Hiperbarična oksigenacija - uloga u šećernoj bolesti

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti Mario D. Franolić dr. med., spec. urgentne medicine, liječnik hiperbarične i podvodne medicine, akupunkturist

Pravodobna preventivna i kurativna primjena hiperbarične oksigenacije može znatno smanjiti patnje, poboljšati životnu kvalitetu i perspektive osoba sa šećernom bolešću

O šećernoj bolesti (Diabetes mellitus), sve češćem pratitelju čovjekova civilizacijskog sazrijevanja, već je mnogo puta pisano iz gotovo svih aspekata. Svrha ovog napisa nije objašnjenje uzroka i mehanizama nastanka bolesti. To je čitateljima već poznato i iscrpno su ih opisali najkompetentniji stručnjaci. Cilj je, zapravo, upozoriti na još jednu, široj javnosti, nažalost, gotovo potpuno nepoznatu metodu poboljšanja zdravstvenog stanja i kvalitete života osoba sa šećernom bolešću. Dakako, nije riječ o liječenju šećerne bolesti, ali jest o prevenciji i liječenju njezinih posljedica. Dakle, o načinu poboljšanja kvalitete života, zdravstvene i vitalne prognoze.

100 posto čist kisik pod povećanim tlakom

Hiperbarična oksigenacija (HBO) je udisanje čistog (100 postotnog) medicinskog kisika (oksigenacija) u uvjetima povećana tlaka okoline (hiperbarična). Provodi se u za to namijenjenim uređajima - barokomorama (hiperbaričnim komorama). U tim uvjetima, porastom tzv. parcijalnog tlaka kisika, krv primi i do 20 puta više za život nužnog plina, popunjavajući za to namijenjena prijemna mjesta (receptore) na crvenim krvnim stanicama, ali i otapajući se u plazmi. Oko 30-ak je dosad poznatih pozitivnih učinaka na organizam u cijelosti. Među njima su otklanjanje nedostatka kisika u tkivima (hipoksija); stvaranje novih, zdravih krvnih žila (neoangiogeneza) koje preuzimaju cirkulaciju od oštećenih; pojačanje energetskih procesa u stanicama (energogeneza); uravnoteženje razmjene tvari u stanicama; imunostimulacijsko djelovanje; antibiotski učinci i brojni drugi.

Oporavak ishemijom ugroženih tkiva

Navedeno je već da se šećerna bolest ne liječi HBO-om. Međutim, posljedice bolesti (dijabetička angiopatija - bolest krvnih žila, dijabetička polineuropatija - oštećenje živaca, dijabetička retinopatija i makulopatija - slabovidost, dijabetička nefropatija - ugrožavanje funkcije bubrega, dijabetičko stopalo - kronične nezarastajuće i inficirane rane na stopalima, kao najčešći uzrok gangrene i amputacije; i dr.) najčešće se ublažavaju, usporava se njihov tijek ili se i izliječe. Uzrok tome je oporavak većine, nedostatkom krvi (ishemijom) ugroženih, ali još živih stanica različitih tkiva i organa.

Tako, primjerice, dijabetičko stopalo s otvorenom kroničnom ranom kod velikog broja pacijenata na HBO reagira cijeljenjem, čime se ponovno omogućuje kretanje, izbjegava rizik gangrene, uklanja ili smanjuje opasnost od amputacije. Bolesnici koji još nemaju otvorene rane, zahvaljujući gubitku osjeta (dijabetička polineuropatija) u početku nisu ni svjesni nastajanja rane ili kalusa (žulj) na stopalu. HBO sprječava mehanizam nastanka dijabetičkog stopala ispravljanjem tog neurološkog deficita kod visokog postotka bolesnika. Pritom nije zanemariva ni činjenica da se kombiniranim liječenjem uz uporabu i HBO-a (uz ostale nužne mjere) postiže neusporedivo bolji učinak s desetak i više puta manjim troškovima nego kad u liječenju nema primjene barokomore.

