Iskrivljen pogled u ogledalu 2. dio

Bolesti i stanja / Živčani i mentalni sustav Vida Demarin akademkinja  /  prof. dr. sc.   Vanja Bašić Kes dr. med., spec. neurolog  /  Lucija Zadro Matovina dr. med., spec. neurolog

Liječenje periferne kljenuti ličnog živca treba početi što ranije, jer na taj način povećavamo vjerojatnost potpuna oporavka

Nakon što smo u prošlome broju dali uvid u anatomske i fiziološke karakteristike ličnog živca, te definiciju i predmnijevane uzroke nastanka njegove periferne kljenuti (Bellova pareza ili kljenut), vrijeme je da se pobliže upoznamo s kliničkom slikom, dijagnostičkim pokazateljima i terapijskim smjernicama.

Lice u asimetriji

Periferna kljenut ličnog živca uzrokuje asimetričan izgled. Polovica lica izgleda normalno, a druga je polovica, na strani na kojoj se nalazi oštećeni lični živac, mlohava, opuštena i oslabljena. Na toj polovici lica bolesnik ne može naborati čelo niti podignuti obrvu (štoviše, može biti i blago spuštena), ne može zatvoriti oko (lagoftalmus), nosnica je spljoštena, usni kut je obješen, brazda između nosa i gornje usne (nazolabijalna brazda) je izravnata i zajedno s usnama nakošena prema zdravoj strani, a usne se ne mogu razvući niti skupiti.

Pri pokušaju zatvaranja oka očna jabučica se okreće prema gore i van, tako da se u očnom rasporu vidi samo bjeloočnica, što je tzv. Bellov znak, koristan u dijagnostici Bellove kljenuti. Žvakanje hrane je otežano jer hrana ostaje između zubi i obraza. Teškoće su prisutne i pri uzimanju tekućine, koja istječe van iz usta kroz mlohavi usni kut. Mogući su i poremećaji izlučivanja sline i suza, te smetnje okusa i osjeta u prednje dvije trećine jezika. Kao posljedica nemogućnosti zatvaranja oka često nastaju upale spojnice ili rožnice oka, a zbog uvlačenja nosnog krila moguće je i otežano disanje na nos. Ovisno o mjestu nastanka oštećenja ličnog živca, u bolesnika se može javiti preosjetljivost na zvuk (hiperakuzija). Takva slika nagrđuje bolesnika te, ako je trajna i ireverzibilna, može uzrokovati i psihičke poremećaje.

Dijagnostički pokazatelji

Dijagnoza periferne kljenuti ličnog živca postavlja se na temelju brojnih dijagnostičkih parametara, a dijagnostička obrada je zbog brojnih skupina uzročnih čimbenika vrlo opsežna.

Anamnestički podaci dobiveni od bolesnika ili heteroanamnestički podaci dobiveni od bolesniku bliske osobe pružaju mnoge korisne informacije koje usmjeravaju daljnje dijagnostičke postupke, a govore o početku bolesti (kako i kad je počela), o povezanosti nastanka periferne kljenuti ličnog živca s nekim drugim simptomima ili znakovima, o postojanju nekih drugih pridruženih bolesti, o tome je li se kljenut javila prvi put u životu ili je već bilo nekih javljanja. Ciljanim postavljanjem pitanja anamnestički podaci mogu ukazivati i na eventualne čimbenike rizika koji su možda doveli do nastanka periferne kljenuti ličnog živca. Iz anamnestičkih podataka doznajemo i koliko je funkcija lica poremećena, te koliki je to problem bolesniku u njegovom funkcioniranju u svakodnevnom životu.

Nakon kvalitetno uzete anamneze, vrlo je važno uočiti držanje i ponašanje bolesnika te ga dobro pregledati. Važno je uočiti koji dijelovi lica imaju oslabljenu funkciju, ali i sve ostale znakove u izgledu oboljele strane lica koji upućuju na perifernu kljenut ličnog živca.

Slijedi uobičajen neurološki pregled, a zbog iznimno komplicirana anatomskog tijeka ličnog živca i prolaska kroz brojne regije glave i vrata, pregled po potrebi trebaju obaviti i otorinolaringolog, oftalmolog i drugi specijalisti.

