godina zatraži savjet za uklanjanje tetovaže. Zato, prije nego što se odlučite za tetoviranje, važno je znati da se one nikako ili vrlo teško uklanjaju. Pri pokušaju njihova odstranjivanja vrlo često zaostaju vidljivi ožiljci, tako da se češće pribjegava prikrivanju tetovaže nekom novom. Iako moderna medicina može pružiti sve nezamjetnije odstranjivanje tetovaža, zbog kemijskog sastava i načina izrade uvijek jednim dijelom ostanu vidljive. Tetovaže se najčešće uklanjaju laserski, pri čemu se u četiri do deset seansi pojedine točke zagrijavaju na temperaturu od nekoliko stotina stupnjeva i razbijaju u male bezbojne molekule, koje u konačnici ostanu vidljive u obliku ožiljka.

Unatoč svemu navedenom, oni koji su se jednom tetovirali, tvrde da to uvijek požele učiniti još jednom, pa onda još jednom, pa još... Postavlja se pitanje, je li tetoviranje još jedna vrsta ovisnosti? Valja razmisliti o tome...