Pravodobnom uporabom HBO-a najčešće se znatno ili u potpunosti ispravlja jako oštećenje vida zbog dijabetičke retinopatije i makulopatije, izbjegavaju se ili jako smanjuju krvarenja u mrežnici, kao i potreba za laserskim spaljivanjem krvarećih krvnih žilica (što pomaže u zaustavljanju krvarenja, ali ostavlja nepopravljive ožiljke na mjestima primjene). Drugim riječima, HBO ne samo da igra nezaobilaznu ulogu u liječenju posljedica šećerne bolesti, nego ima itekako jake preventivne sposobnosti odlaganja i ublažavanja njezinih komplikacija.

Postupak "suhog ronjenja"

Za liječenje je nužan poseban hermetički zatvoren uređaj (barokomora), u kojem se tlak povisuje od normalnog (1 bar) do terapijskog (2 - 2.5 bara), što odgovara ronjenju na 10 do 15 metara. Naravno, "ronjenje" u komori je suho - pacijenti su udobno smješteni na stolicama, eventualno u krevetu, i preko maske udišu čistmedicinski kisik.

Postoje dvije vrste barokomora: jednomjesne, poput kapsule, u kojoj je pacijent sam u ležećem položaju, i višemjesne, gdje više pacijenata sjedi ili leži, uz obveznu medicinsku pratnju (liječnik ili medicinski tehničar). Tijekom rada komore provodi se audiovizualni nadzor i komunikacija voditelja upravljačkog pulta s medicinskom pratnjom u komori. Prije početka terapije svi pacijenti prolaze odgovarajući pregled i razgovor s liječnikom, a potom se brižljivo pripremaju za ulazak u komoru. Liječenje se provodi u serijama od 15 do čak više od 100 "ronjenja", a svaki boravak u komori traje 60 do 90 minuta.

HBO ne samo da igra nezaobilaznu ulogu u liječenju posljedica šećerne bolesti, nego ima itekako jake preventivne sposobnosti odlaganja i ublažavanja njezinih komplikacija

Komplikacije šećerne bolesti u vidu gangrene i dijabetičkog stopala prije i nakon tretmana hiperbaričnom oksigenacijom

Dijabetičko stopalo

To je česta, teška i opasna posljedica oštećenja krvnih žila i živaca, uzrokovana dugotrajno povišenom razinom šećera u krvi. Manjkavost u održavanju glikemije u fiziološkim granicama prirodnim putem ili lijekovima, katkad čak i kod uredne medikamentozne regulacije (a osobito kad to nije slučaj zbog neodgovarajućeg liječenja i/ili neurednoga higijensko-dijetetskog režima), brzo dovodi do promjena karakteristika krvi i krvnih stanica, kao i u strukturi zidova krvnih žila. Oni postaju neelastični, kruti, skloni pojačanoj aterosklerozi (ovapnjenju). Taj proces u podjednakoj mjeri pogađa velike i male krvne žile, zbog čega znatno slabi dotok krvi bolešću pogođenim glavnim arterijama do okrajina (makroangiopatija), a i ta se smanjena količina krvi ne može odgovarajuće distribuirati stanicama kroz, također oštećene, male krvne žile (mikroangiopatija). Tako na krajnjoj periferiji, a najčešće su to stopala, dolazi do kritične ishemije (nedostatka krvi) i hipoksije (nedostatka kisika). Takvo je tkivo izrazito podložno ozljeđivanju i infekcijama.

Među najčešćim uzrocima nastanka kroničnih rana na stopalu osoba sa šećernom bolešću su kalus (žulj) i mikroranice, nastale nepažljivim rezanjem noktiju. Kako je taj proces istodobno praćen još jednom komplikacijom šećerne bolesti, polineuropatijom (oštećenjem živaca), bolesnik ne osjeća bol te zapravo neko vrijeme nije ni svjestan nastale rane. Ona postaje ulazno mjesto i idealna podloga za nagli razvoj cijelog niza patogenih mikroorganizama (bakterija, gljivica) koji pogoršavaju lokalno i opće stanje bolesnika, dodatno narušavajući regulaciju glikemije. Sada su širom otvorena vrata nastanku dijabetičke flegmone i dijabetičke gangrene, najčešće vlažne, koja uzrokuje gubitak dijela ekstremiteta, ugrožavajući toksičnim tvarima (iz bakterija i produkata raspadanja tkiva) i sam život pacijenta! Tako se "začarani krug" zatvara, stvarajući sve uvjete za loš tijek bolesti i neizvjesnu vitalnu prognozu.