U dijagnostici se koriste i dodatni testovi, kao što su ispitivanje izlučivanja suza i sline (Schirmerov test lakrimacije, test salivacije), pretraga okusa prednjih dviju trećina jezika (gustatometrija, elektrogustatometrija), ispitivanje nekih refleksa, ispitivanje tonusa mišića lica, elektrodijagnostika živca i mišića (elektromiografija, elektroneuronografija), te cjelovita audiološka obrada (tonski audiogram i timpanogram, kohleostapesni refleks). Ako se smatra potrebnim, u dijagnostičkoj obradi mogu se napraviti i dodatne slikovne pretrage (snimanje glave i mozga, ispitivanje funkcije mozga...).

K liječniku već kod prvih simptoma

Liječenje periferne kljenuti treba početi što ranije, jer na taj način povećavamo vjerojatnost potpuna oporavka ličnog živca. U više od polovice bolesnika periferna kljenut ličnog živca se povuče spontano, no postoje i patološka stanja zbog kojih se živac više nikad ne oporavi, što se u trenutku pojave prvih simptoma ne može znati, a do završetka dijagnostičke obrade nerijetko mora proći određeno vrijeme koje može biti i dragocjeno. Stoga je vrlo važno već pri pojavi prvih simptoma javiti se liječniku kako bi se dijagnostika i liječenje što prije započeli.

Liječenje periferne kljenuti ličnog živca ovisi o razini na kojoj je oštećenje nastalo, te o uzroku oštećenja, a može biti konzervativno i kirurško.

Konzervativno liječenje obuhvaća primjenu lijekova, fizikalnu terapiju i akupunkturu. Lijekovi koji se primjenjuju su steroidi, antivirusni lijekovi, vitamini te lijekovi i pomagala za zaštitu sluznice oka od prekomjerna isušivanja (umjetne suze, očni lubrikanti, naočale, pomagala za smanjenje isušivanja oka). Od steroidnih lijekova najčešće je u upotrebi Prednizon, koji smanjuje upalni odgovor i otok u području ličnog živca. Kad za to postoje indikacije, uz steroidne lijekove mogu se dodati i antivirusni. Vitamin B12 nužan je za urednu funkciju živčanog sustava, pa se preporučuje davanje injekcija vitamina B12, uz dodatak vitamina B1, B2, B6, te cinka, koji ubrzavaju rast stanica i oporavak oštećenoga ličnog živca, a time i skraćuju vrijeme nestanka simptoma. Protuupalno djelovanje u području oštećenog živca imaju i omega-3-masne kiseline, te histamin u malim dozama.

Akupunktura je dodatna terapija u liječenju i s uspjehom se primjenjuje. Njezini učinci očituju se u povećanju cirkulacije krvi i energije u oštećenom području, te poboljšanju imuniteta i ravnoteže u organizmu, što svakako pogoduje obnavljanju funkcije oštećenoga ličnog živca.

Fizikalna terapija ima za cilj stimulirati lični živac, pomoći pri održavanju tonusa mišića lica, spriječiti nastanak kontraktura i paralize ličnih mišića, te ublažiti bol tijekom oporavka. Čini je niz procedura, kao što su manualna limfna drenaža, tretman temporomandibularnog zgloba, kraniosakralna terapija, neurofizioterapija, miofascijalna mobilizacija, akupresura, vježbe intencije i jačanja zahvaćenih mišića, senzorni tretman, elektroterapija (magnetoterapija, elektrostimulacija, TENS, terapijski laser).

Hiperbarična oksigenacija kisikom dodatna je terapijska mjera kojom se u određenim slučajevima postiže ubrzanje oporavka.

Kirurško liječenje provodi se kad je potrebno osloboditi živac od pritiska, spojiti prekinuti dio živca ili učiniti rekonstruktivni zahvat na mišićima lica. Uspješnost pojedinih kirurških zahvata je neizvjesna, oporavak živca dugo traje i zahtijeva dugotrajnu konzervativnu suportivnu terapiju.

Stupanj oštećenja diktira oporavak

Prognoza za bolesnike oboljele od Bellove kljenuti je općenito vrlo dobra. Stupanj oštećenja živca određuje i stupanj oporavka, koji je postupan i vrlo individualan. Mnogi bolesnici počnu se oporavljati unutar dva tjedna od pojave simptoma, a do potpuna nestanka simptoma može proći i tri do šest mjeseci. Nažalost, kod nekih bolesnika izostane potpun oporavak, pa im je potrebno posvetiti dovoljno pažnje, vodeći računa ne samo o njihovim funkcionalnim i estetskim nego i o psihičkim tegobama.

Datum objave članka: 1. 8. 2011.