Dijabetička gangrena

Može nastati i bez prethodne pojave rane. Kad začepljenje glavnih i/ili oštećenje zidova malih krvnih žila dostigne kritičnu točku, stanice pogođenog dijela stopala (najčešće su to prsti) ne mogu više normalno obavljati svoje metaboličke aktivnosti i postupno umiru. Prsti i dijelovi stopala najprije poplave i postanu hladni, potom pocrne i mumificiraju (suha gangrena). Događa se da takvi prsti ili njihovi dijelovi otpadnu ili ih bolesnici sami uklone. Infekcijom suha gangrena može prijeći u vlažnu i tada bolest ubrzava razvoj i pogoršava prognozu.

Razloge za česte kritične ishemijske promjene na stopalima bolesnika s opipljivim arterijskim pulsevima na glavnim krvnim žilama nalazimo u sljedećim posljedicama šećerne bolesti:

  • povećanje viskoziteta (gustine) krvi
  • opadanje sposobnosti crvenih krvnih stanica za prijenos kisika do najudaljenijih i najmanjih kapilara
  • agregacija (sljepljivanje) trombocita
  • ubrzan rast stanica endotela (unutarnjeg površinskog sloja) zidova kapilara
  • kroz tako zadebljale zidove teško se odvija razmjena tvari i prolazak kisika, što ozljeđuje unutarnje slojeve zidova kapilara
  • u ozlijeđenim zidovima kapilara talože se tvari koje dovode do začepljenja kapilara.

Katkad premoštenje začepljene veće krvne žile (revaskularizacija, by-pass) ne uspije spriječiti nastanak kronične rane zbog reakcije tkiva na stres trombozom i nekrozom (što kod osoba koje ne boluju od šećerne bolesti nije slučaj).

Dijabetičko stopalo klasificira se stupnjevima od 0 do 5, pri čemu je nultim stupnjem označeno visokorizično stopalo oboljele osobe na kojem nema otvorenih rana, a petim gangrena cijelog stopala. Vaskularni kirurzi označavaju kronične rane od 1. do 3. stupnja uglavnom neuropatskim (nastalim prije svega zbog oštećenja perifernih živaca), a one 4. i 5. stupnja uglavnom vaskularnim (nastalim ponajprije zbog oštećenja krvnih žila).

Uobičajeno se dijabetičko stopalo i gangrena liječe kombinirano, kirurškom obradom i antibioticima, uz osnovnu dijabetološku terapiju i dijetu. Nažalost, i pored svih poduzetih mjera liječenja, često se ne može izbjeći manja ili veća amputacija pogođenog ekstremiteta ili njegova dijela. Stoga je najbolje liječenje, kao i obično, preventiva. Nužno je učiniti sve da bi se spriječila (ili barem bitno smanjila i odložila) pojava neuropatskih i terminalnih ishemijskih komplikacija, konačno - dijabetičkog stopala i dijabetičke gangrene. Dobra reguliranost glikemije medikamentima i odgovarajućom dijetom, uz redovitu komunikaciju s dijabetologom, kao i pojačana tjelesna aktivnost, osnove su dobre prevencije. Tome treba dodati i dijabetičarske cipele, načinjene od takvih materijala i tako dizajnirane da onemogućuju stvaranje kalusa na rizičnom stopalu. No, ne treba zatvarati oči pred visokim preventivnim potencijalom hiperbarične oksigenacije, koja može dodatno zaštititi bolesnika već i prije jasne pojave komplikacija.

Za bolju kvalitetu života 

Hiperbarična oksigenacija u našoj je sredini, nažalost, malo poznata i još manje korištena metoda prevencije i liječenja svih komplikacija šećerne bolesti, i pored toga što je jedna od najučinkovitijih. Ono što u cijelom modernom svijetu danas čini sastavni dio konzilijarnog bavljenja bolesnikom, u Hrvatskoj još teško dopire do svijesti bolesnika, jednako kao i do njihovih liječnika. Stoga i ovaj tekst ima zadaću skrenuti pozornost da se u Hrvatskoj već više od 30 godina uspješno bavimo i tim problemima.

Brojni svjetski, ali i domaći istraživači dobro su izučili i dokumentirali mehanizme stvaranja kroničnih rana i ulogu parcijalnog tlaka kisika u njihovu nastanku i liječenju. Upravo o njemu je ovisna doprema kisika stanicama. Nažalost, disanje 100-postotnog kisika na normalnom tlaku ne utječe znatno na porast parcijalnog tlaka. To se postiže isključivo hiperbaričnom oksigenacijom, dakle udisanjem 100-postotnog kisika na povišenom tlaku okoline, u uređaju koji se zove barokomora (hiperbarična komora).

Ukratko možemo reći da hiperbarični kisik djeluje na sljedeći način:

  • djeluje antimikrobno - pospješuje sposobnost leukocita za eliminaciju mikroorganizama, za neke vrste bakterija je sam hiperbarični kisik smrtonosan, inaktivira toksine (otrovne supstancije) nekih bakterija, pospješuje antimikrobna svojstva brojnih antibiotika;
  • smanjuje viskoznost (gustoću) krvi i povećava fleksibilnost staničnih membrana crvenih krvnih stanica, nužnu za njihov prolaz kroz kapilare;
  • uklanja edeme (otekline) tkiva;
  • poboljšava energogenezu, tj. stvaranje i iskoristivost energije;
  • otapanjem kisika u plazmi osigurava njegovu dopremu stanicama i bez prisustva hemoglobina;
  • stimulira rast stanica prijeko potrebnih za cijeljenje u rani;
  • stimulira neoangiogenezu, tj. stvaranje novih, zdravih malih krvnih žila.

Bitno je istaknuti da HBO ne zamjenjuje kiruršku revaskularizaciju, koju je nužno provesti kad je god to moguće, ali je dodatna terapija koja potpomaže uspješnost liječenja. Osobito je ne treba zaboraviti kod bolesnika kojima se ne može provesti operativni zahvat premošćivanja krvnih žila. Također, provedena na vrijeme, uveliko smanjuje i odlaže razvoj komplikacija. Pravodobna preventivna i kurativna primjena HBO-a znatno može smanjiti patnje i poboljšati životnu kvalitetu i perspektive osoba sa šećernom bolešću svih dobnih skupina, a HZZO-u može uštedjeti enormna materijalna sredstva.

DOSTUPNOST U HRVATSKOJ

Privatna Poliklinika za baromedicinu OXY Pula zasad je jedina specijalizirana zdravstvena ustanova u Hrvatskoj koja se bavi hiperbaričnom medicinom. Smještena je u Općoj bolnici Pula, u kompleksu bivše Mornaričke bolnice, a u Zagrebu djeluje podružnica poliklinike u KB Dubrava. Njezini, u zemlji i inozemstvu vrhunski educirani liječnici, imaju izuzetno respektabilno pozitivno iskustvo u liječenju svih bolesti kod kojih je indiciran HBO, a i sami daju originalne doprinose novim spoznajama u domenama ove grane medicine.

Među pacijentima Poliklinike OXY apsolutno je najveći broj osoba sa šećernom bolešću i sa svim mogućim komplikacijama, ali i bez njih.
Svaku potrebu za detaljnijim informacijama o liječenju hiperbaričnom oksigenacijom zadovoljit će ravnatelj dr. Mario Franolić, dr. Suzana Pečenković-Mihovilović, mr. sc. Dejan Andrić, kao i ostali djelatnici poliklinike.


Kochova 1A, Pula
T/F: 052/217 877

Av. Gojka Šuška 6, Zagreb (KB Dubrava)
T: 01/2902 300

W: www.oxy.hr
E: poliklinika@oxy.hr
E: poliklinika.zg@oxy.hr

 

 

Datum objave članka: 1. 2. 2006.